Bila je nedelja pre podne.Sedeo sam opusteno,u svom momackom salonu.Citao sam opusteno,sjajno stivo,koje
se potpuno uklapalo,u dremljivo letnje ,pre podne.Rec je,o sabranim govorima,naseg Premijera.Bio sam toliko
zadubljen,u sjajne tekstove,da sam zvono svog fiksnog telefona,cuo tekposle ,pet sest uzastopnih,zvucnih poziva.
Podigoh lenjo slusalicu,i cuh poznati glas.Bio je to,moj kolega sa studija psihologije,pre nekoliko godina. Zdravo
legendo,rece on nekako razdragano.Dodji veceras kod mene.Ali zasto bas veceras upitah .Moja prijateljica Emma i
ja,hocemo da obelezimogodinu,od kako se poznajemo.Znas,bice to jedna mala intimna svecanost.Pozvan si samo ti,
i njena najbolja drugarica Irena.Dodji,bice nam lepo.Irena ima 24 godine,i mogu ti reci,da je gradjena kao boginja.
Ova poslednja opaska,Pavlova,bila je vise nego dovoljna,da dam svoj pristanak,da cu doci u posetu.Nesto pre 21 casa,
udjoh u u jednu luksuznu prodavnicu,u Knez Mihajlovoj ulici.Kupih luksuzno opremljenu kutiju,sa belgiskim
pralinama,i flasu francuskog konjaka,sa cetiri zvezdice.
U taxi Mercedesu,uz ukljucenu klimu,i prijatan miris,nekog rafiniranog parfema,tiho se razlegala muzika.
Bio je to,neumrli Frenk Sinatra,i njegova cuvena,ever grin melodija,"Moj put".Udubno zavaljen,u raskosnom
ambijentu luksuznog automobila.Nehajno rekoh,mladom taksisiti:vozite me na Brdo,Tolstojeva br..........
Dok je "Mercedes",elegantno plovio beogradskim ulicama,ka Topciderskom brdu,ja sam pokusavao sebi da
docaram,kako ta Irena koja dolazi kod mog prijatelja,stvarno izgleda.Boze,da li je blondina,brineta.....ne daj
boze,ako je crnka...
U tom razmisljanju, trze me glas taksisite:izvolite gospodine,stigli smo na adresu.Posle placenih taxi usluga,
i dobre napojnice,obreh se pred vilom mog prijatelja.Bila je to solidna jenospratna vila,u neo baroknom stilu,gradjena
tridesetih godina proslog veka.Ispred prednje fasade,nalazio se lepo znalacki uredjen,omanji park sa ruzama.
Vilu je Pavle nasledio,od svojih roditelja.Sada vec pokojni otac,bio mu je nekadasnji,nas Ambasador u Francuskoj
Zazvonih ispred ulaza.Ulazna vrata su bila teska,solidno blindirana,sa luksuznim ukrasima od drveta.Vrata je
otvorila vizljasta,mlada devojka,sa ustirkanom belom keceljom,i kapicom,koja je nesumnjivo odavala,da pripada
posluzi u vili.Moj prijatelj Pavle,pojavi se razdragano,rasirenih ruku,i kao osvedoceni drugari,srdacno se pozdravismo.U raskosno opremljenom salonu,pored stilskog stola,izradjenog u duborezu,nehajno su bile rasporedjene,takodje stilske fotelje,presvucene,elegantnom zelenom kozom.
Prvo mi je bila pretstavljena Emma,Pavlova prijateljica.Ostavila je na mene,vrlo snazan utisak.Bila je to,prirodno
ridja lepotica,dvadesetih godina.Ali,jedva sam uspeo da prikrijem,svoje iskrenodivljnje,kada mi je Pavle,predstavio
Irenu.Ono sto sam prizeljkivao,dok sam se vozio do Brda,u taksiju,obistinilo se.Bila je plavusa,oci je imala,
skoro potpuno teget.Takve oci,takvu lepotu,do tada,ne videh.A gradjena je kao Fidijina statua Venere.Duge,lepo
oblikovane noge,kruskastog oblika grudi,koje sam na brzinu procenio,da su taman ono sto ja volim,broj tri.
O struku i dva reda bisernih zuba,ne treba nista reci.Irena je pretstavljala takvu lepotu,o kojoj nisam mogao ni
da sanjam.
Uz skupa pica,prebogatu,pazljivo biranu zakusku,svi cetvoro smo se opustili,i predali laganom medjusobnom
mazenju.U salonu je vladala,neka skoro opojna izmaglica, a nasa milovanja su postajala sve ozbiljnija.
Medju tim,negde oko dva sata nocu,kada smo vec trebali da predjemo sa "reci na dela",ja slucajno pogledah
u ogromni prozor,koji je isao od zida do zida salona.I sta videh.Veliki sateli koji NATO vec godinama drzi nad
Beogradom i spijunira,svaki nas korak.Odjednom,sva uzbudjenost,zbog blizine seksa,sa predivnom devojkom,
iz mene je izcilela.Pa sta rade ti nasi Migovi 21.Zasto dozvoljavaju,da Ameri,drze pod svojom kontrolom,nebo

da to uzalud radim.Ameri snimaju kroz sve prepreke.Imaju specijalne uredjaje,i prate svaki nas pokret.Pa zar
i u kupatilu,rekoh.Svuda,nema za njih prepreke,rece Irena.
Potpuno frustriran ovim saznanjem,brzo se oprostih od lepog drustva,i veoma razocaran,odoh kuci.Saznanje da
u beogradu,nema mesta za moju privatnost,potpuno mi je ubilo dobro raspolozenje
da ne mogu u beogradu,ni na jednom mestu,d
se potpuno uklapalo,u dremljivo letnje ,pre podne.Rec je,o sabranim govorima,naseg Premijera.Bio sam toliko
zadubljen,u sjajne tekstove,da sam zvono svog fiksnog telefona,cuo tekposle ,pet sest uzastopnih,zvucnih poziva.
Podigoh lenjo slusalicu,i cuh poznati glas.Bio je to,moj kolega sa studija psihologije,pre nekoliko godina. Zdravo
legendo,rece on nekako razdragano.Dodji veceras kod mene.Ali zasto bas veceras upitah .Moja prijateljica Emma i
ja,hocemo da obelezimogodinu,od kako se poznajemo.Znas,bice to jedna mala intimna svecanost.Pozvan si samo ti,
i njena najbolja drugarica Irena.Dodji,bice nam lepo.Irena ima 24 godine,i mogu ti reci,da je gradjena kao boginja.
Ova poslednja opaska,Pavlova,bila je vise nego dovoljna,da dam svoj pristanak,da cu doci u posetu.Nesto pre 21 casa,
udjoh u u jednu luksuznu prodavnicu,u Knez Mihajlovoj ulici.Kupih luksuzno opremljenu kutiju,sa belgiskim
pralinama,i flasu francuskog konjaka,sa cetiri zvezdice.
U taxi Mercedesu,uz ukljucenu klimu,i prijatan miris,nekog rafiniranog parfema,tiho se razlegala muzika.
Bio je to,neumrli Frenk Sinatra,i njegova cuvena,ever grin melodija,"Moj put".Udubno zavaljen,u raskosnom
ambijentu luksuznog automobila.Nehajno rekoh,mladom taksisiti:vozite me na Brdo,Tolstojeva br..........
Dok je "Mercedes",elegantno plovio beogradskim ulicama,ka Topciderskom brdu,ja sam pokusavao sebi da
docaram,kako ta Irena koja dolazi kod mog prijatelja,stvarno izgleda.Boze,da li je blondina,brineta.....ne daj
boze,ako je crnka...
U tom razmisljanju, trze me glas taksisite:izvolite gospodine,stigli smo na adresu.Posle placenih taxi usluga,
i dobre napojnice,obreh se pred vilom mog prijatelja.Bila je to solidna jenospratna vila,u neo baroknom stilu,gradjena
tridesetih godina proslog veka.Ispred prednje fasade,nalazio se lepo znalacki uredjen,omanji park sa ruzama.
Vilu je Pavle nasledio,od svojih roditelja.Sada vec pokojni otac,bio mu je nekadasnji,nas Ambasador u Francuskoj
Zazvonih ispred ulaza.Ulazna vrata su bila teska,solidno blindirana,sa luksuznim ukrasima od drveta.Vrata je
otvorila vizljasta,mlada devojka,sa ustirkanom belom keceljom,i kapicom,koja je nesumnjivo odavala,da pripada
posluzi u vili.Moj prijatelj Pavle,pojavi se razdragano,rasirenih ruku,i kao osvedoceni drugari,srdacno se pozdravismo.U raskosno opremljenom salonu,pored stilskog stola,izradjenog u duborezu,nehajno su bile rasporedjene,takodje stilske fotelje,presvucene,elegantnom zelenom kozom.
Prvo mi je bila pretstavljena Emma,Pavlova prijateljica.Ostavila je na mene,vrlo snazan utisak.Bila je to,prirodno
ridja lepotica,dvadesetih godina.Ali,jedva sam uspeo da prikrijem,svoje iskrenodivljnje,kada mi je Pavle,predstavio
Irenu.Ono sto sam prizeljkivao,dok sam se vozio do Brda,u taksiju,obistinilo se.Bila je plavusa,oci je imala,
skoro potpuno teget.Takve oci,takvu lepotu,do tada,ne videh.A gradjena je kao Fidijina statua Venere.Duge,lepo
oblikovane noge,kruskastog oblika grudi,koje sam na brzinu procenio,da su taman ono sto ja volim,broj tri.
O struku i dva reda bisernih zuba,ne treba nista reci.Irena je pretstavljala takvu lepotu,o kojoj nisam mogao ni
da sanjam.
Uz skupa pica,prebogatu,pazljivo biranu zakusku,svi cetvoro smo se opustili,i predali laganom medjusobnom
mazenju.U salonu je vladala,neka skoro opojna izmaglica, a nasa milovanja su postajala sve ozbiljnija.
Medju tim,negde oko dva sata nocu,kada smo vec trebali da predjemo sa "reci na dela",ja slucajno pogledah
u ogromni prozor,koji je isao od zida do zida salona.I sta videh.Veliki sateli koji NATO vec godinama drzi nad
Beogradom i spijunira,svaki nas korak.Odjednom,sva uzbudjenost,zbog blizine seksa,sa predivnom devojkom,
iz mene je izcilela.Pa sta rade ti nasi Migovi 21.Zasto dozvoljavaju,da Ameri,drze pod svojom kontrolom,nebo


da to uzalud radim.Ameri snimaju kroz sve prepreke.Imaju specijalne uredjaje,i prate svaki nas pokret.Pa zar
i u kupatilu,rekoh.Svuda,nema za njih prepreke,rece Irena.
Potpuno frustriran ovim saznanjem,brzo se oprostih od lepog drustva,i veoma razocaran,odoh kuci.Saznanje da
u beogradu,nema mesta za moju privatnost,potpuno mi je ubilo dobro raspolozenje
da ne mogu u beogradu,ni na jednom mestu,d