Anksioznost i deca

Manga Hilux

Stara legenda
Poruka
84.807
Najčešći znaci anksioznosti kod dece

Anksioznost kod dece često nije toliko očigledna kao kod odraslih. Umesto da otvoreno izraze svoje brige i osećanja, deca se često povlače u sebe i manifestuju stres kroz ponašanje, telesni bol ili promene u svakodnevnim navikama.

Zbog svega ovoga, roditelj ponekad ne prepozna odmah da se njegovo dete nosi sa anksioznošću.

Slede neki od najčešćih znakova anksioznosti kod dece.

Fizičke tegobe bez jasnog razloga
Među najčešćim telesno-fizičkim znacima su česte glavobolje, mučnina ili bolovi u stomaku, naročito u situacijama stresa. Deca često ne mogu da verbalizuju svoje emocije, pa ih pokazuju kroz fizičke simptome, što može biti zbunjujuće za roditelje.

Prekomerna briga i strahovi
Ako dete pokazuje prekomernu brigu o stvarima koje vršnjaci ne smatraju važnim, kao što su strah od bolesti, grešaka u školi ili da će neko zakasniti da ga preuzme – to može ukazivati na anksioznost. Briga kod dece koja se bore sa anksioznošću često postaje preterana i pretvara se u prepreku u svakodnevnom funkcionisanju.

Izbegavanje
Anksiozna deca mogu početi da izbegavaju zadatke i navike koje inače ne bi izbegavala, kao što su odlazak u školu, druženje sa drugom decom ili spavanje na drugom mestu. Izbegavanje je način na koji deca pokušavaju da se nose sa situacijama koje smatraju pretećim, čak i ako su potpuno bezopasne za druge.

Promene u snu i apetitu
Ako dete ima probleme sa uspavljivanjem, često se budi noću ili ima iznenadne promene u apetitu – bilo da jede previše ili premalo, i to može biti znak da doživljava unutrašnji stres. Telo deteta često reaguje na anksioznost kroz ove fizičke promene, pre nego što mlada osoba u razvoju postane svesna svojih emocija.

Preterana potreba za uveravanjem, potvrdom i ponavljanjem
Deca koja pate od anksioznosti često imaju potrebu da ponavljaju stvari iznova i iznova i traže uveravanje da će sve biti u redu, čak i kada im je to već rečeno. Ovo ponašanje proizlazi iz unutrašnje nesigurnosti i potrebe da umire misli koje ih čine neprijatno uznemirenim.
 
,,,anksioznost kod dece je mnogo opasnija nego kod odraslih ,,,jer odrasli su svesni svoga stanja i preuzimaju odgovarajuće mere kako bi ublazhili simptomatologiju i eventualne posledice,,,
,,,a deca,,,deca josh nisu svesna shta im se deshava i to prihvaćaju kao stanje u kojemu zhive u svom svetu,,,izrazhen u većini sluchajeva /na sreću/ kao shto su gore navedene znakove,,,i,,,
,,,onaj mrachni deo njihovog imaginarnog zhivota,,,koji se ne retko ispoljava kao u sluchaju Koste Krsmanovića,,, nazhalost,,,
 
@Lagerta
,,,oćesh,,,ili nećesh,,, msm da uchestvujesh,,,ti barem si u kontaktu sa decom,,,
,,,izvoli,,podijum je tvoj,,,))),,,
Nisam dečji psiholog po struci ali mogu se složiti sa navedenim. Često se dešava da jedan od navedenih simptoma a to je fizička manifestacija, tj. specifični bolovi vezani za boravak u školi koji ne postoje kada su deca kući. Obavezno skrenem pažnju roditeljima na to. Još jedan simptom, preterana briga ili strah, manifestuje se kroz plač kada dobiju ocenu koju smatraju lošom. Ako je udruženo više navedenih simptoma obavezno preporučim roditeljima da odu do dečjeg psihologa.
 
Poslednja izmena:

Back
Top