Antonio Nunciante je rođen 1956. godine u Napulju, ali je adolescenciju proveo u Torinu, gde se njegova porodica preselila 1961. godine.
Godine 1975, nakon sticanja diplome srednje umetničke škole u Astiju, upisao se na Akademiju likovnih umetnosti, koju je pohađao dve godine.
Vrativši se u Torino, pohađao je kurseve figure na Akademiji, a zatim pohađao kurs specijalizacije iz tehnika restauracije u Firenci.
Usledila su putovanja u Francusku, Španiju i Englesku, koja su obogatila njegovo iskustvo. Njegova duga karijera je predmet dubinskog proučavanja metafizike Đorđa de Kirika, od koga ceni i teorijske formulacije i prevod potonjeg na platno.
Njegovo delo je prepuno medenih tonova svetlosti, brušenih boja, prisustva u kompozicijama prirodnih ili strukturnih elemenata koji se odnose na mediteranski pejzaž, a samim tim i na klasične ostatke, školjke, ostatke kapitela, herme, antičke galenske vaze, boce, tegle, ampule, staklene kugle, mesingane ramove, kistove, kistove, kistove i stare slikarske stolove police za knjige, su one koje umetnik svakodnevno koristi, a deo su svakodnevnog života, njegovog domaćeg univerzuma, označavaju i pre jednog paseističkog stava, nostalgične za prošlim vremenima, želju da se dočaraju poznate atmosfere
1975. je godina u kojoj je započeo svoju izložbenu aktivnost, koja se materijalizovala njegovim učešćem, u oblasti Pijemonta, na čestim kolektivnim izložbama, među kojima se izdvajaju one organizovane na tri izložbe u Torinu u Galeriji Magi Mava (gde je izlagao i 1977), Sala d'Arte De Andre i Le Pleiadi galeriji.