Anarhizam - animalizam

Dionys

Iskusan
Poruka
5.120
Dakle, ovde bih rado rasturio neke koji vole da rasturaju red i poredak u drustvu generalno.
Ljudi koji vole red bivaju nazivani "razbojnicima", prijeti im se raznim smajlicima agresivnog karaktera i agresija je jedino sto se nudi kao "konacno rjesenje", nesto sto je vidjeno vec milion puta kod komunista, kao "Endlösung" raznoraznih "pitanja" itd.

Dakle, zasto trpiti haos? Sta je to moguce u haosu, sem neprijateljstva i zivotinjskih potreba?

Koliko znam, mala je razlika izmedju zivotinja i ljudozdera, a anarhija me najvise podsjeca na stado u kojem preovladjuju najprimitivnije sile.

Dakle, zasto bi nam primitivizam bio privlacniji cak i od "razbojnistva"?
 
Ne moraš da čitaš a nemaš pojma o čemu govoriš..... avaj
Ukratko, anarhija je uređeno društvo bez vladara, tj direktna demokratija.

aha, a ti imas pojma... a zar se u direktnoj demokratiji ne biraju clanovi izvrsne i zakonodavne vlasti? zar citavo vrijeme trajanja te demokratije nije vladao defakto aristokratski savjet vijeca od 500 clanova koji je propisivao i nadgledao sprovodjenje zakona? zar nije skupstinska rulja uglavnom govorila "amin" na njihove zakonske prijedloge? i zar nije upravo ista rulja zloupotrijebila sudsku vlast i protjerala i unistila ovaj aristokratski sloj?

I ko je tu sad razbojnik? Koliko ste vi procitali knjiga iz istorije Atine?
 
anarchie-shirt.gif

anarhija teži privrednom i društvenom obliku slobodnih i istih ljudi. ona odbija vladavinu represivne moći. odnosi sila reguliraju se dobrovoljno prihvaćenim autoritetom: mentor, trainer, savjetnik, učitelj, stručnjak itd. ali se ne smiju iznuditi silom. anarhija ne priznaje centralno ustrojenu državu. anarhija zahtijeva razvitak svakog čovjeka bez prisile u slobodnom/dobrovoljnom društvu/savezu (verein, assoziation) s drugim ljudima, bez hijerarhije. takvu strukturu ne smije se zamijeniti sa nama poznatom upravom. u anarhiji svatko preuzima odgovornost za vlastite životne uvjete sam ili u kooperaciji sa drugima. sankcije ne nameće vodeći društveni sloj nego sudionici situacije ako su povrijeđena unaprijed dogovorena pravila. društvo se samo regulira preko skupina/sabora/savjeta i dogovora, red bez vladara. anarhije neoprostive prestupe kažnjavaju izopćenjem iz društva. anarhistička indigena i bušmanska društva uništili su kršćani u proteklih 500 godina.

robovlasnici, razbojnici i pljačkaši preferiraju hijerarhijske društvene sisteme i sugeriraju ovcama da je to jedini mogući način društvenog postojanja. međutim, hijerarhijski sistemi nužno ljude pretvaraju u licemjere i nameću kao pravilo igre drugog nadvladati ili biti nadvladan. oni koji posjeduju moć, iz bjelodanih razloga stoljećima difamiraju pojam anarhija u smislu kaos. ljudsko smeće kao machiavelli nazvalo je anarhiju degenerativnom pojavom demokracije. Mediji (zna se čiji) zaglupljuju ljude formulacijama o kaosu i anarhiji. no, stanje koje opisuju sa anarhijom nema veze, ono se korektno naziva anomija.

internacionalni odnosi država su anarhijski. ne postoji centralna instanca moći. ujedinjene nacije priznaju samostalnost svojih članova, a nisu im hijerarhijski nadređena institucija.

za vrijeme građanskog rata u španjolskoj, 1936-1939, veliki dijelovi sjevera bili su anarhistički organizirani po principu: svatko po svojim svojstvima, svatko prema svojim potrebama. na nekim mjestima posve se otklonio novac i operiralo se sa bonovima. roba je često koštala samo još četvrtinu dotadašnje cijene. unatoč kritike na efikasnost, anarhističke komune su producirale više nego prije kolektivizacije. u oslobođenim zonama radilo se po slobodnim principima. odluke su donosili savjeti i skupine bez ikakve birokracije.
za vrijeme ruskog građanskog rata, 1917-1922 u ukraini je također bio aktivan pokret mahnovščina na površini od ca. 10.000 km2.
christiana, kvart u kopenhagenu, također je bio dugo anarhistički organiziran i upravljan.

homer i herodot anarhija su nazivali grupe ljudi ili vojnika bez vođe.
xenofon je anarhija nazvao razdoblje bez vodećeg državnog činovnika.
euripides je tako nazivao mornare bez kapetana.
aristoteles je anarhistima nazvao robove bez gospodara. max nettlau, *1865 beč, +1944 amsterdam, njemački jezikoslovac i historičar anarhizma, svodi negativan pridjev na činjenicu da su vladajući proganjali anarhiste, ljude koji odbijaju vladavinu države, i označili ih kao opasne buntovnike koji ugrožavaju društvo.
kant je definirao anarhiju kao zakon i sloboda bez sile.
david edelstadt: svijet u kojem nitko ne vlada radom i trudom drugog … to je anarhija. svijet u kojem sloboda svakog usrećuje, slabog i snažnog, njega i nju, gdje tvoje i moje nikog ne tlači … to je anarhija.
erich mühsam: anarhija, vladavina bez nadređenih, bez države, društveni ustroj koji sveopćom slobodom daje slobodu svakom pojedincu – oslobođenje društva od države.
johann heinrich pestalozzi zahtijevao je uljuđenje države, a ne podržavljenje čovjeka/ljudi.
 
logika se ne sastavlja, ona je aksiom. mozes ti sakupljati stranice novog zavjeta, pa sastavljati svoju anarhiju, jer je novi zavjet ionako nabacana lista zelja raznoraznih anarhista
to mi kao domaće desničarsko gluparenje.
smilie_dreieck_092.gif
osim tebe nitko na ovom forumu nije rekao da se logika sastavlja.
to si tek ti izmislio, da bi podmetnuo meni i odglumio učitelja i mislioca. s ovakvim tradicionalno kršćanskim podlostima si kod mene na pravom mjestu.
niti je anarhija moja niti novozavjetna, a listu želja, koju bi se moglo nabaciti, moraš tek sam složiti. i nemam ništa s nikakvim zavjetom.
ali postoje tvoje nabacane riječi, oskudan sastav frustracije, neznanja, fikcija i zabuna.

ako ti negdje nedostaje logika, ako ti je nešto nerazumno, to navedi i označi i obrazloži, zašto jedno može biti, a drugo ne.
kaj će ti inače forum?
 
Dakle, ovde bih rado rasturio neke koji vole da rasturaju red i poredak u drustvu generalno.
Ljudi koji vole red bivaju nazivani "razbojnicima", prijeti im se raznim smajlicima agresivnog karaktera i agresija je jedino sto se nudi kao "konacno rjesenje", nesto sto je vidjeno vec milion puta kod komunista, kao "Endlösung" raznoraznih "pitanja" itd.

Dakle, zasto trpiti haos? Sta je to moguce u haosu, sem neprijateljstva i zivotinjskih potreba?

Koliko znam, mala je razlika izmedju zivotinja i ljudozdera, a anarhija me najvise podsjeca na stado u kojem preovladjuju najprimitivnije sile.

Dakle, zasto bi nam primitivizam bio privlacniji cak i od "razbojnistva"?

Koga bi ti da rasturaš, kanda ne primećuješ da ti pušu vetrovi kroz glavu sa svih strana... :mrgreen:

Sama reč anarhija dolazi iz grčkog jezika i označava zajednicu bez archona-a, tj. vladaoca ili, kako kaže italijanski anarhista Eriko Malatesta, stanje jednog naroda koji upravlja sobom bez konstituisanog autoriteta, bez vlade. Ti se ovde upravljaš popularnim, pučkim shvatanjem anarhije koje upućuje na nered, zbrku, neporedak, te su ti i implikacije takvog gledišta pučke i površne.Nasuprot takvom shvatanju, Bakunjin, najznamenitiji ideolog kolektivističkog anarhizma, u pismu Braći u Španiji pojašnjava: Cilj naše Asocijacije jeste da podstakne mase da naprave tabula rasa, da bi se time poljoprivredno i industrijsko stanovništvo moglo reorganizovati i federalizovati prema principima pravde, jednakosti, slobode i solidarnosti odozdo naviše, spontano, slobodno, po strani od svakog oficijelnog, reakcionarnog ili samo tzv. revolucionarnog starateljstva.

Anarhija, dakle, ne znači ukidanje svakog poretka i organizacije, već samo ukidanje poretka i organizacije koji počivaju na autoritetu vlasti i hijerarhije. No, osim kratkih epizoda, ograničenog vremenskog i prostornog domašaja, za vreme Oktobarske i Španske revolucije, anarhija nije imala vidniju šansu da istorijski proveri valjanost svojih načela, pa i svaka kritika može biti samo akademske prirode.
 
to mi kao domaće desničarsko gluparenje.
smilie_dreieck_092.gif
osim tebe nitko na ovom forumu nije rekao da se logika sastavlja.
to si tek ti izmislio, da bi podmetnuo meni i odglumio učitelja i mislioca. s ovakvim tradicionalno kršćanskim podlostima si kod mene na pravom mjestu.
niti je anarhija moja niti novozavjetna, a listu želja, koju bi se moglo nabaciti, moraš tek sam složiti. i nemam ništa s nikakvim zavjetom.
ali postoje tvoje nabacane riječi, oskudan sastav frustracije, neznanja, fikcija i zabuna.
ako ti negdje nedostaje logika, ako ti je nešto nerazumno, to navedi i označi i obrazloži, zašto jedno može biti, a drugo ne.
kaj će ti inače forum?

»Nihilist
Jevanđelje: vijest da je niskima i siromašnima otvoren prilaz ka sreći — da ništa nije za činiti sem osloboditi se institucije, tradicije, tutorstva viših klasa: utoliko pobjeda hrišćanstva nije ništa drugo do tipično socijalističko učenje.
Imovina, zarada, otadžbina, klasa i čin, sudovi, policija, država, crkva, prosvjeta, umjetnost, vojska: sve takođe mnoge prepreke sreći, zablude, zamke, đavolja posla, kojima jevanđelje najavljuje suđenje... Sve tipično za socijalističko učenje.
U pozadini razdražljivost, eksplozija jedne nagomilane protivolje prema »gospodarima«, instinkt za to koliko sreće bi nakon tako dugog pritiska moglo da leži već u osjetiti-se-slobodan...
Uglavnom simptom toga, da se sa nižim slojevima postupalo suviše čovjekoljubivo, da mogu da osjete jednu njima zabranjenu sreću na jeziku... Ne stvara glad revoluciju, nego je narod u jedenju dobio apetit...« (Nice, Zaostavština, Novembar 1887 - Mart 1888 11 [379])

Lako ti je se kriti iza monitora. Koliko sam te puta rasturio na ovoj temi?
 
Ima vas dosta ovde "glasnika drustva koja propadaju" iz Hrvatske:

34.

Hrišćinin i anarhist – Kad anarhist, kao glasnik slojeva društva koji propadaju, s lepim negodovanjem zahteva "pravo", "pravednost", "jednaka prava", onda se on u tom slučaju nalazi samo pod pritiskom svoje nekulturnosti, koju ne može da shvati, zašto on uopšte trpi – u čemu je siromašan, u životu.. Jedan uzročni instinkt je u njemu snažan: neko mora da bude kriv što se on loše oseća... Pa i samo "lepo negodovanje" deluje već na njega blagotvorno, zadovoljstvo je psovati za sve siromašne đavole – to daje malu opojnost vlašću. Već jadikovanje, optuživanje može da pruži životu privlačnost zbog koje se on podnosi: u svakoj optužbi je manja doza osvete za svoj loš položaj, a ponekad i za svoje ništavilo čovek prebacuje onima koji su drugačiji, kao za nepravednost, kao za nedozvoljenu privilegiju "Jesam li gad, onda ti treba da budeš takav": na osnovu ove logike ljudi dižu revoluciju. – Jednostavnije, u svakom slučaju, ne vredi ništa: ono proističe iz slabosti. Da li se svoj loš položaj pripisuje drugima ili samom sebi – prvo čini socijalist, poslednje, na primer, hrišćanin – to ne čini nikakvu pravu razliku. Opšte je, recimo i nedostojno, u tome da neko treba da bude kriv za to što patiš – jednom rečju, što onaj koji pati propisuje sebi protiv svoje patnje med osvete. Objekti ove potrebe za osvetom, kao potrebe za zadovoljstvom, slučajni su uzroci: onaj koji pati svuda nalazi uzroke da iskali svoju malu osvetu – ponavljam, ako je hrišćanin, onda će ih naći u sebi... Hrišćanin i anarhist – obojica su decadents. – Ali, i kad hrišćanin osuđuje "svet", kleveće ga, ocrnjuje ga, onda on to čini iz istog instinkta na osnovu kojega socijalistički radnik osuđuje društvo, kleveće ga, ocrnjuje ga?, sam "strašni sud" je slatka uteha osvete – revolucija kako je očekuje i socijalistički radnik, samo nešto udaljenija.. Pa i sam "onaj svet" – čemu onaj svet ako ne bi bio sredstvo da se ocrni ovaj svet?
 
По мени анимализам побија анархизам. Код скоро свих животиња када се формира нека група, издвоји се најјача и најспособнија животиња (алфа мужијак или алфа женка) и остале животиње је прате. Ако је тачно да су људи животиње као што каже анимализам, онда је анархизам само неприродна утопијска идеја која никада не би функционисала у пракси, јер се противи нашим инстиктима.
 
imao bi još nešto reći na razbojnike. u starokineskom sustavu kneževina su moćnici osiromašili seljake i lišili zemlje, koju bi mogli obrađivati. takvi su se skrivali po šumama, brdima i poljanama i često su imali izbor umrijeti od gladi ili opljačkati dobrostojeće trgovce. tako su tadašnje vlasti sve ljude bez posjeda i krova nad glavom , koje su posve "legalno" razvlastili, paušalno nazivali razbojnicima. taoisti onog vremena su, za razliku od današnjih politički korektnih brbljavaca, imali jaja ispraviti izopačenu terminologiju stvarnih razbojnika, koji su silom zakona i države te ljude reduzirali na slobodno živuću divljač. politički korektno izražavanje je sugestija, da se kobasicu govna primilo za čisti kraj.
tko ovdje slini o redu i poretku, može se samo odnositi na red i poredak razbojnika. nikakav red je bolji red, za svakog, tko nije član ili kooperant razbojnika.

povodom rečenog, dozvolio bi si ovdje (opetovano? može biti) objaviti jedan tekst za razmišljanje, čuang tse 10:

Kao mjera opreza prema kradljivcima, koji pljačkaju škrinje s blagom, ruju po vrećama i provaljuju ormare, ljudi ih brižno vežu konopima i štrikovima i osiguraju ih lokotima i bravama. To je ono što ljudi obično zovu mudrim. Ali ako dođe divovski razbojnik, uzet će ormar na leđa, škrinju pod ruku, a vreću će objesiti na štap preko ramena i s tim će otrčati i njegova jedina briga će biti da konopi i štrikovi, brave i lokoti ne popuste. Ako je tako, ne skuplja li onaj, kojeg sam baš nazvao mudrim, samo stvari za velikog kradljivca?
Stoga bi to rado objasnio. Ne skuplja li onaj, kojeg ljudi obično drže mudrim, samo stvari za velikog kradljivca? Nije li takozvani mudrac samo čuvar velikom kradljivcu? Od kuda znamo da je tome tako? U starom vremenu države Qi ljudi iz susjednih sela su se mogli vidjeti i čuti kokoši i pse drugih (Dau De Đing 80).
Površina koju su pokrivali mrežom, orali i kultivirali, bila je veća od dvije hiljade tricenta. Uvijek kad su unutar svojih četiri ograda uzdigli hram (predcima) ili oltar za bogove zemlje i pšenice te kad su upravljali kućanstvima, selima, općinama, okružjima i zaselcima, slijedili su primjer mudraca. Odjednom grof Na Polju Rođen ubije vladara Qi i ukrade njegovu državu. No je li ukrao samo državu? Skupa s državom ukrao je i zakone mudrih mudraca. Iako se grofa Na Polju Rođenog nazivalo razbojnikom i kradljivcem, ipak se tako čvrsto etablirao kao (basnoslovni vladari) Yao i Shun. Male države (kneževine) se nisu usudile prigovarati, a velike se nisu usudile kazniti ga. Dvanaest generacija je njegova obitelj bila u posjedu države Qi. On dakle nije ukrao samo državu Qi, nego je prisvojio i zakonodavstvo mudrih mudraca i upotrebio ih da zaštiti svoju kradljivu razbojničku osobu.
Pokušao bih vam to objasniti. Ne skuplja li onaj, kojeg ljudi obično drže mudrim, samo stvari za velikog kradljivca? Nije li takozvani najviši mudrac samo čuvar velikom kradljivcu? Od kuda znamo da je tome tako? Prije mnogo vremena odsjekli su glavu Long Pang-u, Bigan-u su izrezali srce, Chang Hong-u iščupali utrobu, a leš Zixu-a pustili su istrunuti. Kako vidimo, čak ni ova četiri vrlo časna čovjeka nisu uspjela izbjeći tako užasnu smrt. Stoga drugovi upitaše Drumskog Razbojnika: „Nemaju li drumski razbojnici također jedan put?“
„Kamo se god okreneš“, reče Drumski Razbojnik, „postoji jedan put. Oštroumno zaključujući da se vrijedne stvari nalaze u određenoj sobi, razbojnik pokazuje svoju pamet. Ulazeći kao prvi, pokazuje svoju hrabrost. Bježeći zadnji, pokazuje svoju ispravnost. Procjenjujući da li može riskirati provalu ili ne, pokazuje svoju mudrost. Pravedno dijeleći plijen, pokazuje svoju ljudskost. Nitko pod nebom, tko ne posjeduje ovih pet vrlina, ne može postati veliki razbojnik.“ (Dau De Đing 62)
Tako gledano, dobar čovjek koji ne ostvari put mudraca, ne može se probiti/uspjeti. Bez puta mudraca ni karijera jednog Drumskog Razbojnika ne bi bila moguća. Ali dobrih ljudi pod nebom je malo, a loših je mnogo. Tako je korist mudraca za sve pod nebom malena, a šteta za sve pod nebom velika. Stoga se kaže: „Kad nedostaju usnice, zubi postanu hladni“; „Do opsade Handan-a je došlo, jer su razrijedili vino Lu-a“; „Kad se rodi jedan mudrac, pojavljuju se veliki razbojnici“. Da progonimo mudrace, a razbojnike i kradljivce pustimo na slobodu, moglo bi započeti vrijeme, kad je upravljano sa svima pod nebom. Isuše li rijeke, doline su prazne. Izravnaju li se brežuljci, popune se gudure. Ako umre mudrac, ne nastupaju više ni veliki razbojnici. Tada će sve pod nebom biti u miru i ništa se neće desiti.
Ako mudraci ne umru, bit će velikih razbojnika bez kraja. Što veću vrijednosti se na to polaže, da mudraci vladaju svima pod nebom, to veći dobitak imat će Drumski Razbojnik. Ako se kao mjerilo izumi šeflja i mjera, krast će po šeflji i mjeri. Izume li vagu i utege, krast će po mjeri vage i utega. Izume li štambilj i pečat za uvjerenje, krast će s uvjerenjem sa štambiljem i pečatom. Uvede li se ljudskost i ispravnost za poboljšanje svijeta, krast će uz pomoć ljudskosti i ispravnosti. Od kuda znamo da je tome tako?

Smakne li se nekog tko je ukrao kopču,
vladar postaje onaj koji ugrabi državu.
Na dvoru vladara
čuva se ljudskost i ispravnost.

Nije li to krađa ljudskosti i ispravnosti, pameti i mudrosti? Tako ni nagrada blagostanjem i krunom ni prijetnja krvnikom ne može zaustaviti ni one, koji oponašaju velike razbojnike i hvale plemenite, koji su ukrali ljudskost i ispravnost, sa svim plijenom, šefljom i mjerom, utegom i vagom, štambiljem i pečatom. Da dobitak lopova i razbojnika može toliko narasti, da postaje nemoguće obuzdati ga, greška je mudraca.
Stoga se kaže: „Ribe se ne smije izvući iz dubine njihovih voda; instrumente države, s kojima ostvaruje dobit, ne smije se pokazati narodu.“ Mudrost mudraca je instrument (dobitka) svih pod nebom i stoga ona nije nešto što bi trebalo pokazivati svima pod nebom.
Stoga odbacite pamet i odrecite se mudrosti, tako će se zaustaviti veliki razbojnici. Bacite žad, razbijte bisere i više neće biti kradljivaca. Spalite štambilje, slomite pečate i narod će biti jednostavan bez lukavosti. Zgazite mjeru šeflje, uništite vage i ljudi se neće natjecati. Ukinite pametne zakone pod nebom, tada će se moći s ljudima razumno govoriti. Pobacajte šest zviždaljki (za kalibriranje), rastopite zviždaljke usnih orgulja, odstranite citru i začepite uši maestra Kung-a! Tada će svi pod nebom steći svoj oštar sluh. Odstranite šarene ukrase, zamažite pet boja, zalijepite oči Paukovom Oku i svi pod nebom nanovo će steći svoju oštrovidost. Razorite trokut i špagu, odrecite se šestara i ravnala, slomite prste obrtniku Chui-u i svi ljudi pod nebom počet će se vraćati svojoj spretnosti. Odbacite pravila ponašanja Zeng Shen-a i Shi Qiu-a, začepite usta Yang Zhu-u i Mo Di-u, pometite ljudskost i ispravnost u stranu i integritet svih pod nebom počet će se očitavati. Kad ljudi opet steknu svoju oštrovidost, svi (nitko) pod nebom više neće blistati. Kad ljudi opet steknu svoj oštar sluh, svi (nitko) pod nebom više neće biti u disharmoniji. Kad ljudi opet steknu svoju mudrost, svi (nitko) pod nebom više neće biti opsjenjeni. Kad opet svatko stekne svoj integritet, svi (nitko) pod nebom više neće biti pokvareni. Zeng Shen, Shi Qiu, Yang Shu, Mo Di, maestro Kuang, obrtnik Chui i Paukov Pogled – to su sve bile osobe koje su vrlinu učvrstili u vanjštini i stoga zbunili sve pod nebom, bez koristi za zakon.
 
Poslednja izmena:

Back
Top