šta mislite,
(a) jeli ambicioznost više deo karaktera ili je stvaraju okolina, okolnosti i ponajviše roditelji
Svega pomalo.
Prema karakteru ljudi se dele na kolerike, sangvinike, flegmatike i melanholike. Slab intenzitet i sporo ispoljavanje emocija je najveća suprotnost ambicioznom čoveku, tj. to su osobine nezainteresovanog čoveka.
Kolerici su ljudi koji su ambiciozni, odnosno, oni koji ispoljavaju emocije brzo i čiji je intenzitet jak. Takvi ljudi vole da se takmiče sa okolinom. Eto tu stoji i uticaj okoline. Roditelju mogu da ti usade pritisak da moraš ispuniti njihova očekivanja, što većina roditelja i radi, jer precenjuje sposobnost svoga deteta.
(b) kako učiniti sebe ambicioznijim, da ti je više stalo do postignuća, uspeha...
Kad stekneš i usavršiš radnu sposobnost.
Kad tačno shvatiš šta želiš, u čemu si dobar, i šta voliš da radiš. Ovo treće i nije toliko presudno, može se desiti da zavoliš matematiku kad shvatiš kako se rešavaju zadaci.
Kad ti nešto krene od ruke, kad shvatiš da moraš tome još više da se posvetiš da bi napredovao.
Mislim da je i ispunjenost duha i zadovoljstvo mesto pod suncem pod kojim se nalaziš takođe od velikog značaja.
i (c) jeste li ambiciozni ili puštate stavri da teku svojim tokom i zadovoljavate se "običnim stvarima"
Jesam ambiciozna, možda i previše.
Odlično je kad se ambicije usklade sa maksimalno objektivnom svešću o sopstvenim sposobnostima. Ponekad umem sebe i da preopteretim, i stavim na grbaču da uradim mnogo više nego što su mi ranija iskustva dopuštala. Što je i normalno, s obzirom da ambiciozan čovek uvek teži većem uspehu od onoga koji je ranije postigao.
Radnu naviku sam stekla još od malena, ono što mi je bitno takođe vučem još iz tog perioda, i radim mnogo da to unapredim. Ima i uspona i padova, ali bitno je da se još uvek pronalazim u tome.