- Poruka
- 403.286
Artičoka je višegodišnja zeljasta biljka poreklom iz Sredozemlja, a danas raste i u drugim toplijim krajevima. Ovo specifično povrće krupnih glavica ima mesnate listove koji su ukusni, ali i lekoviti. Jede se pre nego što procveta i sadrži organske kiseline i etarska ulja. Od davnina se uzgaja i konzumira, kao hrana, ali i kao lek.
Najveći svetski proizvođači artičoke su Italija i Egipat. Vrhunac sezone branja artičoka je proleće. Dugo mogu da se održe posle branja, pa su pod uobičajenim uslovima čuvanja sveže i posle dve nedelje, pa čak i duže.
Artičoke mogu da se kuvaju u vodi ili na pari, uz dodatak soli ili bez nje. Ako se ne poklopi lonac u kome se kuvaju, organske kiseline iz njih mogu da ispare. U poklopljenom loncu artičoke prilikom kuvanja mogu da promene boju u braon, usled uticaja enzima i oksidacije hlorofila. Ali ako se u lonac stavi malo sirćeta ili soka od limuna, boja artičoka tokom kuvanja neće se promeniti.