Angelina Jolie

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
strah od raka i nakon sto je ustanovljeno da nosi gen i stim je procijenjeno da postoji moguchnost od 87% da oboli od raka dojki donijela je drastichnu odluku stim sto se odluchila na amputaciju. 27 aprila se podvrgla toj intervenciji i sama se obratila New York Times-u i kako nastavlja njena majka se vise od 10 godina borila sa tom bolescu da bi na kraju ipak umrla u 56-oj godini.



to sam maloprije prochitala i nekako nisam pametna.

da li je to odvise drastichna odluka ili je ipak razumljivo?
 
Nije prva žena koja se podvrgla preventivnoj radikalnoj mastektomiji,ta praksa već odavno postoji.
87% šansi da dobije rak je mnogo,pametno je odlučila.
S druge strane,rak je čudna boleština,mnogo čudna.
 
Ovde kod nas to nije ni u najavi kao praksa,a mislim da se to i i u USA finansira iz ličnih sredstava,ne može ni tamo to svako sebi da plati.

pa to

u heidelbergu vidis devojaka od 18 godina koje se bore sa tom bolescu sama cinjenica da postoji to odredjivanje rizika a da nije dostupno zenama devojkama u cijim porodicama postoji oboljenje te vrste vise je nego perverznom makar u tim sferama trebao bi da postoji plan rada trebalo bi da postoji a svak za sebe mozhe da odluchi da li ce se nosi rizikom ili ce da resi sebe te opasnosti. u moje drugarice je majka umrla a i tetka , ona svako 6 mjeseci trchi kod ginekologa a ima dvije cerke nekad me obuzme jeza na sami pomisao
 
Ziveti u strahu i oboleti pre bolesti...

Od neceg se mora umreti. Ali ok, koliko je razlicitih misljenja o zivotu toliko je i o smrti.


Neki ljudi prosto ne umeju da uzivaju u onome sto im je zivot sasvim slucajno doneo, a doneo je mnogo.

Strah je doshao sa novim saznjanjem sve vishe sto se odkrivaju razne bolesti za sta sledi neka nobelova nagrada sve vise se opozorava

unazad 25 godina rak su dobivali matori ljudi znalo se da postoje razni canceri i to je to (tako sam ja to tad shvatila sa 17 godina)
ko je tad chuo za genetiku misim to je sve bilo u decij cipelicama, sad zivimo u vremenu gde i baka na selu zna ako je majka umrla "od one bolesti" da su sanse drasticno povisene da ce cerka zadobije istu ili nedaj boze unuka

zene se sensibiliziraju da same vrse proces prepipavanja itd.

hteli ili ne strah je prisutan
 
strah od raka i nakon sto je ustanovljeno da nosi gen i stim je procijenjeno da postoji moguchnost od 87% da oboli od raka dojki donijela je drastichnu odluku stim sto se odluchila na amputaciju. 27 aprila se podvrgla toj intervenciji i sama se obratila New York Times-u i kako nastavlja njena majka se vise od 10 godina borila sa tom bolescu da bi na kraju ipak umrla u 56-oj godini.



to sam maloprije prochitala i nekako nisam pametna.

da li je to odvise drastichna odluka ili je ipak razumljivo?

...steta onakvih grudi :sad2:?!
EndZi je najjaca zenska i podrzavam svaku njenu odluku...bez osude :mrgreen:!!!
 
...steta onakvih grudi :sad2:?!
EndZi je najjaca zenska i podrzavam svaku njenu odluku...bez osude :mrgreen:!!!

ovo je dakle ozbiljna tema i zelela bih da se ovde ozbiljno diskutuje

bas nju zabole njeno jabukovo dupe da li ti to podrzhavash ili ne.

mislim da je to drastichna odluka jer svjesno donijeti odluku da se resi zenstvenosti pa iako je nagradila nove to je ipak udarac za svako zensko stvorenje
 
kad covjek malo razmisli citav zivot nam prolazi u strahu od necega.svako nadje svoj nacin da ga pobijedi.to sto je ona uradila i ja bih kad bi trebalo.moze i kod nas
da se provjeri kolike su ti sanse da nosis te gene,samo sto je nama jos uvijek vaznije da se kupi novi luster jer to komsije vide od toga da povedemo racuna o sebi.znam zene koje ne idu godinama na preglede jer to kosta a pri tom su sa cigaretom non stop.znaci,moze se i to kad se organizujes kako treba.
 
Kao da je zivot 150 godina.
Za nekog je preventiva tako drasticnim merama vodjenje racuna o sebi, za nekog pokazatelj zivota unistenog strahom. Vise volim ziveti 45 godina normalnog zivota nego strahovati i strepeti nad sobom 104 godine a opet nekom je i taj strah deo zivota bez kojeg ne bi bio to sto jeste.
Smrt je sastavni deo zivota.

lepo je na primer i unapred izvediti zube negde tamo oko pedesete da preduhitrimo paradentozu i sve ono sto ona nosi sobom, bolove, gnojenje, neprijatne mirise, deformaciju desni.
Ili da izgubimo dusu unapred za svaki slucaj da je ne bi neko povredio.
Ili da ne radjamo decu da nas jednog dana ne bi odvela u ocaj losim karakterom, poremecajem ponasanje ili ne daj Boze bolescu.
 
ima i kod nas i kosta 500 evra. ja cu verovatno da idem na taj test, majka mi je vec 2 puta imala kancer dojke. prvi put u mojim godinama (37), odstranjena joj desna dojka i sada nakon 24 godine, prosle godine na levoj dojci. tumor je odstranjen, dojka nije.
 
Ja angelinu ne volim..posle onog proseravanja sa filmom sta cu..jace od mene..
Ali imam empatiju prema njoj kao prema zeni koja je gledala majku kako joj umire pred ocima..
S obzirom na gibitak kilaze koji je kod nje, moguce da je tu bilo I neceg vise od preventive..
U svakom slucaju zelim joj puno zdravlja I dug zivot.
 
ajde molim te priznaj da imas 80 godina i da zhivish u nekoj seoskoj zabiti gde se dan pocinje "ne valja se nedjeljom uzimati makaze u ruku"


Odmarati sedmi dan u nedelji nije pravilo sela vec vere, tako da lupas gluposti, osim ako ne poistovecujes jedno sa drugim iz nekih tebi znanih razloga.

A da joj je film dno dno je. Glup, plitak, nezanimljiv, lose uradjen i sto je najvaznije dosadan do bola. cak i oni koji su mu se tako radovali priznaju ove cinjenice.
 
Ja angelinu ne volim..posle onog proseravanja sa filmom sta cu..jace od mene..
Ali imam empatiju prema njoj kao prema zeni koja je gledala majku kako joj umire pred ocima..
S obzirom na gibitak kilaze koji je kod nje, moguce da je tu bilo I neceg vise od preventive..
U svakom slucaju zelim joj puno zdravlja I dug zivot.


Na zalost velika vecina ljudi koji su se suocili sa smrcu u porodici a sa kojima sam delila tugu bili su ljudi koji sahranjuju sopstvenu decu pa valjda stoga u ovakvim slucajevima uglavnom pomislim kako je dobro sto se ide po redu. nekad sebi delujem kao kucka, stvarno, ali nikako da ponovo postanem ljudsko bice koje razume i one normalne, prirodne tuge i ptanje.
A smrt kao smrt, jedina pravda i jedina nepravda na svetu, ali nezaobilazna za sve nas.
 

Back
Top