Apsint, zelena vila

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.555


https://luftika.rs/sve-tajne-apsinta-zeleno-pice-mitskih-moci/

„Prvi stupanj opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se priviđaju čudovišne i okrutne stvari,
ali ako izdržite, na kraju ćete doći do toga da vidite stvari koje želite videti, prekrasne stvari iz vaše mašte“
govorio je Oskar Vajld o zelenom piću mitskih moći.


1653339890922.png

Apsint poznat i kao „zelena vila“ važi za najjače alkoholno piće sa izuzetno visokim procentom alkohola
koji se kreće od 45 do 74 odsto! Spada u likere i pravi se od etarskog ulja pelina, etil alkohola, šećernog sirupa i etarskog ulja anisa

Proizveden je u 18. veku, dostigao popularnost u 19. da bi početkom 20. veka bio zabranjen!
Nastaje u laboratoriji francuskog doktora Pjera Ordinera 1792. godine
koji je tragao za lekom protiv dizenterije i malarije od kojih su masovno oboljevali francuski vojnici po kolonijama u Africi.

Naziv mu potiče od latinske reči absinthium koja znači nepitak, nešto što je toliko lošeg ukusa da se ne može piti.
Takođe, označava i pelin, gorku travu čije je lekovito dejstvo poznato od pamtiveka
(gorčina pelina se oseća i u razblaženju od 1:10 000).


Uprkos jakom gorkom ukusu, zbog visok sadržaja alkohola,
kao i svih efekata koji su se pojavljivali nakon njegovog konzumiranja,
apsint je vrlo brzo postao popularan, naročito među vojnicima u Severnoj Africi
koji su mu poboljšali ukus dodajući mu anis i komorač.

1653340007282.png

Ispijač apsinta -Pablo Pikaso


Šta je to tako posebno u apsintu?
Apsint se proizvodi od pelina i gorčinu vuče od supstance tujon koja je psihoaktivna
i koja je zaslužna za sve te vile koje se vide nakon konzumacije.
Takođe, samom ekstrakcijom biljke se dobija fenšon ili fenčon još jedna psihoaktivna supstanca.
Etarsko ulje pelena dobija se destilacijom vodenom parom,
a supstanca tujon je po strukturi slična THC-u hemijskom jedinjenju koje sadrži i marihuana.

Poznat po tome da izaziva „prekide filma“, halucinacije, gubitak svesti…
apsint je postao mera izdržljivosti onoga ko ga konzumira.


1653340080384.png

Viktor Oliva
 
Opasna muza slavnih umetnika

Emil Zola, Oskar Vajld, Rembo, Mopasan, Bodler samo su neki od slavnih pisaca koji u svojim delima opisuju dejstvo apsinta, nazvanog Zelena vila, na psihu čoveka.





Otrov

Vino zna da učini od neke rupe gnusne
Dvorac od kog lepšeg nema,
I u zlatno blistanje bajovitoga trema
Crvena para mu se zgusne
Kao sunce sutonsko, kada u magli drema.

Opijum povećava sve čemu nema međa,
Čini da beskraj duže traje,
Dubinu i vremenu i sladostrašću daje,
U duši crne slasti ređa
Čak i više nego ih u njezin ponor staje.

No sve to nadmašuje taj otrov što ga liju
Oči zelene , oči tvoje.

Jezera gde mi duša naličje vidi svoje,
Ponori gorki koji kriju
Vrela gde ožedneli snovi se moji poje.

Ali otrov čudesan, strašniji od svih, to je
Pljuvačka tvoja što ujeda,
Što, kad mi zaboravu bez griže dušu preda,
Kroz vrtloge je nosi svoje
Sve dok je kopnu smrti, obeznanjenu, ne da!

Šarl Bodler

1625044562557.png



Mnogi pesnici i slikari su tvrdili da im apsint donosi inspiraciju, budu krativnost, otvara nove svetove, ali bilo je i onih trezvenijih koji su priznali da im je „zelena muza“ uništila život.

Bodler ga u „Cveću zla“ naziva „otrovnom rekom koja duši drhtavoj sve naličje njeno i sav užas odrazi“. Posebno ga često u svojim delima spominje Ernest Hemingvej i to kao utehu u „Sunce se ponovo rađa“, najboljeg prijatelja Roberta Džordana u „Za kim zvona zvone“ i lek za hrabrost u „Smrt po podne“. Švercovao ga je uvek i svuda sa sobom, čak i kada je na snazi bila njegova zabrana.


1653340406391.png

Van Gog-Ispijači apsinta

Poznavaoci umetnosti kunu se da je i Van Gog bio opčinjen apsintom u čijoj je zelenoj boji našao inspiraciju za svoje slike.
Neki čak tvrde da ga je konzumacija apsinta i navela da sebi žiletom odseče levo uvo
koje je odneo jednoj lokalnoj prostitutki za uspomenu.



Zeleno prokletstvo


Crkva je tvrdila da iza apsinta stoji lično Lucifer.
Levičari su optuživali vladajuću elitu da uz njegovu pomoć slabi snagu proletarijata,
a desničari su bili ubeđeni da je u pitanju jevrejska zavera.
Odlučujući udarac apsintu dao je jedan događaj 1905. godine
kada je radnik Žan Lanfrej ubio svoju ženu i dve ćerke nakon opijanja ovim pićem.

On je popio dva šota apsinta, veliku količinu vina (veruje se sedam flaša), brendija, kao i kafu, nakon čega je usledio stravičan incident.
Žan se posvađao sa suprugom nakon čega su se začuli pucnji i njegove ćerke i žena su bile mrtve.
Peticiju za zabranu pića, koja je pokrenuta u Švajcarskoj gde su se i desila ubistva, je ubrzo potpisalo oko 82.000 ljudi
. Žan se obesio u zatvoru trećeg dana zatočeništva. Iako se kasnije dokazalo da je Žan popio mnogo više vina nego apsinta,
zločin je ipak nazvan po „zelenoj vili“ i piće je zabranjeno.


1653340541536.png



U Belgiji je apsint zabranjen 1905. godine, u Švajcarskoj i Holandiji 1910, u SAD 1912. i Francuskoj 1915.
U Španiji i Ujedinjenom Kraljevstvu nikada nije bio zabranjen.

I pored zabrane proizvođači su se na razne načine dovijali da prikriju proizvodnju i prodaju,
neki su išli toliko daleko da su ga prodavali kao tonik za kosu.

Piće se prodavalo tajnim kanalima, transportovano je, na primer, u konzervama za voće.
Zabrana je bila na snazi dugih sto godina.
 
Da li apsint zaista u malim količinama izaziva agresivnost, gubitak razuma i psihoze
ili su ga njegovi davni poštovaoci konzumirali u nerazumnim količinama, nikada nije razjašnjeno.

A zašto su ga tako obožavali?

Zato što je priča o apsintu obavijena romantikom i mistikom
, a tome je doprinela i predivna, prozirna zelena boja ovog pića,
„nešto kao iskušenje samog đavola“.
Apsint je bio toliko popularan jer su ljudi verovali da će ih ubiti –
to je flert sa smrću, suočavanje sa opasnošću i nečim uzvišenim u tom riziku.
Čak i sam ritual ispijanja apsinta u sebi sadrži nešto mistično i neobično.

1653340835710.png

Apsint-Edgar Dega




Današnji apsint ne može ni prići onom od pre dva veka.
To je iz razloga što je apsint nekada sadržao i do 75% alkohola i 80 do 120 mg tujona i bio ravan pristojnoj količini marihuane.

Danas se uglavnom proizvodi sa 10% halucinogenog tujona i 55% alkohola po litru,
dakle sramna uvreda za nekadašnju zelenu vilu!

Samo vrsta koja se naziva ‘Bitterspirituose’
(što mora biti posebno označeno na etiketi) sme sadržati do 35 mg.


1653340916709.png
 
Današnji apsint ne može ni prići onom od pre dva veka.
To je iz razloga što je apsint nekada sadržao i do 75% alkohola i 80 do 120 mg tujona i bio ravan pristojnoj količini marihuane.
Danas se uglavnom proizvodi sa 10% halucinogenog tujona i 55% alkohola po litru,
dakle sramna uvreda za nekadašnju zelenu vilu!
ja sam u svoje vreme pio neki takav "osakacen" koji se prodavao u Srbiji... kupio drugar flasu od 0.75, stukli nas cetvorica za sat vremena... sto kaze Pilkac "ko limunadu da sam pio"... nastavili sa domacim radžeksom ;)
 
ja sam u svoje vreme pio neki takav "osakacen" koji se prodavao u Srbiji... kupio drugar flasu od 0.75, stukli nas cetvorica za sat vremena... sto kaze Pilkac "ko limunadu da sam pio"... nastavili sa domacim radžeksom ;)
Probao sam najjacu verziju, ima oko 80% alkohola ako se ne varam, prepuno je nekog mentola da mu valjda ubije zestinu, ali odvratnog okusa.
Samo pice po sebi nije nista posebno, danas postoji poljska vodka od 95% koja se u Americi i Poljskoj legalno prodaje (Spiritus je ime ako se ne varam), stvar s absinthom je ta da su ga ljudi cesto radili doma pa bi umjesto etanola dobili metanol, tako da je krajnji rezultat bio haluciniranje, a cesto i smrt.
 
Pogledajte prilog 1158725

Stavljali secer i tinkturu opijuma u absint, pa su zato bili u nebesima.
Americki vijetnamski veterani su uvijek pricali legendarne price o mitskom charas hasisu, kako je nesto sto te ispali u svemir, a taj hasis kud je puno slabiji od danasnjeg blubavca, nego pusis znoj i kozu s ruku nekog zuce ili garonje koji se posere u polju, nema gdje oprati ruke, ali se uredno vrati muljati cvjetove.
Ispalo je na kraju da bi charas isto mazali smjesom opijuma, zbog toga je tako dobro radio.
 

Back
Top