Amos Oz

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Amos Oz (Jeruzalem, 4. svibnja 1939. -) izraelski je književnik i novinar.
Također je i profesor književnosti na Sveučilištu Ben-Gurion u Be'er Shevi.
Od 1967. poznati je aktivist pokreta za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba
H_OzAmos_LG.jpg
 
Najpoznatija dela Amosa Oza su romani „Moj Mihael” (1968); „Brdo lošeg saveta”(1976) i „U zemlji Izraelu” (1983), u kojima je dao, kako mnogi smatraju, najupečatljivije portrete Izraelaca ikada predstavljene. To su samo tri od 27 Ozovih dela, prevedenih na 41 jezik. Istovremeno, on predaje modernu hebrejsku književnost na BenGurion univerzitetu u Berševi.
 
Od ranog detinjstva, Amos Oz bio je okružen knjigama, opijen njihovim mirisom. Kao dečak, kada mu je bilo tek pet godina, počeo je da sastavlja priče i predstavlja sebe kao pisca. Rodio se u Jerusalimu i kako se seća: „Tamo je vladalo snažno osećanje da ćemo svi izginuti u sledećem Holokaustu. Tako sam smatrao da je bezbednije da odrastem kao knjiga.”

Ali, Amos Oz nije rastao kao knjiga, mada je već kao student voleo da priča priče. „Nisam bio baš neki sportista, niti sam spadao u zgodne momke, tako je moj put da impresioniram devojke bio da im pričam priče.” Nije baš siguran da su devojke bile impresionirane njegovim pričama, ali nastavljajući da ih pripoveda postao je slavni izraelski pisac.
 
„Pustinja ima magnetnu moć”, kaže Oz, „ona stvara u čoveku pravi odnos prema stvarima”. Kada se vraća iz svakodnevne jutarnje šetnje, Oz sluša radio-vesti,kako političari izgovaraju reči nikad i zauvek, a njemu je jasno da na Bliskom istoku nikada znači šest meseci do tri godine. „Znam da se stanje u pustinji smeje političarima.”

Oz detaljno proučava likove svojih romana i kako oni međusobno komuniciraju: „Ja ih pratim u sebi dugo vremena pre nego što počnem da pišem da bih sagledao kako se oni ophode jedan prema drugom i kako se stvara zaplet priče. On ne planira koliko će reči dnevno zabeležiti. Ponekad je to samo par rečenica, povremeno nekoliko pasusa. Međutim, provede petnaestak sati tokom dana nad svojim rukopisom. „Pisanje prekidam radi popodnevnog odmora. Onda se vraćam rukopisu i ponekad pocepam sve što sam tog jutra napisao.”
 
Za Oza Biblija predstavlja veoma značajno delo – ali kao istorijski dokument. On se identifikuje kao Jevrejin i Izraelac, ali pojam judaizama za njega nije religija, većje civilizacija. Jedno od najznačajnijih njegovih dela je „Priča o ljubavi i mraku”, (2004). Kada je američki izdavačMiflin Harkourt hteo da predstavi ovu knjigu kao autobiografsku, Oz to nije prihvatio. Rekao je da je stoga i nazvao svoju knjigu „pričom”, jer je u njoj mnogo toga izmišljeno. „Priča je sve: fantazija, noćna mora, razmišljanje, to su i sećanja”, smatra Amos Oz.
 
Priča o ljubavi i tmini Amosa Oza
Rijetko kad čitatelj će pomisliti da čita knjigu veću od života. Koliko god tisuća knjiga da je pročitao, oduševljavao se, nutkao njima bližnje, doista mu se samo nekoliko puta dogodilo da pročita baš takvu, veliku knjigu: “Junaci Pavlove ulice”, “Bašta sljezove boje”, “Travnička hronika”, “Luča mikrokozma”, “Derviš i smrt”, “Roman o Londonu”, “Zastave”… I ima li još koja? Nipošto to nije neki klasik, lektira ili knjiga načinjena za učenje i divljenje, nego ona koja je napisana i izlivena tako da se čitatelju učini da je pisana samo za njega i za čas u kojem je čita
 
Moj Michael
Obicnim ljudima nemoguce je izreci potpunu laž. Prijevara se uvijek razotkriva. Ona je poput deke koja je prekratka: Kad pokušaš pokriti stopala, glava ti ostane otkrivena, a kad se pokriješ po glavi, stopala ti vire van. Covjek izmišlja složene izlike da bi nešto sakrio, ne shvacajuci da sama izlika otkriva neku neugodnu istinu. Cista istina, s druge strane, posve je destruktivna i ne vodi nikud. Što mogu uciniti obicni ljudi? Sve što možemo je šutke stajati i gledati. To je sve što ovdje možemo. Šutke stajati i gledati.

Amos Oz
 
Skoro svi ljudi idu kroz zivot zatvorenih ociju, od rodjenja do smrti.
Isto tako, ti i ja, dragi moj Šmuele.Zatvorenih ociju. Kad bi smo oci
otvorili barem jednu sekundu smesta bi smo uzasno zaurlali, zaurlali
bismo i ne bismo prestali.Ako ne urlamo danonocno, znaci da su nam
oci zatvorene.A sada budite tako dobri, i citajte malo svoju knjigu,
a mi cemo malo pocutati.Za ovo vece smo dovoljno pricali "

" Juda "
 
" Ali kuhinja je bila mracna i prazna. a kad Šmuel ukljuci svetlo
spazi bubasvabu koja brzo odmile kroz kuhinju pod kredenac.Šta bezis ,
pomisli, necu ti nista, sta ja imam protiv tebe? Šta si mi ucinila?
A u cemu sam bolji od tebe? "


"Juda "
 
Dobitnik nagrade Franc Kafka i autor bestselera Priča o ljubavi i tami.

Jerusalim, 1959. godina. Mladi biblijski učenjak Šmuel Eš oseća se izgubljeno. U trenutku kada reši da napusti Jerusalim i vrati se u zavičaj nailazi na oglas i odlučuje da prihvati posao negovatelja genijalnog ali džangrizavog starca Geršoma Volda. Međutim, u njegovom novom domu prisutna je i tajanstvena, treća osoba. Atalija Abarbanel, prelepa žena u četrdesetim godinama i ćerka preminulog vođe Cionista, zavodi mladog Šmuela iako ga istovremeno drži na distanci. Malo-pomalo stara kamena kuća u Jerusalimu i troje otpadnika koji u njoj žive polako počinju da otkrivaju svoje tajne.

Ljubavna priča i roman o odrastanju, Juda nam daje nesvakidašnji pogled na stanje u Izraelu i novozavetnu priču. Ovo je jedan od najuticajnijih Ozovih romana.

„Kada vas Ozova bogata proza uvuče u svoj svet, stvarnost prestaje da postoji. Dok nam pripoveda o životu jednog čoveka, ništa manje važne nisu sudbine brojnih ljudi koji su s njim usko povezani.“ Seattle Times
 
„Autor maestralno proučava ljudski um - sve njegove protivrečnosti, strukturu i očajanje.“ New York Daily News

„Amos Oz nam ponovo pokazuje svoju genijalnost.“ Guardian
 
Priča o ljubavi i tami


Ljubav i tama samo su dve od moćnih sila koje prožimaju izuzetnu, dirljivu priču Amosa Oza. Autor nas vodi na zavodljivo putovanje kroz svoje detinjstvo i mladićko doba, od ratom razrušenih ulica Jerusalima četrdesetih i pedesetih godina dvadesetog veka, do paklenog braka dvoje dragih, dobronamernih ljudi – nervoznog, racionalnog oca i sanjarenju sklone, romantične majke. Između njih dvoje zatiče se jedan mali dečak koji na plećima nosi breme prethodnih naraštaja.

Ozova priča zaranja u sagu o jevrejskoj – ljubavlju i mržnjom ispunjenoj – vezi s Evropom, i ide od Vilne i Odese preko Poljske i Praga do Izraela. Humor i duboka tuga, istorija i čovečnost čine ovaj magični portret umetnika koji je prisustvovao rađanju jedne države. Ovo je životopis bez premca koji žudi da bude pročitan i oplakan.
 
Priča o ljubavi i tami jedna je od najlepših knjiga koje sam pročitao... Smejao sam se mnogo i plakao – i naprosto sam se s ovim delom saživeo kao s nekim od romana sjajnih ruskih klasika.“ Majkl Frejn

„Vrlo lična, dirljiva priča... Potresno.“ The Times

„Čudesno.“ Independent
 

Back
Top