Navodno ga je prvi put proizveo dr Pjer Ordiner (Pierre Ordinaire) 1792. godine
kao lek protiv dizenterije i malarije i nazvao ga Artemisia Absinthium.
Absint je alkoholno piće koje se proizvodi od anisa, pelena i šećera, a sadrži i do 72 procenta alkohola.
Napitak brzo dobija nadimak La Fee Verte ili „zelena vila“, zbog svoje specifične boje.
Ovaj lek brzo postaje omiljeno piće, pogotovu među francuskim vojnicima u Severnoj Africi,
koji su u apsint počeli da dodaju anis da mu poprave ukus.
Apsint počinje da stiče sve veću popularnost i uskoro ga prihvataju umetnici i pripadnici visokog društva.
Najveću popularnost doživljava u periodu od 1880. do 1914,
Osim u Francuskoj, konzumiranje apsinta brzo se proširilo i u Sjedinjenim državama,
najviše u Nju Orleansu, gradu s francuskim korenima.
Američke vlasti zabranjuju apsint 1912.godine., Sledeći primer SAD, skoro i ostale države zabranjuju apsint,
a Francuska uvodi zabranu 1915. No piće je bilo toliko popularno da se i dalje prodavalo ...
Proizvođači su se na različite načine dovijali kako prikriti činenicu da prodaju apsint.
Neki su išli čak toliko daleko da su apsint prodavali kao tonik za kosu.
E.Manet
Absinthe Drinker
Francuska, međutim, ponovo obnavlja proizvodnju tog slavnog kontroverznog pića.
Tako Fransoa Gi (Fransoa Gi), naslednik poznatih destilerija iz Pontarlijera,
ponovo počinje da proizvodi apsint, no znatno blaži od svojih „originalnih“ prethodnika.
U litru pića količina tujona – neurotoksina -
koji je glavni okidač za halucinacije - ne sme biti veća od 10 mg.
Apsint se pije na specifičan način.
U visokoj čaši ulije se malo apsinta, a potom se na kašičicu u kojoj je šećer, lagano doliva ledena voda,
koja mora da se kaplje u čašu s apsintom. Svaka kap pretvara se u bještavobelu pahuljicu u zelenom apsintu.
Šećer služi za ublaženje gorčine pelina, a sama metoda pripreme daje piću dodatnu čar.
Nju Orleans old apsint haus(New Orleans Old Apsint House) -
bila je poznata po velikoj fontani iz koje je stalno kapala hladna voda u čaše s apsintom.
Mnogi umetnici i poznate ličnosti obožavali su apsint.
Slikar Tuluz Lotrek (Toulouse-Lautrec) radio je poseban koktel, koji je nazvan "un tremblement de terre "(potres),
a koji se pravio od apsinta i konjaka. Umesto vode, apsint može da se meša i sa crnim ili belim vinom, a neki ga piju čistog.
Oskar Vajld , jedan od uživalaca ovog neobičnog pića, jednom je napisan:
„Prvi stepen opijanja apsintom nije ništa posebno, u drugom vam se priviđa kraj ,
ako se oslobodite kraja-tada ćete videti stvari koje želite da vidite - prelepe, neopisive stvari“.
https://en.wikipedia.org/wiki/Absinthe