Anksioznost

Lepo je kad ti neko napise sta su prave muke :D
Onda tebi tvoje dodju kao nista.

Ti nemas visok pritisak ( imas idealan), UZ ti je potvrdio da ti je srce u redu, dali su ti ovaj betablokator koji ti
iz meni nepoznatih razloga ne uzimas. Inace je pritisak uvek visi kod lekara nego sto je stvarno. To je neki fenomen,
ali kod svakog coveka. Moj ti je predlog, da bi bio 110% siguran da je sve u redu, da odes jos jednom kod tog kardiologa
koji ti je radio UZ, da uzmes onaj holter koji 24 sata meri otkucaje srca jer on registruje svaku nepravilnost i na kraju
ces tako i zavrsiti svoju pricu sa kardiolozima:)

Ahahahaha jeste tako. Jel je potreban recept za presolol? Jel postoji neka zamena za koju nije potreban recept? Koliko se pije msm posle kolko se ocekuje piboljsanje?
 
Ahahahaha jeste tako. Jel je potreban recept za presolol? Jel postoji neka zamena za koju nije potreban recept? Koliko se pije msm posle kolko se ocekuje piboljsanje?

Pa ti rece da ti je lekar prepisao, razumela sam da ga imas. Ja ga u Srbiji kupujem bez recepta.
Ja ga uzimam stalno, najmanju dozu, neki kardiolozi preporucuju da se uzima po potrebi, ono kad osetis
tu aritmiju. Mislim da tebi te srcane tegobe dolaze iz glave. Moja ti je preporuka da odes na nekoliko
razgovora kod nekog psihoterapeuta
 
Pa ti rece da ti je lekar prepisao, razumela sam da ga imas. Ja ga u Srbiji kupujem bez recepta.
Ja ga uzimam stalno, najmanju dozu, neki kardiolozi preporucuju da se uzima po potrebi, ono kad osetis
tu aritmiju. Mislim da tebi te srcane tegobe dolaze iz glave. Moja ti je preporuka da odes na nekoliko
razgovora kod nekog psihoterapeuta

Sada kao da je manje, desavaju se ali ono verovatno i ja ignorisem. Hvala na svemu.
 
probao sam jutros ovaj lek poetskog imena, prijao mi je, neverovatno kakav rad ima, diže dopamin.
sad je već izbačen iz tela i vratilo mi se staro raspoloženje i nezadovoljstvo.
kad sam ga popio, možda je placebo, ali nekako mi je bilo toplo oko očiju, i kao golicanje sam imao oko vrata i slabina. i neka blaga euforija.... mokraća je bila neobično vrela, to su neki simptomi koje sam primetio, ne znači da su od njega.

na socijalnom planu, hmmm, nije mi stvorio volju da pričam sa ljudima, alkohol je za njega tu ipak zakon, ili je zbog male doze koju sam uzeo.
razmišljam se da li da sada posegnem za još malo lirike da vidim da li će da mi podigne raspoloženje ili da ne spucam bezveze sada svoje biološke rezerve dopamina već ih sačuvam za sutra....

euforija i energizacija koju daje uporedio bih sa nofapom.
svima koje muči anksioznost i depra preporučujem da probaju nofap, po mom iskustvu nije mit, s tim što je efikasniji protiv depre nego protiv anks.
 
probao sam jutros ovaj lek poetskog imena, prijao mi je, neverovatno kakav rad ima, diže dopamin.
sad je već izbačen iz tela i vratilo mi se staro raspoloženje i nezadovoljstvo.
kad sam ga popio, možda je placebo, ali nekako mi je bilo toplo oko očiju, i kao golicanje sam imao oko vrata i slabina. i neka blaga euforija.... mokraća je bila neobično vrela, to su neki simptomi koje sam primetio, ne znači da su od njega.

na socijalnom planu, hmmm, nije mi stvorio volju da pričam sa ljudima, alkohol je za njega tu ipak zakon, ili je zbog male doze koju sam uzeo.
razmišljam se da li da sada posegnem za još malo lirike da vidim da li će da mi podigne raspoloženje ili da ne spucam bezveze sada svoje biološke rezerve dopamina već ih sačuvam za sutra....

euforija i energizacija koju daje uporedio bih sa nofapom.
svima koje muči anksioznost i depra preporučujem da probaju nofap, po mom iskustvu nije mit, s tim što je efikasniji protiv depre nego protiv anks.

Razmisli dobro, nezeljeno dejstvo je i 15 kila viska za godinu dana, a i problemi u "krevetu".
Odvikavanje od leka je kao i odvikavanje od heroina. Vode se diskusije da se lek i zabrani
jer je zloupotreba velika.
 
Ankcioznost ne moze da se izleci lekovima. Evo nacina kako da se resite ovog problema, nije lako ali mora tako. Odbacite lose stvari koje radite, znaci nemoralne radnje, pornografija, i slicne stvari. Krenite da trcite, trenirate, kuvate, crtate, citate nesto pametno, kupite psa ako nemate prijatelja. Sa malo truda problem ce se resiti
 
Brate, ne boj se nisi jedini.
Nisi jedini na svetu koji ima probleme.
I koji je malo... psihotican...
Od toga sto ti imas moze samo gore ili bolje da ti bude :)
Tako da... opusti se i uzivaj
Stvar je u tome na ono na sta se fokusiras u zivotu bilo lose ili dobro. Toga ces imati puno puno sve dok ne promenis ugao gledanja.
Mozda ta opsesija da mirises novine ili knjige jeste samo poziv da treba vise nesto korisnije da citas.
Uci nesto!! Nauci karate, briskulu iki sah.
Svakako promena aktivnosti ce povoljno uticati na tebe.
I slobodno fiere (francuski fier brat)
napisi sta to ima toliko strasno pa da svi nocu ne mozemo da spavamo?
 
Moja anksioznost je pocela davno. Stres na poslu, jedan dan se onesvestila u autobusu i od tada vise nikad u autobus. Dugo mi je trebalo da shvatim, da se edukujem, sta mi se zapravo desava. Otisla kod psihijatra, dala mi seroxat i ksalol, rekla vidimo se za mesec dana i to je to. Pila sam neko vreme to i prestala. Bilo je bolje. Cim je krenulo na bolje razvela sam se. Ogroman stres! Imala sam mamu uz sebe u tom periodu. Pregurala sam nekako. Drzala sam anksioznost pod kontrolom. Bez lekova. Posle toga mama mi se tesko razboli i tu zapravo krece pakao. Mama je bolovala jedno dve godine. To sam gurala nekako. Morala sam. Medjutim kada mi je mama umrla ja padam u tesku depresiju i ne ustajem iz kreveta godinu dana. Nisam izlazila iz kuce. Nisam zivela. Funkcionisala sam po kuci koliko sam morala. Sama. Imam prijatelje, ali niko od njih nije uspeo da me pokrene. Trudili su se, nije da nisu. Imam dete. Nista me nije pokretalo. Pocetkom prosle godine, ne znam kako i zasto, resim da je dosta. Mlada sam. Ovo nije zivot. I odem kod psihologa. Pomogla mi je. Puno! Digla sam se iz kreveta. Pocela da radim posao koji volim. Naucila sam da nekako funkcionisem uprkos bolu zbog gubitka majke. Pocela da se druzim malo vise sa ljudima. Da pricam. Da ucestvujem u zivotu. Anksioznost sam i dalje drzala pod kontrolom. Bez lekova. Zadnjih 6 meseci anksioznost se vratila. Ne izlazi mi se napolje jer mislim da ce nesto lose da se desi. Da cu da se onesvestim. Da cu da umrem. Kod lekara (raznih) idem non stop. Kod ginekologa svakih mesec-dva (mama mi je umrla od karcinoma jajnika). Organski sam savrseno zdrava. Ali meni to nista ne znaci. Misli me ubijaju. Stalno mi je u glavi da ce nesto da mi se desi. Osecam slabost u rukama i nogama. Tutnjanje u glavi. Koci mi se vilica. Uznemirenost. I sve to neocekivano. Nema posebne situacije da pokrece to. Desava se dok sedim i gledam tv. Imam nizi pritisak ceo zivot. Plasim se da ako izadjem napolje da ce pasti jos vise i da cu se onesvestiti. Iako se to nikad nije desilo. U vecitom sam strahu. Problem mi je da ostanem sama kuci. Problem mi je da izadjem. Pre mesec dana sam krenula kod terapeuta. Ksalol (0.25) sam pocela da uzimam na svoju ruku. Ne svaki dan. S vremena na vreme kad bas osetim da ne mogu da podnesem vise anksioznost. Pomaze mi. Trenutno u zivotu nemam nekih vecih problema. Radim posao koji volim, zaradjujem dovoljno za pristojan zivot, dete mi je odlican djak, dobro, razumno i vaspitano dete. Ako sam nesto u zivotu odradila bez greske, to je on. I veoma sam ponosna na njega. A bogami i na sebe. Imam sve uslove da budem srecna. Zato, cini mi se, ova anksioznost mi jos teze pada u ovom trenutku. Citajuci ovu temu videla sam da je neko napisao nesto tipa lakse mi je da napisem ovde, niko me ne zna. To me je podstaklo da napisem ovo. Ne jer mi je trebalo da se olaksam vec eto samo da podelim i moje iskustvo sa anksioznoscu.
 
Moja anksioznost je pocela davno. Stres na poslu, jedan dan se onesvestila u autobusu i od tada vise nikad u autobus. Dugo mi je trebalo da shvatim, da se edukujem, sta mi se zapravo desava. Otisla kod psihijatra, dala mi seroxat i ksalol, rekla vidimo se za mesec dana i to je to. Pila sam neko vreme to i prestala. Bilo je bolje. Cim je krenulo na bolje razvela sam se. Ogroman stres! Imala sam mamu uz sebe u tom periodu. Pregurala sam nekako. Drzala sam anksioznost pod kontrolom. Bez lekova. Posle toga mama mi se tesko razboli i tu zapravo krece pakao. Mama je bolovala jedno dve godine. To sam gurala nekako. Morala sam. Medjutim kada mi je mama umrla ja padam u tesku depresiju i ne ustajem iz kreveta godinu dana. Nisam izlazila iz kuce. Nisam zivela. Funkcionisala sam po kuci koliko sam morala. Sama. Imam prijatelje, ali niko od njih nije uspeo da me pokrene. Trudili su se, nije da nisu. Imam dete. Nista me nije pokretalo. Pocetkom prosle godine, ne znam kako i zasto, resim da je dosta. Mlada sam. Ovo nije zivot. I odem kod psihologa. Pomogla mi je. Puno! Digla sam se iz kreveta. Pocela da radim posao koji volim. Naucila sam da nekako funkcionisem uprkos bolu zbog gubitka majke. Pocela da se druzim malo vise sa ljudima. Da pricam. Da ucestvujem u zivotu. Anksioznost sam i dalje drzala pod kontrolom. Bez lekova. Zadnjih 6 meseci anksioznost se vratila. Ne izlazi mi se napolje jer mislim da ce nesto lose da se desi. Da cu da se onesvestim. Da cu da umrem. Kod lekara (raznih) idem non stop. Kod ginekologa svakih mesec-dva (mama mi je umrla od karcinoma jajnika). Organski sam savrseno zdrava. Ali meni to nista ne znaci. Misli me ubijaju. Stalno mi je u glavi da ce nesto da mi se desi. Osecam slabost u rukama i nogama. Tutnjanje u glavi. Koci mi se vilica. Uznemirenost. I sve to neocekivano. Nema posebne situacije da pokrece to. Desava se dok sedim i gledam tv. Imam nizi pritisak ceo zivot. Plasim se da ako izadjem napolje da ce pasti jos vise i da cu se onesvestiti. Iako se to nikad nije desilo. U vecitom sam strahu. Problem mi je da ostanem sama kuci. Problem mi je da izadjem. Pre mesec dana sam krenula kod terapeuta. Ksalol (0.25) sam pocela da uzimam na svoju ruku. Ne svaki dan. S vremena na vreme kad bas osetim da ne mogu da podnesem vise anksioznost. Pomaze mi. Trenutno u zivotu nemam nekih vecih problema. Radim posao koji volim, zaradjujem dovoljno za pristojan zivot, dete mi je odlican djak, dobro, razumno i vaspitano dete. Ako sam nesto u zivotu odradila bez greske, to je on. I veoma sam ponosna na njega. A bogami i na sebe. Imam sve uslove da budem srecna. Zato, cini mi se, ova anksioznost mi jos teze pada u ovom trenutku. Citajuci ovu temu videla sam da je neko napisao nesto tipa lakse mi je da napisem ovde, niko me ne zna. To me je podstaklo da napisem ovo. Ne jer mi je trebalo da se olaksam vec eto samo da podelim i moje iskustvo sa anksioznoscu.
Psiholog i ostali doktori ovaj problem NE MOGU resiti znaci ne postoji sansa. Jedina je sansa da radis posao koji volis, nadjes nesto korisno i zanimljivo za sebe da uradis, da se druzis, ako nemas prijatelje nabavi kera (preporucujem rasu bison jer nema miris i ne linja se), itd. Ako ne moze drugi posao, probaj da zavolis trenutni. Pokusaj da nadjes novog muza da ti olaksa malo zivotu.
 
Psiholog i ostali doktori ovaj problem NE MOGU resiti znaci ne postoji sansa. Jedina je sansa da radis posao koji volis, nadjes nesto korisno i zanimljivo za sebe da uradis, da se druzis, ako nemas prijatelje nabavi kera (preporucujem rasu bison jer nema miris i ne linja se), itd. Ako ne moze drugi posao, probaj da zavolis trenutni. Pokusaj da nadjes novog muza da ti olaksa malo zivotu.
Radim posao koji volim. Psa imam. Prijatelje imam. Posao imam. Uz duzno postovanje mislim da novi muz nije resenje za moj problem. Partnera imam. Punog razumevanja i podrske. Da mi neko olaksa u zivotu ( nisam sigurna da razumem kako bi muz mogao da mi olaksa) nije potrebno. Finansijski sam vrlo stabilna i stambeno obezbedjena.
 
Radim posao koji volim. Psa imam. Prijatelje imam. Posao imam. Uz duzno postovanje mislim da novi muz nije resenje za moj problem. Partnera imam. Punog razumevanja i podrske. Da mi neko olaksa u zivotu ( nisam sigurna da razumem kako bi muz mogao da mi olaksa) nije potrebno. Finansijski sam vrlo stabilna i stambeno obezbedjena.
Onda su dve stvari problem, ili radite neke stvari koje su nemoralne koje mogu kasnije sa izazovu ankcioznost i depresiju, ili je muz u pitanju. Ja mislim da je muz, jer da imate muza koji bi resio stvari finansijski da ne morate da se stresirate puno na poslu, koji bi preuzeo odgovornost, tesko da bi bilo ankcioznosti.. A lekove koje pripisuju ti psiholozi su jako stetni i mogu da izazovu samo nuspojave..
 
Onda su dve stvari problem, ili radite neke stvari koje su nemoralne koje mogu kasnije sa izazovu ankcioznost i depresiju, ili je muz u pitanju. Ja mislim da je muz, jer da imate muza koji bi resio stvari finansijski da ne morate da se stresirate puno na poslu, koji bi preuzeo odgovornost, tesko da bi bilo ankcioznosti.. A lekove koje pripisuju ti psiholozi su jako stetni i mogu da izazovu samo nuspojave..
Koje dve stvari su problem? Napisali ste ili/ili? Cini mi se kao da ne citate napisano. Takav osecaj imam. Radim posao koji volim, nisam pod stresom na poslu i finansijski sam vrlo stabilna. Nikako da skapiram, a evo stvarno razmisljam, kako ste iz svega sto sam napisala zakljucili da sam ili nemoralna ili da mi treba muz? U svakom slucaju, hvala na odgovoru. Sve najbolje :)
 
Koje dve stvari su problem? Napisali ste ili/ili? Cini mi se kao da ne citate napisano. Takav osecaj imam. Radim posao koji volim, nisam pod stresom na poslu i finansijski sam vrlo stabilna. Nikako da skapiram, a evo stvarno razmisljam, kako ste iz svega sto sam napisala zakljucili da sam ili nemoralna ili da mi treba muz? U svakom slucaju, hvala na odgovoru. Sve najbolje :)
Sada sam tek video da gledas TV, to batali i zameni nekom korisnom radnjom. Plivanje, odlazak u prirodu, kuglanje, citanje knjige ali pametne i slicno..TV je satanski oltar koji je tu da zaglupi ljude. Poz
 
TV kao TV nije ni los ni dobar sam po sebi , vec zavisi od ugla percepcije i nacina koriscenja, mislim ako gledas tu zadruge, parove , pink, happy , politicke emisije, losu muziku, itd onda sigurno da je losa stvar, ali imas na TV-u dosta i zanimljivih i korisnih stvari, imas History, Discovery i slicne programe i zanimljive dokumentarce, imas i neke dobre filmove, serije, imas i one kanale kao Animal Planet, recimo Nautical channel gde ceo dan mozes da gledas jedrenje a takve stvari su dobre za opustanje.

Inace ne postoji jasan razlog zasto nastaje anksioznost, nema to toliko ni veze sa nacinom zivota, itd vec jednostavno anksioznost uglavnom pogadja one emotivno osetljivije osobe i osobe sa osetljivijim nervnim sistemom, jednostavno emotivno senzibilnije osobe su sklonije tome od onih manje senzibilnih kao recimo sto neko ima osetljiviji stomak, ono neko moze da jede i staklo a da mu nije nista a neko cim malo pojede nesto malo ljuce, pikantnije odma mu nije dobro, slicno je i sa nervima, jednostavno svi mi smo individua za sebe i jednostavno nismo svi isti i nismo svi od istog materijala da se tako izrazim.
 
TV kao TV nije ni los ni dobar sam po sebi , vec zavisi od ugla percepcije i nacina koriscenja, mislim ako gledas tu zadruge, parove , pink, happy , politicke emisije, losu muziku, itd onda sigurno da je losa stvar, ali imas na TV-u dosta i zanimljivih i korisnih stvari, imas History, Discovery i slicne programe i zanimljive dokumentarce, imas i neke dobre filmove, serije, imas i one kanale kao Animal Planet, recimo Nautical channel gde ceo dan mozes da gledas jedrenje a takve stvari su dobre za opustanje.

Inace ne postoji jasan razlog zasto nastaje anksioznost, nema to toliko ni veze sa nacinom zivota, itd vec jednostavno anksioznost uglavnom pogadja one emotivno osetljivije osobe i osobe sa osetljivijim nervnim sistemom, jednostavno emotivno senzibilnije osobe su sklonije tome od onih manje senzibilnih kao recimo sto neko ima osetljiviji stomak, ono neko moze da jede i staklo a da mu nije nista a neko cim malo pojede nesto malo ljuce, pikantnije odma mu nije dobro, slicno je i sa nervima, jednostavno svi mi smo individua za sebe i jednostavno nismo svi isti i nismo svi od istog materijala da se tako izrazim.
History i National Pornografic su program gde se pusta lazna istorija i propaganda. TV je dobar ako se pustaju neki poucni filmovi i emisije sa moralnom porukom. Ankcioznost je povezana sa duhovnim stanjem coveka. Kada covek zivi duhovno kako treba nema nikakve depresije i ankcioznosti..
 
Jooj koje lupetanje, sta kao svi ljudi koji imaju ili su imali problem sa anksioznoscu su nemoralni ili sta , daj mani nas te a'la Miroljub Petrovic kvazi filozofije.

Inace a koja je to "prava" istorija, sta treba samo da slusa razne Deretice, Miroljube, Dejane Lucice i slicne sarlatane ili razne popove-biznismene, mislim ne zelim ja da idealizujem History kanal ili vec koga ali svakako da ima zanimljivih stvari koje makar podsticu na razmisljanje i da svako bar ponekad moze da uhvati nesto zanimljivo sto ga zanima, takodje covek treba sve da vidi i da sagleda stvari iz vise uglova pa da sam odluci sta je ispravno a sta ne a ne da postane zrtva raznih indoktrinacije i koje cega.

To sto ti pricas nema veze sa mozgom, znam ja gomilu ljudi koji nikad nisu bili vernici a ziveli su skroz ispravno , takodje znam i neke koji su ziveli onako dosta nemoralno i destruktivno pa nikad psihicke tegobe nisu imali a znam i one koji su i pobozni i fino vaspitani i maksimalno ispravni i uvek se maksimalno trudili da budu sto ispravniji, sto bolji , itd , pa opet su imali probleme sa anksioznoscu, depresijom, itd , jednostavno to nema veze i stvar je dosta slozenija, jednostavno neki ljudi su emotivno senzibilniji od ostalih i samim tim i skloniji psihickim tegobama, takodje tako neke stvari moze da izazove i neki hemijski disbalans u organizmu kao recimo poremecaj rada stitne zlezde .

U svakom slucaju ko ima takvih problema svakako da je najbolje da se obrati nekom strucnom ko ima iskustva i ko se skolovao za to , a te stvari kao setnje, boravak u prirodi, molitve, itd mogu samo dodatno da pobosljaju stvari i pozitivno da uticu ali ne budu i primarna terapija , mislim ne mozes sad ti coveku koji u napadu panike se maltene sa dusom rastaje, ono ne zna za sebe ili coveku koji je u depresiji jer mu trasnmiteri u mozgu ne primaju dovoljno serotonina i dopamina da kazes idi malo prosetaj pored Save ili samo se pomoli Bogu i problem je resen.
 
Jooj koje lupetanje, sta kao svi ljudi koji imaju ili su imali problem sa anksioznoscu su nemoralni ili sta , daj mani nas te a'la Miroljub Petrovic kvazi filozofije.

Inace a koja je to "prava" istorija, sta treba samo da slusa razne Deretice, Miroljube, Dejane Lucice i slicne sarlatane ili razne popove-biznismene, mislim ne zelim ja da idealizujem History kanal ili vec koga ali svakako da ima zanimljivih stvari koje makar podsticu na razmisljanje i da svako bar ponekad moze da uhvati nesto zanimljivo sto ga zanima, takodje covek treba sve da vidi i da sagleda stvari iz vise uglova pa da sam odluci sta je ispravno a sta ne a ne da postane zrtva raznih indoktrinacije i koje cega.

To sto ti pricas nema veze sa mozgom, znam ja gomilu ljudi koji nikad nisu bili vernici a ziveli su skroz ispravno , takodje znam i neke koji su ziveli onako dosta nemoralno i destruktivno pa nikad psihicke tegobe nisu imali a znam i one koji su i pobozni i fino vaspitani i maksimalno ispravni i uvek se maksimalno trudili da budu sto ispravniji, sto bolji , itd , pa opet su imali probleme sa anksioznoscu, depresijom, itd , jednostavno to nema veze i stvar je dosta slozenija, jednostavno neki ljudi su emotivno senzibilniji od ostalih i samim tim i skloniji psihickim tegobama, takodje tako neke stvari moze da izazove i neki hemijski disbalans u organizmu kao recimo poremecaj rada stitne zlezde .

U svakom slucaju ko ima takvih problema svakako da je najbolje da se obrati nekom strucnom ko ima iskustva i ko se skolovao za to , a te stvari kao setnje, boravak u prirodi, molitve, itd mogu samo dodatno da pobosljaju stvari i pozitivno da uticu ali ne budu i primarna terapija , mislim ne mozes sad ti coveku koji u napadu panike se maltene sa dusom rastaje, ono ne zna za sebe ili coveku koji je u depresiji jer mu trasnmiteri u mozgu ne primaju dovoljno serotonina i dopamina da kazes idi malo prosetaj pored Save ili samo se pomoli Bogu i problem je resen.
Pa kome su ti takozvani strucnjaci psihologije pomogli? Nikome. Jer taj problem ne moze da se resi tabletama. Ali ne mozes ti to da ukapiras jer nisi duhovno potkovan..
 
Pa naravno da ne moze da se resi samo tabletama, mislim sad coveku koji je duboko nesrecan i izgubio je volju za zivotom ili je duboko uznemiren zbog necega da kazes , e evo ti bromazepam, ksalol, leponeks ili sta vec i svi tvoji problemi ce nestati, isto kao sto ne mozes ni da mu kazes samo se ti pomoli Bogu ili prosetaj po parku i sve ce biti super , istina je verovatno negde izmedju, nazalost lekovi i farkakoterapija su ponekad zaista nuzni ali lekovi su samo privremeno resenje dok se malo ne izbalansira hemija i hormoni u organizmu i uz lekove sa tom osobom mora ozbiljno da se radi, znaci bez lekova ili sa lekovima nebitno, mora da se ozbiljno radi, da se radi psihoterapija, seanse , itd i onda pored psihterapije (i eventualno pored lekova) moze se savetovati i toj osobi malo da se vise fokusira na neke druge stvari, da malo vise vremena provodi u prirodi, da nabavi nekog kucnog ljubimca, da ponekad ode malo na liturgiju ili obidje neki manastir kad je u mogucnosti, da koliko moze izbegava stres i lose navike, itd.
 
Pa naravno da ne moze da se resi samo tabletama, mislim sad coveku koji je duboko nesrecan i izgubio je volju za zivotom ili je duboko uznemiren zbog necega da kazes , e evo ti bromazepam, ksalol, leponeks ili sta vec i svi tvoji problemi ce nestati, isto kao sto ne mozes ni da mu kazes samo se ti pomoli Bogu ili prosetaj po parku i sve ce biti super , istina je verovatno negde izmedju, nazalost lekovi i farkakoterapija su ponekad zaista nuzni ali lekovi su samo privremeno resenje dok se malo ne izbalansira hemija i hormoni u organizmu i uz lekove sa tom osobom mora ozbiljno da se radi, znaci bez lekova ili sa lekovima nebitno, mora da se ozbiljno radi, da se radi psihoterapija, seanse , itd i onda pored psihterapije (i eventualno pored lekova) moze se savetovati i toj osobi malo da se vise fokusira na neke druge stvari, da malo vise vremena provodi u prirodi, da nabavi nekog kucnog ljubimca, da ponekad ode malo na liturgiju ili obidje neki manastir kad je u mogucnosti, da koliko moze izbegava stres i lose navike, itd.
Ovde se mogu sloziti sa tobom. 👍
 
Onda su dve stvari problem, ili radite neke stvari koje su nemoralne koje mogu kasnije sa izazovu ankcioznost i depresiju, ili je muz u pitanju. Ja mislim da je muz, jer da imate muza koji bi resio stvari finansijski da ne morate da se stresirate puno na poslu, koji bi preuzeo odgovornost, tesko da bi bilo ankcioznosti.. A lekove koje pripisuju ti psiholozi su jako stetni i mogu da izazovu samo nuspojave..
Izvini, a jel bi mogao malo da elaboriras sta su po tebi te nemoralne stvari koje postavljacica topika eventualno radi
jer iz njenog uvodnog posta nema ni jedne reci koja bi ukazivala na neki "nemoral".
 

Back
Top