Andjele naš
gdje li je upravljen tvoj pogled
u ovo gluvo predvečerje
kada pahulje plešu nečujno
i pokušavaju skriti
nemoćan osmjeh
pun bola
pa je moguće
zaboraviti disati
Usnio sam čudan san
U njemu su bili
svi na okupu
i bivši i sadašnji
Nije bilo suza
valjda su presahle
ili smo previše zbunjeni
da ih naslikamo
otupjelim pogledom
koji i sada u daljini
traži nekog
da iznenadno bane
kao drag gost
I u snu sam uzaludno
sklapao oči
tražio drugačije slike
Ima li tamo
u Beskraju tišine
ili je to samo želja
da budeš konačno
u nekom boljem svijetu
gdje je moguće naći mir
daleko od prljavih i ružnih
što nam vidike paraju
Anđele
dodirni svojim prozirnim bićem
ovaj nedosanjani san
i svojom dobrotom
učini da bol utihne
jer svjedno je sa koje smo strane
ako još uvijek
sablasno treperi želja
a ničeg nema
gdje bi je mogli prigrliltii
kao onda
kada se činilo
da će sve biti drugačije
da ćemo imati razloga
radovati se dugo
u prostorima
uokvirenim nečijim osmjehom
Ima li studeni tamo
gdje i moja grudvica nježna samuje
Je li mi oprostio
što ga očinski
nikad ne prigrlih
Reci mu
Andjele
Ja sebi nijesam
I još boli
a želiim vjerovati
da negdje skupa
brojite treptaje zvijezda
bestjelesno dodirujući sjaj
što iskri
nošen nemuštim
i bezazleno čistim smijehom
I to vas povezuje
Ako budem znao
kako okončati ovo pismo
valja ga poslati
prvim daškom proljeća
proljeća vječnog
drugačije vam izgleda
nije bilo suđeno
Kako se sjediniti
sa tim prostorima
Vjerujem da ih ima
jer kako bi onda
sve ovdje
toliko dugo dogorijevalo
bez izgleda da se smiri
a zna žestoko da peče
jer Istina još nije pokazala
svoje lice
Luta još izvan dohvata
ili je možda zarobljena
u prljavštini Zla
Vapi i sad očekujući izbavljenje
upitana
gdje nakon svega
Hoće li opet zlobom progonjena
okusiti memljive prostore
kojima vični nijesmo
I ovaj san
Anđele
lebdi poput pahulje
po nekoj nečujnoj melodiji
pred kojom
utrnu čula
pa ne znam
kako se javiti
kako sačuvati djelić
koji valja odnijeti
u obećani Susret
Ni sada ne vjerujem
u Konačnost
Odakle ovoliko boli
ako vas i ovdje nema
Možda je pogled
isuviše slab
da dokuči Beskraj u Vječnosti
S. Vujović
gdje li je upravljen tvoj pogled
u ovo gluvo predvečerje
kada pahulje plešu nečujno
i pokušavaju skriti
nemoćan osmjeh
pun bola
pa je moguće
zaboraviti disati
Usnio sam čudan san
U njemu su bili
svi na okupu
i bivši i sadašnji
Nije bilo suza
valjda su presahle
ili smo previše zbunjeni
da ih naslikamo
otupjelim pogledom
koji i sada u daljini
traži nekog
da iznenadno bane
kao drag gost
I u snu sam uzaludno
sklapao oči
tražio drugačije slike
Ima li tamo
u Beskraju tišine
ili je to samo želja
da budeš konačno
u nekom boljem svijetu
gdje je moguće naći mir
daleko od prljavih i ružnih
što nam vidike paraju
Anđele
dodirni svojim prozirnim bićem
ovaj nedosanjani san
i svojom dobrotom
učini da bol utihne
jer svjedno je sa koje smo strane
ako još uvijek
sablasno treperi želja
a ničeg nema
gdje bi je mogli prigrliltii
kao onda
kada se činilo
da će sve biti drugačije
da ćemo imati razloga
radovati se dugo
u prostorima
uokvirenim nečijim osmjehom
Ima li studeni tamo
gdje i moja grudvica nježna samuje
Je li mi oprostio
što ga očinski
nikad ne prigrlih
Reci mu
Andjele
Ja sebi nijesam
I još boli
a želiim vjerovati
da negdje skupa
brojite treptaje zvijezda
bestjelesno dodirujući sjaj
što iskri
nošen nemuštim
i bezazleno čistim smijehom
I to vas povezuje
Ako budem znao
kako okončati ovo pismo
valja ga poslati
prvim daškom proljeća
proljeća vječnog
drugačije vam izgleda
nije bilo suđeno
Kako se sjediniti
sa tim prostorima
Vjerujem da ih ima
jer kako bi onda
sve ovdje
toliko dugo dogorijevalo
bez izgleda da se smiri
a zna žestoko da peče
jer Istina još nije pokazala
svoje lice
Luta još izvan dohvata
ili je možda zarobljena
u prljavštini Zla
Vapi i sad očekujući izbavljenje
upitana
gdje nakon svega
Hoće li opet zlobom progonjena
okusiti memljive prostore
kojima vični nijesmo
I ovaj san
Anđele
lebdi poput pahulje
po nekoj nečujnoj melodiji
pred kojom
utrnu čula
pa ne znam
kako se javiti
kako sačuvati djelić
koji valja odnijeti
u obećani Susret
Ni sada ne vjerujem
u Konačnost
Odakle ovoliko boli
ako vas i ovdje nema
Možda je pogled
isuviše slab
da dokuči Beskraj u Vječnosti
S. Vujović
