Prezervativ ima veoma dugu istoriju. Prvi put se spominje oko 1200 godine pre naše ere u Egiptu. Najstariji dokaz o korišćenju kondoma u Evropi potiče iz francuskih pećina. Rimljani su ih pravili od creva ovce, u Japanu od tanke kože, kornjačinog oklopa ili roga?! U petnaestom veku u Italiji pravili su ih od platna, lanene navlake. ''Engleski jahaći kaput'' je naziv za prezervativ koji je koristio najpoznatiji svetski ljubavnik – Kazanova. Istorija kondoma pominje i Markiza de Sada koji je koristio ''modele'' izrađene od slanine. Moderna istorija prezervativa počinje 1840. godine uvođenjem vulkanizacijske gume, a doživljava procvat usavršavanjem tečnog lateksa 1930. god.
Prezervativ je danas jedno od najčešćih sredstava za kontracepciju i zaštitu od polno prenosivih bolesti. Razlikuju se po obliku, boji, debljini, teksturi, i dodatku sredstava za uništavanje spermatozoida. Ipak, i pored najrazličitijih modela i rasprostranjenosti u prodajnoj mreži (mogu se nabaviti u svakoj apoteci, kiosku, pijaci, kondomatu), mnogi zaziru od njegove upotrebe. Istraživanja pokazuju da devojke i mlade žene nevoljnost, kada je u pitanju upotreba kondoma, objašnjavaju nesigurnošću i strepnjom da bi taj ''postupak'' naglo prekinuo intimnost i upropastio spontanost. Ali, prezervativu se još više opiru njihovi partneri. Kod odraslih se situacija menja. Žene posle tridesete su opuštenije i žele zaštitu koju često smatraju dokazom ljubavi, a tako misle muškarci, koji se osim toga uz prezervativ osećaju sigurniji.