anđeo

.
.




Sanjao sam, sinoć, djevojku
iz nekog drugog sna.
Spustila se sjenkom noći
do mog srca dna.

Pa sam sinoć opet sanj'o,
tu blaženost sa srca dna
prođe opet k'o sjenka noći
kroz vrata mog novog sna.

U ma koji san da krenuh,
ne znajući stvarnog cilja
pojavi se blagost njena
i u tom snu k'o stvarnost, zbilja.

I dok sanjah, redom tako,
to isto biće iz raznih snova
svojim likom, svojim dahom,
otkri tajnu svoga zova:

Kad se jutrom iz sna prenuh,
vidjeh-svjetlost jošte biva,
kroz djevojačkog lica nježnost,
Ljubav Božju mi otkriva.
.
.
.
Sanjah sinoć...Anđela.









.
.










.

.
 
Poslednja izmena:
HvalaTimosten!
Ovo što sam ispisao kao poemu samo po sebi je tražilo takav izraz...a zaista bio je to sinošnji 'san'.
A kad sam se probudio, shvatio sam, ZNAO SAM u tom momentu, da me to isto Biće koje se pojavljivalo u različitim snovima (nepovezanim pričama) obasipalo Ljubavlju pozajmljujući lik djevojke izrazite nježnosti...a Ljubav, kao akt bezuslovnog davanja, nikada ne može da bude jednosmjerna ulica... Davanje je uvijek ODNOS. U tom sam odnosu i Ja bio uzdignut na krilima anđela...a budan sam shvatio da Biće iz sna niije pripadalo snu...bilo je STVARNO, zato se i jeste pojavljivalo u svim (pričom) nepovezanim dijelovima snova kroz lik iste djevojke...upravo da bih to shvatio...da je stvarno.

Fantastično iskustvo.
 

Back
Top