Anksioznost, depresija? Trebam li tražiti pomoć

Ljudi meni već 3 mjeseca stalno steže između grudi, bolje i trnu ruke, imam neke strahove, i ko izgubljena sam, ko da ne znam gdje sam. Imala sam puno stresa, tuge. Imam neke misli ružne, nmg se opustiti nikako, i plašim se gužve steže me i dobijem napad panike. Nemam posao ni društvo. Slabo spavam. Šta god vidim i čujem boli me između grudi. I uznemiri me. I dok pričam osjetim ko uzbuđenje, uznemirenost i stezanje između grudi, jezu kroz tijelo. Šetam vani i to je sve. Dva mjeseca već ležim, nije mi ni do čeg. Sve me živcira. Zanosi me u hodu jako već duže. Stalno mislim o ovom strahu i simptomima. Sve pogasim ili odem u sobu jer ne volim ništa da gledam niti slušam. Takođe, plašim se manjeg prostora sva sam koo zombi ko da imam osjećaj derealizacije. Steže me između grudi stalno sam opterećena. I smršala sam 10kg,možda mi je pao imunitet pa mi se ljulja u hodu. Ne mogu se rješit straha i crnih misli svakodnevno, još ako pročitam nešto
XANAX 1SR vec sam ti to predložio. Nećeš imat problema.
 
Ljudi ja sve lošije spavam i budim se. Spavam 4,5 sati. Onda stalno me ljulja u glavi i tijelu.. Čitala sam svašta po netu i sad mi nije svejedno
Ostavi telefon, komp, znaci bez buljena u monitor. Treba ti fizicka aktivnost pod hitno ! Teretana, trcanje ili duge setnje sa jakim intenzitetom. Ako imas neku muziku koju volis moze da pomogne. Jedi voce i nesto slatko..
 
Ljudi meni već 3 mjeseca stalno steže između grudi, bolje i trnu ruke, imam neke strahove, i ko izgubljena sam, ko da ne znam gdje sam. Imala sam puno stresa, tuge. Imam neke misli ružne, nmg se opustiti nikako, i plašim se gužve steže me i dobijem napad panike. Nemam posao ni društvo. Slabo spavam. Šta god vidim i čujem boli me između grudi. I uznemiri me. I dok pričam osjetim ko uzbuđenje, uznemirenost i stezanje između grudi, jezu kroz tijelo. Šetam vani i to je sve. Dva mjeseca već ležim, nije mi ni do čeg. Sve me živcira. Zanosi me u hodu jako već duže. Stalno mislim o ovom strahu i simptomima. Sve pogasim ili odem u sobu jer ne volim ništa da gledam niti slušam. Takođe, plašim se manjeg prostora sva sam koo zombi ko da imam osjećaj derealizacije. Steže me između grudi stalno sam opterećena. I smršala sam 10kg,možda mi je pao imunitet pa mi se ljulja u hodu. Ne mogu se rješit straha i crnih misli svakodnevno, još ako pročitam nešto
Naravno da treba tražiti pomoć, što pre to bolje. Druga je stvar što nema univerzalnog leka, prema poslednjim vrlo obimnim multistudijama anridepresivi nažalost ne deluju kod svakog trećeg pacijenta ! Ima za to i vrlo sveže objašnjenjenje na Neuroscience ili sličan sajt, u pitanju je individualna dužina neurita ali za ovu diskusiju to i nije bitno. Što se tiče anksioznosti, tu se pregabalin poznatiji ovde kao Lyrica pokazao dobrim, za razliku od Ksalola, Rivotrila i drugih benzodiazepina, ne slabi joj dejstvo vremenom i ne izaziva tako jaku zavisnost ali treba vreme (obično par nedelja) da postigne pun efekat.
Psihoterapiju je ok probati ali je skupa a nema garancija da će bez lekova dati rezultat.
 
Ljudi meni već 3 mjeseca stalno steže između grudi, bolje i trnu ruke, imam neke strahove, i ko izgubljena sam, ko da ne znam gdje sam. Imala sam puno stresa, tuge. Imam neke misli ružne, nmg se opustiti nikako, i plašim se gužve steže me i dobijem napad panike. Nemam posao ni društvo. Slabo spavam. Šta god vidim i čujem boli me između grudi. I uznemiri me. I dok pričam osjetim ko uzbuđenje, uznemirenost i stezanje između grudi, jezu kroz tijelo. Šetam vani i to je sve. Dva mjeseca već ležim, nije mi ni do čeg. Sve me živcira. Zanosi me u hodu jako već duže. Stalno mislim o ovom strahu i simptomima. Sve pogasim ili odem u sobu jer ne volim ništa da gledam niti slušam. Takođe, plašim se manjeg prostora sva sam koo zombi ko da imam osjećaj derealizacije. Steže me između grudi stalno sam opterećena. I smršala sam 10kg,možda mi je pao imunitet pa mi se ljulja u hodu. Ne mogu se rješit straha i crnih misli svakodnevno, još ako pročitam nešto
Imala sam gotovo identične simptome, uz to i nagle skokove pritiska. U nekoliko dana to stanje je doživelo kulminaciju i nisam mogla ni da hodam. Srećom nekako sam stigla do psihijatra i uz pomoc raznih lekova sada se sasvim dobro osećam.
 

Back
Top