Amihaj

  • Začetnik teme Začetnik teme ana@
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

ana@

Početnik
Poruka
38
Provela sam celo vece sa Amihajem.On mi je rekao:

Ne smes da pokazujes slabost
Ponekad se u sebi srusim
A da ljudi I ne primete.
Jas sam kao ambulantna kola
Na dve noge koja nose pacijenta
U meni u stanicu ne-pomoci
Uz zavijanje sirena.

Nasmejala sam se …..znala sam tacno na sta misli.

I jos je rekao:

Ziveti znaci graditi brod I luku
U isto vreme
I dovrsiti luku dugo nakon sto je brod potonuo.

Ali onda se vise nisam smejala…okrenula sam se I pogledala more …moja luka je bila pusta I ja sam uzalud pogledom trazila brod…..
 
...za koji znam da nikad vise nece doploviti
do moje luke...

...jer taj brod , pun ljubavi i dobrote,
nije smeo prihvatti i srecu na svoju palubu
plaseci se da ce ga potopit taj teret...

...hteo je slobodu znajuci da ce
sam lutati po uzburkanom moru sinjem
vecno pateci...
 
loop:
...za koji znam da nikad vise nece doploviti
do moje luke...

...jer taj brod , pun ljubavi i dobrote,
nije smeo prihvatti i srecu na svoju palubu
plaseci se da ce ga potopit taj teret...

...hteo je slobodu znajuci da ce
sam lutati po uzburkanom moru sinjem
vecno pateci...
...ne shvatajuci da je taj teret sloboda
koja se dugo ceka,
a lutanje prokletstvo
onih koji istinski
ne umeju da vole...
 
...vec misle da ce bekstvom od srece
iako je ne prihvate
biti zadovoljni samo time
sto im se ukazala...

...nakon premnogo morskih oluja
oni ipak shvate kakva im je
sansa promakla da
uplove u sigurnu luku
ali tada...
 
...a mozda bas sada gledas u necije nasmejane oci…..pa neka ,ono sto ne znam nece me boleti….ovo sto znam vec boli potmulo I tupo danima…..
Zakljucala sam vrata…..znacajna I sudbonosna fraza…….ali sam zaboravila sa koje strane vrata su izrecene….jedno je sigurno ….u brod koji je otplovio nikada se vise neces ukrcati…..u predvecerje Amihaj mi je sapnuo utesno I u pola glasa:

Ljubav nije poslednja soba,
Ima I drugih duz hodnika bez kraja….
 
Sve više i više, ti kuda si htela
Pođoh žarom slepim,
I timora mojih planuše sva vrela
U dugama lepim.

Sve školjke s dna duše gde su mora bila
Plime, bure cele,
Sve brodove, žale s palmama kô svila,
Sav koral i bele

Albatrose tebi prinesoh na skute...
I klicah i poja',
Sledujući trajno samo tvoje pute
Kao senka tvoja.

No ti skrenu strmu... sve dublje u ždrela
U kaljugu bare,
Iz koje se kao paučina pela
Riđa struka pare.

Vran graknu... Sad vetar ne leprša na me
Plamen zlatni tvoje
Kose plave... Ti si iščezla, a same
Ovde hridi stoje.

Neke zgrčile se, kao rob do roba
Pun bola i treme;
Neke, kô buđavi kosturi iz groba,
Svrh ponora streme.

A tamo gde staza kô zmija se krade,
Gde crv panje šara,
Uz ruine ćute memljive arkade
I grobišta stara...

Vrhu sarkofaga, spomenika sedi'
Okrnjele pole,
Kô zgođeni zrnom ubojnici bledi
Posrnuli dole.

Pusto... Samo, gde se uza čempres gnio
Loza žuta vije,
Jošte trošna česma romori i ti'o
Voda mramor mije.

Lutam dalje... Gledam... Evo mora, žala!
Gle, uz koplja trska,
Skrhano korablje mutna pena vala
Po pržini prska.

S prelomljenim jedrom još, na hladnoj ploči
Počađale vode,
Jedva dve-tri lađe vide moje oči
Gde put zadnji brode.

Svrh njih u pređama maglina odela,
Gdeno potke crne
Sve to više rastu, kô tifona strela
Vrana jato srne...

I suton... No zvezda ne trepte dragulji,
Ne sja nebo lepo,
Samo što iz magle u me mesec bulji
Kao oko slepo...

I godine teku... A ja jošte, eto,
Iz karika ovih
Izlaza ne nađoh, put u novo leto,
U sjaj vrha novih.

No čamim i gledam, kao stena žala
Kraj kopalja trska,
Gde skrhane lađe mutna pena vala
Po pržini prska...

A. Šantić (1919.)
 
Mozda I zato toliko volim pesme ,jer mi pesme lice na ljude,a ljudi lice na pesme I ima jedna koja lici na tebe a da ti to I ne znas,ali ko zna mozda se nekad sudaris sa njom I prepoznas se jer ovaj svet je tako prokleto malo mesto I cak I onda kada pomislis da si od sebe strasno daleko pobegao sudaris sa samim sobom iza sledeceg ugla I naravno….opet razbijes nos.

Ako skines masku otpasce ti krila
Jer ne znam da .li uopste imas lice
Ispod maske
Jer je najbolji deo tebe mozda onaj
Koji sam izmislila
Jer kada sam ti utcala u dusu
Izletela sam iz nje
Sa mrtvim golubom u srcu
Jer se prebrzo pokvari sve sto je ljudsko
Jer gutas moje reci kao gluva soba
Jer mislis da sumnjam iz dokolice
Kada verujem iz ocajanja
Jer mislis da namigujem kada zatvaram oci
Da te ne bih gledala
Zatvorenih ociju mozda cu uspeti
Da poletim zajedno sa kavezom.
 
Molim te, poslusaj ono sto ne kazem

Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna...........Charles C. Finn
 
Neka prolazi vreme,ja sam u zabiti gde se to ne primecuje,u mracnoj pecini ,u tvojoj senci koju zelim da ne vidim…zar ni posle toliko vremena ne prestaje??cinilo se da si tako blizu,dotakla sam ti lice I dotakla sam jedan tvoj dan .a mislila sam da ti doticem dusu…..i otisla sam ne znajuci da te gledam mozda poslednji put jer ..ja nemam nade da cu te videti ikada vise….da li si ti tada to znao?
Kako je samo dobar Bog kada nas ponekad drzi u neznanju……..
I rekla sam ti –uspori ,ne plesi tako brzo .muzika nece vecno trajati……..ali ti nisi ni zeleo da traje …kako je to smesno…toliko smesno da me boli kad god se setim ….ali boli manje……I opet dobro je vreme ….sve brise ..i sve cini tako nistavnim ..i malim…I beznacajnim…dok se penjemo sve vise, I vise, I vise…zapravo padamo sve dublje I dublje ……..

Prospi ovo malo sunca na svoje oblake i idi………jos samo malo…jos nekih par decenija pa necemo brinuti vise ni o cemu…….
 
USPORENI PLES


Da li si nekada gledao
decu
na ringispilu?
Ili slusao kisu
kako pljusti po zemlji?
Mozda pomno pratio leptirov nepravilni let?
Ili zamisljeno gledao u sunce koje zalazi u noc?
Bolje uspori.
Ne plesi tako brzo.
Vreme je kratko.
Muzika nece vecno trajati…..


Da li ti svaki dan
prolazi tako, kao da letis?
Kada nekog pitas "Kako si?"
Cujes li i odgovor?
Kad zavrsis svoj dan
lezis li tada u krevetu,
dok ti kroz glavu juri
sledecih stotinu obaveza?
Bolje uspori.
Ne plesi tako brzo.
Vreme je kratko.
Muzika nece vecno trajati……


Jesi li svome detetu nekad rekao,
Uradicemo to sutra?
A da u svojoj zurbi
Nisi primetio njegovu tugu?
Da li si nekad izgubio kontakt,
I pustio da ugasne
drago prijateljstvo,
zato sto nikada nisi imao vremena
da nazoves i zucnes "cao"?
Bolje uspori.
Ne plesi tako brzo.
Vreme je kratko.
Muzika nece vecno trajati……


Kada tako brzo juris ka nekom odredistu,
Gubis polovinu zadovoljstva
kojem se nadas kada tamo stignes.
Kada jurcas i kada se kidas tokom svoga dana,
to ti je kao primljen a neotvoren dar ……
Zivot nije trka…..
Ipak, uspori…….
Poslusaj muziku
pre nego sto dode kraj pesmi…………….
 

Back
Top