Hrvati su najviše promjenili tok povijesti kada su se obvezali papi da svoju silu neće koristit za osvajanje tuđih zemalja. Papa je posebno bio zainteresiran da najjaču oružanu silu u europi obuče u miroljubive skute i tražio je načina da nas miroljubivo prisili da ne pokorimo ostatak europe...
Da nije pao taj deal danas bi u europi postojala samo jedna država i zvala bi se Hrvatska, a svi drugi bili bi njen vazal...
Nije pretjerivanje, kad pogledamo u to vrijeme rasprostranjenost Hrvata i Bijelih Hrvata, kad pogledamo da tada jedna svjetska sila Bizanta zavisi o hrvatskom spasu, da jedna svjetska sila Avarskog Kaganata ostaje bez dalmacije zbog Hrvata, da jedan Bugarski Imperij svoje ratove s Hrvatima završava tako da im daje darove...
Vrhunski povijesni izvor "De Administrando Imperio..." bilježi sve ove za čovjelanstvo sudbonosne događaje o obvezivanju Hrvata na mir i o tome kako će se na Hrvatskoj zbog Božjeg blagoslova raspast svaka sila koja bi vojno pošla na nju, tako je i bilo kasnije, propadaju ovdje redom Franačka Carstva, Bugarski Imperiji, Mongolska carstva, Osmanlije, itd...
"I tako su, po zapovijedi cara Iraklija, isti ovi Hrvati potukli i protjerali Avare iz tih zemalja, i s dozvolom cara Iraklija, oni su se naselili u toj istoj zemlji Avara, u kojoj sada stanuju. Ovi isti Hrvati u to su vrijeme imali za kneza oca Porge. Car Iraklije je poslao, i doveo iz Rima svećenike, i učinio od njih jednog nadbiskupa i jednog biskupa i svećenike i đakone, i pokrstio je Hrvate, a u to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu za svog arhonta(kneza). Ova zemlja u kojoj su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijašnje vrijeme pod upravom cara Rimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih Hrvata nalazi palača i hipodromi cara Dioklecijana, još sačuvani u gradu Saloni, blizu grada Splita. Ovi kršteni Hrvati neće da ratuju protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrstu proročanskog odgovora i zapovijedi od rimskog Pape, koji je u vreme Iraklija, cara Bizantinaca, poslao svećenike i njih pokrstio. To je zato što su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istog rimskog pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tad će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dat će im pobjedu. A mnogo godina kasnije, u vrijeme arhonta(kneza) Trpimira, oca arhonta(kneza) Krešimira, tamo je došao iz Franačke, koja leži između Hrvatske i Venecije, jedan čovjek po imenu Martin, pobožan u najvećoj mjeri, i ako obučen u odijelo svetovnjaka, za kojeg ti isti Hrvati jamče da je činio velika čuda, ovaj dobri čovjek, koji je bio bolestan, i kome su bila odrezana stopala, tako da su ga nosila četvorica nosača i odnosili tamo gde je on želio ići, on je potvrdio tim istim Hrvatima zapovijed najsvetijeg pape, da bi oni to trebali održavati tako dugo koliko će trajati njihov život, a on im je sam izrekao u njihovu korist jedan blagoslov, sličan blagoslovu koji im je izrekao Papa. Iz tog razloga niti sagene niti kondure ovih Hrvata ne polaze u rat protiv nikoga, osim ako pak neprijatelj ne dođe na njih, ne nametne im rat. Ali ovim brodovima putuju oni Hrvati koji se žele baviti trgovinom, putujući naokolo, iz grada u grad, u Paganiji i u zalivu Dalmacije, sve do Venecije. Knez Hrvata je od samog početka, to je čak od vladavine cara Iraklija, bio podložan i podređen caru Bizantinaca, a nije bio nikad podređen knezu Bugarske. Niti su Bugari ikada išli da ratuju s Hrvatima, osim kada je Mihajlo ili Boris, arhont(knez) Bugara, pošao protiv njih i zaratio, i kad nije mogao postići nikakav uspeh, sklopio je s njima mir, i dao je Hrvatima darove..."
