Antarktika

Albert Pike

Primećen član
Banovan
Poruka
576
Kad su u Ameriku počeli stizati izveštaji o stravičnim, genocidnim akcijama nacističke Nemačke to je zvučalo neverovatno da bi bilo istinito. Drugi svetski rat bio je napokon završen, istina je isplivala na površinu, a "nevernici" su napokon poverovali.

"Istina" je sila za sebe. Može biti zataškana, sklonjena, sahranjena... ali pre ili kasnije, nađe svoj put, kao seme, potentnija nego ikad.

Priča koja sledi se ne nalazi u istorijskim knjigama. Ali je dovoljno svedočanstava da je uzmemo kao vrlo ozbiljnu mogućnost.

Drugi svetski rat se bližio kraju dok su general Paton i maršal Žukov lomili nacističku ratnu mašineriju u srcu Evrope. Topio se san o "hiljadugodišnjem Trećem Rajhu". (Uostalom, Nemci su bili svesni da će izgubiti rat 1942. godine kad se Amerika pridružila saveznicima u operacijama oko i na evropskom tlu.) Bilo je očigledno da se nacističko jezgro gasi. Ali, ne i da nestaje.

Najveći vojni i politički poduhvat modernog doba imao je "rezervni" plan: prvo, infiltrirati se u vojno-industrijski i obaveštajni establišment Amerike, kao vodeće svetske sile, i, drugo, osigurati mesto na planeti naseljeno čistom "arijevskom" rasom koje će predstavljati centar "Četvrtog Rajha". Sa sadašnjeg stanovišta se čini da su oba ova cilja ostala neostvarena. Ali da li je to tako?

Nacistički S.S. je pravilno zaključio da je od američke vlade moćnija jedino multi-milijarderska korporacijska imperija koja je vukla glavne konce iza američke političke scene. Vodeća dinastija među njima, Rockefeller Fondacija, postavila je, između ostalih, Dwight Eisenhower-a za predsednika i ostvarivala je značajni uticaj u medijima manipulišući javno mnjenje u korist svojih ciljeva. Rockfelleri ne samo da su finansijski pomagali nacističku Nemačku, već je i njihova Standard Oil (danasnji Exxon - najveća naftna korporacija na svetu) bukvalno snabdevala gorivom nacistička osvajanja Evrope. Nelson Rockfeller je (sedamdesetih ujedno i potpredsednik SAD) ubacio inicijalni broj od 3000 nemačkih agenata u Ameriku dajući im novi identitet I pozicije u okviru vojno-industrijskog kompleksa. Ova super-tajna operacija nosila je ime PROJECT PAPERCLIP. Nekoliko je vodećih naučnika, iz čuvenog Peenemunde Aerodynamics Institute (koji je napravio rakete V-1 i V-2 koje su sejale teror nad Engleskom), našlo svoje mesto u američkim kompanijama. Godine 1793. Johann Rockefeller je došao iz Nemačke u SAD kao imigrant i začeo paklenu dinastiju. Ne zato što je bio Nemac već nemački rasist koji je imao vrlo opasne međunarodne bankarske okultne veze. Godine 1919. Adolf Hitler je pristupio Društvu THULA ("Crno Sunce" igra prominentnu ulogu kao sakralni arijevski simbol). Unutrašnje jezgro Društva sačinjavaju "satanisti". Godine 1934. razgranato Rockfeller-ovo carstvo finansijski pomaže novu nemačku politiku rasne superiornosti u kolaboraciji sa teksaškim bogatašem Prescott Bush-om (ocem ex-predsednika George Busha).

Hitlerova druga knjiga (pored poznate "Mein Kampf") zvala se "Novi svetski poredak". Nacisti su začetnici ideje o specifičnoj korporacijsko-političkoj kontroli nad svetom. Otto Skorzeny i Nemačka familija Krupp pripadaju ovom elitnom krugu. ("Krupp" korporacija je, između ostalog, proizvodila municiju tokom Drugog svetskog rata; ali, nakon rata, kao većinski vlasnik američkog giganta I.T.T. Corp. finansiraju tajne projekte kontrole svesti putem mikrotalasa u Brookhaven National Laboratories u podzemnim bazama ispod Montauk Point, Long Island). Prema nekim tvrdnjama, spisak korporacija pod "Nazi" uticajem je izuzetan:

BROWN BROTHER'S HARRIMAN
I.G. FARBEN CHEMICAL CORP.
GENERAL ELECTRIC
GENERAL MOTORS (J.P.MORGAN CO.)
I.T.T. INTERNATIONAL
STANDARD (EXXON) OIL
BANK OF INTERNATIONAL SETTLEMENTS
ALASKA OIL
DU PONT CHEMICAL CORP

Nakon inicijalnih 3000 nacista dovedenih u Ameriku sledili su drugi. Umesto javnog delovanja išli su "underground" i čekali svoj trenutak. Dok je nacistička ideologija govorila o superiornosti jedne rase, dotle se filozofija američkog društva zasnivala na ustavnoj tezi da su "svi ljudi rođeni jednaki". Zbog toga je američko tlo stotinama godina služilo kao sklonište od represije iz matičnih zemalja. (Nema sumnje da se ovde, iza scene, vodi sukob za budućnost čovečanstva. Atentat na Kennedy-ja je primer jedne od izgubljenih bitaka američkih ideala.) Od Mornaričke Obaveštajne Agencije, koju je vodio Nelson Rockfeller-ov rođak, Allen Dulles, formira se 1947. Centralna Obaveštajna Agencija - CIA. (Allen je, inače, i rukovodio ovom Agencijom u periodu 1953-61. ostvarujući presudan uticaj u spoljnoj politici.) Gotovo polovina početnog kadra (300 agenata, uglavnom bavarski iluminati) regrutovana je iz kontigenta nacističkog SS generala Reinhard Gehlen-a. Ratni zločinac Gehlen je, opet, tokom rata rukovodio obaveštajnim operacijama na Istočnom frontu. Tokom "hladnog rata", umesto u Nirnbergu, završio je kao šef kontra-špijunaže u vladi Zapadne Nemačke (pod kontrolom CIA-e).

Kada je 1951. godine demokratski izabran predsednik Guatemale Juan Jose Arevalo pod pritiskom napustio položaj, izjavio je: "Roosevelt je izgubio rat, stvarni pobednik je Hitler". Arevala je nasledio pukovnik Jacobo Arbenz koji je zaveo teror u kome je hiljade ljudi nestalo. Za Arbenz-a se tvrdilo da je pripadnik jednog tajnog okultnog reda. (Doduše i Arbenz-a je skinula CIA kad je njegov teror postao suvše očigledan u čitavom svetu.)

Koliko se ovakvih pučeva dešavalo u zemljama trećeg sveta poslednjih pedesetak godina u kojima je preovladavao rak nacional-socijalističkih diktatura? I da li je stvarno "crv" nacizma nagrizao i američko tkivo svih ovih godina isisavajući milijarde dolara za svoje "projekte"?

U Bush-ovoj zvaničnoj biografiji mnogo se pažnje polaže na činjenicu da se 1944. prijavio kao pilot u američku vojsku. Zagrebe li se po površini može se naći podatak da je upravo te godine američka vlada zamrzla sve funkcije i sredstva njegovog oca koji je otvoreno sarađivao sa neprijateljskim nacističkim režimom. Drugim rečima, jedini način da se ublaži izdajnička delatnost bio je poslati sina da se bori pod američkom zastavom (ali ne u Evropu nego na Daleki Istok). Godine 1976. George Bush postaje direktor CIA-a (uzgred, on je i član okultnog društva Skull & Bones, osnovanog u Nemačkoj). Godine 1988, tokom svoje predsedničke kampanje, Bush je značajno poguran od Gehlen-ove organizacije, Svetske Anti-Komunističke Lige i Lože P-2 (gotovo zaboravljene masonske lože koju su pre dvadesetak godina "razvlačile" sve svetske novine zbog pokušaja puča u Italiji).
 
Otkud to stalno pominjanje bavarskih okultnih društava i masona?

Već dve hiljade godina na tlu Bavarske se javljaju okultna udruženja: Bavarian Illuminati, Bavarian Thule Society, Rosicrucian Order of Bavaria, Bavarian Vrill Society, Bavarian Skull & Bones Society, Bavarian Nazi Party... Još od Rimske okupacije drevnog Egipta, Bavarija je služila kao vojni centar imperija. Duboko okultni Bavarci su usvojili satanističke rituale od svojih starijih "egipatskih kolega" prenoseći ih u Rim i Nemačku. Nakon Rimskog carstva Evropa tone u sredovjekovni mrak u čijem je središtu "Trojna Alijansa": Italija, Austrija (kasnije Austro-Ugarska) i Nemačka. Idu dva svetska rata (sa poznatim ulogama). Period hladnog rata i devedesete su obeležene grandioznim podzemnim projektima u Americi.

Drugi Rockfeller-ov rođak, John Foster Dulles (Allenov stariji brat), bio je ministar spoljnih poslova SAD-a pod Eisenhower-om (u periodu 1953-59. godine), pre toga savetnik američke vlade na mirovnoj konferenciji posle Prvog svetskog rata, pripremao Osnivačku Povelju OUN, te član američkih delegacija na konferencijama posle Drugog svetskog rata.

Na mirovnoj konferenciji u decembru 1945 (prema njegovom memoarskom tekstu), John Dulles je postavio direktno pitanje Josifu Staljinu: "Gde se nalazi Hitler?" Staljin je, odmahnuvši rukom, odgovorio: "Verovatno u Španiji ili Argentini"?! Decembar 1945!

Ako je neko bio kvalifikovan da odgovori šta se desilo sa drugim Antihristom, Adolfom Hitlerom, to je bio vođa sovjetskih komunista (koji, opet, nije puno zaostajao po "renomeu"). Staljin je dnevno bio u kontaktu sa Žukovom koji je pre Amerikanaca ušao u Berlin i upao u Hitlerov podzemni bunker. Kao što je poznato, filmski zapis o očekivanom trofeju, mrtvom Hitleru, Evi i užoj sviti, nije nikad ugledao svetlo dana, jednostavno zato jer Hitlerovog tela tamo nije ni bilo.

Pretpostavimo da je ovaj razgovor Dulles-a i Staljina autentičan. Koji je mogući drugi scenario i šta se stvarno odigralo?

Hitler ostavlja telo svog daljeg rođaka u bunkeru; Rusi ne nalaze očekivani trofej i zataškavaju stvar. Amerikanci u prvo vreme nemaju podatke, a posle ih ne objavljuju. Hitler, zadnjih godina rata, već uveliko bolestan i tronuo, ne predstavlja opasnost kao individua. Biva prebačen sa užim krugom političara, generala i naučnika na "jug", na sigurno. Nemačka vojna mašina je raspršena. Rat je okončan. Istorija je napisana. Svet se raduje završetku rata u Evropi (a četiri meseca kasnije i na Dalekom Istoku). Dokumenti se zatvaraju i prašina počinje da pada po njima. U školama se uči ono što se smatra odgovarajućim.

Vratimo se istorijskim faktima.

Početkom 1838. Nemci počinju da šalju svoje prve misije na Antarktik, u region Queen Maud. Godine 1873. parni brod "Gronland", finansiran od strane German Society of Polar Research, sa kapetanom Eduard Dallman-om, otkriva novu rutu za Antarktik. Sledi ih 1910. Wilhelm Filchner sa brodom "Deutschland" i 1925. dr Albert Merz u brodu "Meteor". Sa dolaskom Hitlera na vlast Antarktik se počinje tretirati kao jedna od teritorija prema kome nacisti pokazuju svoju agresivnost i demonstraciju Nemačke kao "supersile". Alfred Ritscher predvodi najznačajniju polarnu ekspediciju 1938. u nosaču aviona "MS Schwabenland". Po dolasku na Antarktik, avioni "Passat" i "Boreas" su precizno skenirali 600.000 kvadratnih kilometara (11.000 slika) i teritoriju proglasili nemačkom. Hiljade nemačkih zastavica sa svastikom je bačeno na ledena prostranstva Antarktika. Čitava teritorija dobila je novo ime: "Neu Schwabenland" (asocirajući na region na jugu Nemačke). Ono što posebno intrigira je da je ekspedicija otkrila velike teritorije bez leda sa jezerima i znacima vegetacije u središtu Antarktika. Geolozi kažu da ovaj fenomen nastaje zahvaljujući toplim podzemnim izvorima. Takve teritorije su posebno obeležene kao naseljive. (Većina teritorije "Neu Schwabenland"-a je promenila ime sporazumom iz 1957. Na primer, Queen Maud Land, Princess Martha Coast, Princess Astrid Coast... Međutim, starije mape još uvek nose nemačka imena, a nove mape su zadržale suženu teritoriju "Nove Švabije" kao i neke planinske vence.) Od ove tačke u istoriji informacije počinju ponovo da se kriju i na površinu isplivavaju individualna svedočanstva i nagađanja.

Međutim, većina upućuje na sledeće. Uoči samog početka rata, i prvih godina rata, beleži se visoka frekvencija nemackih konvoja, zaštićenih podmornicama, prema Antarktiku. Brodovi prevoze građevinsku mašineriju, opremu i materijal. Navodno, sa prvim godinama rata, zarobljenici se odvode na Antarktik da rade na podzemnim bazama. Nacistički inženjeri su, naravno, imali iskustva sa podzemnim bazama: Nordhausen kompleks u Harz-u kao i Kahla kompleks u Thuumlringen-u. Srediste projekta na Antarktiku je, pak, "Baza-211" ili Neu Berlin.

Zadnji dani aprila 1945. Hitler, Martin Borman, Eva Braun i jezgro "Nazi" vođstva beže na Antarktik. Navodno je objavljena knjiga nemačkog pilota iz zadnjih dana rata. Devetnaestogodišnjak sa kopilotom sleće na berlinski aerodrom da napuni gorivo u predahu između dve borbe. Berlinu se približavaju Rusi sa istoka i Amerikanci sa zapada. Artiljerija tuče po gradu. Iznenada, pilot ugleda skupinu ljudi koji se kreću prema parkiranom avionu na poletnoj pisti. Jasno raspoznaje firera, Evu i neke od visokih nacističkih funkcionera. Njihov avion ima prioritet. Ubrzo odleću u pravcu Danske. Tih dana Danska je još bila pod nacistima. Pretpostavke kažu da su se odatle Hitler i svita ukrcali u jednu od podmornica i uputili ka Bazi-211.

Da se opet vratimo dostupnim i proverljivim podacima. Završna kalkulacija o nemačkoj podmorničkoj floti je pokazala misteriozni "manjak" od više od 100 podmornica. Među njima je bio veliki broj visokotehnoloških podmornica klase XXII koje su mogle izdrzati pod vodom hiljade milja. (Da li su i one završile na Antarktiku?)

Drugo, 26. aprila 1945. poslednji konvoj nacističkih brodova napušta nemačke teritorijalne vode i upućuje se ka Antarktiku. Među njima su i podmornice U530 sa kapetanom Otte Wehrmut-om i U977 sa kapetanom Heinz Schaumlffer-om. Poslednji vizualni kontakt sa konvojem je istog dana kod Christiansund-a. Saveznici pokušavaju da zaustave konvoj na Južnom Atlantiku, ali bivaju poraženi.

Treće, 17. avgusta 1945. gorepomenute nemačke podmornice dolaze prazne u Argentinu i predaju se sa nekoliko članova posade (možda im nije bio odobren pristup u Novom Berlinu ili nisu želeli da ostanu tamo.) Američki obaveštajci lete u Argentinu, ispituju ih i, navodno, Nemci nisu voljni da govore. Zvanicna je verzija da nisu znali da je Nemačka kapitulirala u maju (što je malo verovatno, jer su imali radio). Stvari se komplikuju. Obaveštajci saznaju stvari koje nisu za širu javnost. Da li je rat završen za Ameriku?

Više od godinu dana nakon afere sa podmornicama Amerika lansira golemu vojnu operaciju prema antarktičkom ledu. Komanda je u rukama legendarnog admirala Richard-a Byrd-a. Operacija "Highjump" uključuje 13 brodova, jedan nosač aviona, transportere, vojnu opremu, 4.000 vojnika... Jedina zvanicna izjava o svrsi operacije je da žele da se "...testiraju novi materijali pod ekstremnim Antarktičkim uslovima"... Očekivano vreme trajanja: 6-8 meseci.

27. januara 1947. vojska se iskrcava u postojećoj misiji "Ross Sea", kreće se zapadnom antarktičkom obalom prema severnom delu i Neu Schwabenland-u. Nakon manje od tri sedmice boravka na ledenom tlu, Byrd se vraća (povlači?) u SAD. U javnosti se ekspedicija proglasava uspešnom, admiral dobija odlikovanje... (Pretpostavlja se da se nakon nekoliko uzastopnih bitaka u vazduhu i na ledu, admiral povukao.) Jedini intervju koji je Byrd dao samo dan nakon povlačenja argentinskom novinaru sadržavao je izjavu da: "...je bilo neophodno da Amerika preduzme akciju protiv neprijateljskih vojnih aviona koji su dolazili iz polarnog regiona..." i da će u "...slučaju novog rata, Amerika biti napadnuta avionima koji će leteti između polova neverovatnom brzinom..." Već sledeći dan cenzura je obavila sve izjave admirala. Podvrgnut je uobičajenom vojnom postupku i do kraja života se nije javno izjašnjavao o ovim događajima. Navodno je po povratku u Washington imao susret sa predsjednikom i šefom Generalštaba od kojih je ultimativno tražio da Antarktik bude u dometu termonuklearnih projektila...

Antarktik je poslednjih decenija zastićen Sporazumom u kome su se svi potpisnici složili da izbegavaju vojne operacije. Do godine 2000.

Taj rok je istekao. Šta li se sada dešava na Antarktiku?
 
Веома занимљиво,могуће је да се на Антарктику налази нацистичка база,само Бог зна шта се тамо дешава :)
 
Super tema, jako detaljno si je obradio.

Inace ja sam takodje cuo za tu vojnu misiju na Antarktik, i koliko se secam bila je potpuno vojna, sa ofanzivnom namenom, naoruzana do zuba i sl. A ako sam dobro upamtio povukli su se i to sa teskim gubicima. Zato vise nikad i nije radjena vojna ekspedicija tamo.

Takodje se pominju NLO, bilo da se klasifikuju kao nacisticki, ili kao NLO vanzemaljaca ili pod-zemaljaca sa kojima su nacisti saradjivali.

Definitivno nesto nije u redu na Antarktiku.

Ko ce da ide da istrazujemo sta se to tamo skriva? :zima2:
 
Takodje se pominju NLO, bilo da se klasifikuju kao nacisticki, ili kao NLO vanzemaljaca ili pod-zemaljaca sa kojima su nacisti saradjivali.
Nisu nacisti sarađivali sa vanzemaljcima već sa unzemaljcima,pošto NLO-i dolaze iz unutrašnjosti zemlje odnosno šupljine u zemlji,čiji ulaz se nalazi na Antarktiku.
 
Pa nema tu šta da se ne razume.Mnogi vernici veruju da Amerika ima pakt sa vanzemaljcima,pa ne mogu sada i nacisti da sarađuju isto sa vanzemaljcima.Jedino sa zemaljcima iz unutrašnjosti zemlje-unzemaljcima.Hitler je sklopio pakt sa paklom iz unutrašnjosti zemlje.
 
Odlicna tema :)
Nedavno je na Kosavi bila emisija o Antarktiku gde su pominjane Nova Svabija i ostale cinjenice koje si naveo. Takodje se spekulise da neki naucnici smatraju da se ispod snega i leda nalazi Atlantida koja je pomerena usled prethodne zamene polova. Sve je to lepo upakovano i nije nemoguce. Dok se Atlantida trazi po mediteranu i atlanskom okeanu, ona je u stvari dole, na jugu, netaknuta, samo duboko zamrznuta. U Hitlerovim odredima su bili i clanovi grupe THULA koji su se bavili misijama na Anarktiku.
Evo kako izgleda simbol tog tajnog drustva THULA ciji je Hitler bio clan.
thule_b.jpg
 
Jel neko zna za karte Pirija Rejsa.On je navodno precizno nacrtao Antarktik bez leda.Videcu da nesto opsirnije napisem o tome.

Cula. mislim da je on detaljno iscrtao kartu dela Severne i dela Juzne Amerike jos 1513. Dokazano je da su te karte autenticne.
Evo i te mape.
pirireisworldmap116vek.jpg
E sad, da li je nacrtao Anatrktik bez leda, zaista ne znam, a ako jeste i ako mozes da nadjes sliku... :lol:
 
Poslednja izmena od moderatora:
A sad vidite i ovo :

6, July, 1960
Subject: Admiral Piri Reis Map
TO: Prof. Charles H. Hapgood
Keene College
Keene, New Hampshire


Dear Professor Hapgood,

Your request of evaluation of certain unusual features of the Piri Reis map of 1513 by this organization has been reviewed.
The claim that the lower part of the map portrays the Princess Martha Coast of Queen Maud Land, Antarctic, and the Palmer Peninsular, is reasonable. We find that this is the most logical and in all probability the correct interpretation of the map.
The geographical detail shown in the lower part of the map agrees very remarkably with the results of the seismic profile made across the top of the ice-cap by the Swedish-British Antarctic Expedition of 1949.
This indicates the coastline had been mapped before it was covered by the ice-cap.
The ice-cap in this region is now about a mile thick.
We have no idea how the data on this map can be reconciled with the supposed state of geographical knowledge in 1513.


Harold Z. Ohlmeyer Lt. Colonel, USAF Commander

http://www.world-mysteries.com/sar_1.htm

Citajte do kraja :)
 
Super tema, jako detaljno si je obradio.

Inace ja sam takodje cuo za tu vojnu misiju na Antarktik, i koliko se secam bila je potpuno vojna, sa ofanzivnom namenom, naoruzana do zuba i sl. A ako sam dobro upamtio povukli su se i to sa teskim gubicima. Zato vise nikad i nije radjena vojna ekspedicija tamo.

Takodje se pominju NLO, bilo da se klasifikuju kao nacisticki, ili kao NLO vanzemaljaca ili pod-zemaljaca sa kojima su nacisti saradjivali.

Definitivno nesto nije u redu na Antarktiku.

Ko ce da ide da istrazujemo sta se to tamo skriva? :zima2:



 
1. Zemljovid Pirija Reisa, koji nije krivotvorina, nego izvoran dokument,
nastao je u Konstantinopolu 1513. godine.
2. Usredotočen je na zapadnu obalu Afrike, istočnu obalu Južne Amerike i
sjevernu obalu Antarktika.
3. Podatke o posljednjem navedenom području Piri Reis nije mogao pribaviti
od svojih suvremenika, jer je Antarktik otkriven tek 1818., dakle,
više od 300 godina nakon što je Piri Reis izradio svoj zemljovid.
4. Obala kraljice Maud bez ledenog pokrivača, kakva je prikazana na
zemljovidu, velika je zagonetka jer je, prema geološkim dokazima,
u takvom obliku mogla biti istražena i ucrtana na zemljovid najkasnije
4 000. god. pr. Kr.
5. Nemoguće je točno odrediti najstariji datum kada je takav zadatak
mogao biti izvršen, ali čini se da je obala Zemlje kraljice Maud mogla
ostati nezaleđena barem 9 000 godina prije nego što ju je u cijelosti progutao
ledeni pokrivač koji se sve više širio.
6. Povijest ne poznaje nijednu civilizaciju koja je između 13 000. i 4 000.
god. pr. Kr. posjedovala tehnologiju koja bi joj omogućila provesti tako
složeno istraživanje.
Drugim riječima, zagonteka zemljovida iz 1513. nije u kontinentu koji
je na njemu prikazan, koji je službeno otkriven tek 1818. godine, nego u
tome što prikazuje dio obale toga kontinenta u klimatskim uvjetima bez leda,
u razdoblju koje je završilo prije 6 000 godina i više se nikada nije ponovilo.
Kako se to može objasniti? Piri Reis nam susretljivo nudi odgovor u
bilješkama koje je vlastitom rukom ispisao na zemljovidu. Naime, on priznaje
kako nije osobno sudjelovao u izvornom istraživanju i kartografiji,
nego je zemljovid izradio na temelju prikupljanja i preslikavanja velikog
broja drugih, starijih zemljovida. Neke su od njih izradili istraživači njegova
doba (uključujući Kristofora Kolumba), koji su tada već otkrili Južnu Ameriku
i Karibe, dok su ostali dokumenti potjecali iz četvrtog stoljeća pr. Kr. ili
iz još starijeg razdoblja.
Piri Reis ne navodi imena kartografa koji su izradili starije zemljovide.
Međutim, 1963. godine profesor Hapgood predložio je neobično i veoma
zanimljivo rješenje toga problema. On drži kako se neki zemljovidi kojima
se admiral služio, posebice oni za koje se navodi da potječu iz 4. st. pr.
Kr., temelje na još starijim izvorima, a oni su utemeljeni na izvorima koji
potječu iz još davnije prošlosti. Nadalje, tvrdi on, postoji nepobitan dokaz da
je nepoznata civilizacija, koja je dostigla visok stupanj tehnološkog napretka,
izradila preciznu kartu svijeta prije 4 000. god. pr. Kr:

iz Henkokove knjige "otisci bogova"
 

Back
Top