АНИМУС

Пусти, кажем ти,
нека ветар с планине однесе
моју мараму снова што стежеш у руци,
као крак муње на хоризонту,
као траг стопа на паперју првих трава,
као заборављени језик Вавилона,
као вештину халдејских мага да кроте звери,
као зрак јутарњи што односи маглину ноћи,
златећи њен образ на твом рамену,
бојећи јој усне крвљу мојих жудњи,
сипајући стварност пред тебе
као вино из исцепаног меха,
да опијен,заборавиш да смо две уклете прилике
што дозивају једна другу ходницима времена.

REVEALINGOURSELVES.jpg
 
Ja sam ispravio u blogu pesmu. Izgubih shto napisah tamo, stvarno. I napravih novu pesmu. Chudno, jer stvarno mi se mnogo svidja ta debojka kojoj sam to napisao. Mnogo bi trazzio od nje da je ljubim, nazzalost neki za to nisu stvoreni kao shto mislim da si ti. :rumenko:

Ti nemorash nishta da menjash u tvojoj pesmi. Savrshena je kao shto rekoh.
 
bud@;bt85027:
Ja sam ispravio u blogu pesmu. Izgubih shto napisah tamo, stvarno. I napravih novu pesmu. Chudno, jer stvarno mi se mnogo svidja ta debojka kojoj sam to napisao. Mnogo bi trazzio od nje da je ljubim, nazzalost neki za to nisu stvoreni kao shto mislim da si ti. :rumenko:

Ti nemorash nishta da menjash u tvojoj pesmi. Savrshena je kao shto rekoh.
:rumenka::heart::zag:
 
"да опијен,заборавиш да смо две уклете прилике
што дозивају једна другу ходницима времена".

Ovo mi dodje kao lajtmotiv sopstvenog zivota..

Divni stihovi,mila..
 
Poslednja izmena:

Back
Top