Amazonke

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
389.800
budika-618x330.jpg


U grčkoj mitologiji, Amazonke su pripadnice drevnog naroda žena ratnica. Živele su u oblasti Pont blizu Crnog mora. Tamo su osnovale svoje kraljevstvo, pod vlašću kraljice Hipolite. Verovalo se i da su osnovale brojne gradove, među kojima su Smirna i Efes. Pominju ih Eshil, Herodot, Homer i drugi antički pisci i naučnici. Eshil navodi da potiču iz oblasti Skita, Herodot ih naziva ubicama muškaraca, pominju se i u mitu o Argonautima gde su živele na ostrvu Lemnosu same, jer su pobile sve svoje muškarce. Pojedini biografi Aleksandra Velikog pominju amazonsku kraljicu Talestridu koja je rodila njegovo dete.

Moderni istoričari odbacuju većinu mitova o Amazonkama. Mnogi smatraju da su one bile samo plod mašte drevnih Grka..

Kasnije su romanopisci i hronicari ovoj legendi dodavali nove najverovatnije izmišljene detalje. Tako se do današnjih dana ocuvala prilicno detaljna slika o njihovom zivotu, aktivnostima i društvenom ustrojstvu. Znamo da su za vladara imale kraljicu, da je najvaznije odluke donosio zenski parlament i da su se zenska deca, poput Spartanaca, od malih nogu ucila borilackim veštinama.

Problem nataliteta rešavale su na jednostavan nacin: jednom su godišnje pozivale muškarce iz susednog plemena Gargareanaca, o kojima se gotovo ništa ne zna, na veliku svetkovinu mira i ljubavi, cija je jedina svrha bila razmnozavanje rase.

Muška deca koja su se radala iz tih veza, bila bi vracena svojim ocevima ili osudivana na smrt, dok su majke pazljivo odgajale svoje devojcice i vec ih od prvih dana zivota poducavale da jašu, idu u lov, krote divlje konje i junacki se bore do poslednjeg daha. Drugim recima, Amazonke su svoj ratnicki zivot prilagodavale svojim interesima i svojim pogledima na svet, izokrecuci naglavacke tradicionalnu strukturu klasicnog društva, koje je bilo patrijarhalno

Arheolozi su iskopavanjem ostatak skitskih naselja i grobnica otkrili da su i žene ratnika Skita učestvovale u ratnim pohodima, lovile su, jahale konje, služile se oružjem, i imale tetovaže. Arheolozi su još otkrili da su svi muškarci i žene bili sahranjeni sa oružjem, topolcima, kopljem i konjima kao i sa opremom za pušenje trave, što svedoči o korišćenju marihuane među Skitima.

Medjutim , ta iskopavanja ne dokazuju da su postojale Amazonke kao društvu u kome su su živele isključivo žene ratnice i njihovo postojanje ostaje i dalje misterija.

d9984c_6ed5e7b6dc5645858605806bf9ae923f.jpg

AmazonBattle.jpg
 
Pogledajte prilog 939164

U grčkoj mitologiji, Amazonke su pripadnice drevnog naroda žena ratnica. Živele u oblasti Pont blizu Crnog mora. Tamo su osnovale svoje kraljevstvo, i živele pod vlašću kraljice Hipolite. Verovalo se i da su osnovale brojne gradove, među kojima su Smirna i Efes. Pominju ih Eshil, Herodot, Homer i drugi antički pisci i naučnici. Eshil navodi da potiču iz oblasti Skita, Herodot ih naziva ubicama muškaraca, pominju se i u mitu o Argonautima gde su živele na ostrvu Lemnosu same, jer su pobile sve svoje muškarce. Pojedini biografi Aleksandra Velikog pominju amazonsku kraljicu Talestridu koja je rodila njegovo dete.

Moderni istoričari odbacuju većinu mitova o Amazonkama. Mnogi smatraju da su one bile samo plod mašte drevnih Grka..

Kasnije su romanopisci i hronicari ovoj legendi dodavali nove (mozda izmišljene) detalje. Tako se do današnjih dana ocuvalo prilicno detaljna slika o njihovom zivotu, aktivnostima i društvenom ustrojstvu. Znamo, izmedu ostalog, da su za vladara imale kraljicu, da je najvaznije odluke donosio zenski parlament i da su se zenska deca, poput Spartanaca, od malih nogu ucila borilackim veštinama.

Problem brojcanog odrzavanja rešavale su na jednostavan nacin: jednom su godišnje pozivale muškarce iz susednog plemena Gargareanaca, o kojima gotovo ništa ne zna, na veliku svetkovinu mira i ljubavi, cija je jedina svrha bila razmnozavanje rase.

Muška deca koja su se radala iz tih veza, bila bi vracena svojim ocevima ili osudivana na smrt, dok su majke pazljivo odgajale svoje devojcice i vec ih od prvih dana zivota poducavale da jašu, idu u lov, krote divlje konje i junacki se bore do poslednjeg daha. Drugim recima, Amazonke su svoj ratnicki zivot prilagodavale svojim interesima i svojim pogledima na svet, izokrecuci naglavacke tradicionalnu strukturu klasicnog društva, koje je bilo patrijarhalno

Arheolozi su iskopavanjem ostatak skitskih naselja i grobnica otkrili da su i žene ratnika Skita učestvovale u ratnim pohodima, lovile su, jahale konje, služile se oružjem, i imale tetovaže. Arheolozi su još otkrili da su svi muškarci i žene bili sahranjeni sa ružjem, topolcima, kopljem i konjima kao i sa opremom za pušenje trave, što svedoči o korišćenju marihuane među ovim narodom.

Medjutim , ta iskopavanja ne dokazuju da su postojale Amazonke kao društvu u kome su su živele isključivo žene ratnice i njihovo postojanje ostaje i dalje misterija.
Pogledajte prilog 939166
Pogledajte prilog 939167
Wonder Woman - Dajana je predstavljena kao Amazonka
 
Ljudi vole fantazije, vole da misle kako je nešto nepojmljivo istinito. Tako se stvaraju mitovi i legende. Složio bih se sa istoričarima da je sve to plod fantazije.
 
Mislim da sam negde pročitao da je taj mit nastao zbog Spartanskih žena koje su većinom ostajale same kada su muškarci išli u ratove i zbog toga bile vrlo sposobne i obučene da vode grad i brane i njega i same sebe.Inače spartanci su bili jedini u helenističkom svetu koji su ne samo dozvoljavali nego i očekivali od svojih žena da budu fizički spremne za borbubu i vežbale su...zato su inače važile za velike lepotice jer su bile sve zategnute i zgodne kao atletičarke.

A na drugom mestu sam pa kao pročitao da je zbog keltskih plemena koji uopšte nisu pravili razlike između polova i komotno su u bitke išle i žene zajedno sa muškarcima,a ponekad i samostalno dok su muškarci ratovali na drugu stranu.
 
Reč Amazonke verovatno potice od iranskog etnonima „*ha-mazan-“ čije je prvobitno značenje bilo „ratnici“.

Narodna etimologija je grčku varijantu ovog imena povezivala sa prefiksom a- (privatno) + mazos, što znači „bez dojke“, što se opet odnosilo na tradicionalno verovanje da su Amazonke sekle ili spaljivale desnu dojku kako bi mogle da koriste luk sa više slobode i da odapinju strele bez fizičkih ograničenja i ometanja. Međutim, u umetničkim delima nema svedočanstva o ovoj praksi, to jest, svuda su Amazonke prikazane sa obe dojke iako je desna vrlo često pokrivena
 
Amazonke u Grčkoj mitologiji

U Ilijadi, Homer ih spominje pod imenom Antianeira („one koje se bore kao muškarci“)
Amazonke se takođe pojavljuju u epizodi sa Argonautima, koji su nabasali na ostrvo Lemnos na svom putu ka zemlji Kolhidi. Argonauti su na ostrvu našli samo žene, kojima je vladala kraljica Hipsipila. Ostvu su dali ime Ginaikokratumena, što znači "vladavina žena". Apolonije s Rodosa piše da su žene Jasona i njegove saborce dočekale s pričom o tome kako je u prošlosti ostvo bilo napadnuto i kako su u borbi svi muškarci izginuli. Amazonke su zatim ponudile Argonautima da zauzmu mesta njihovih poginulih muževa, međutim, Argonauti su odbili ponudu i nastavili svojim putem, ne znajući da su u stvari muškarci ostrva poginuli od ruke sopstvenih supruga.

Amazonke se takođe pojavljuju u grčkoj umetnosti drevnog perioda vezane za nekoliko grčkih legendi. U Ilijadi se pominje da su Amazonke napale Likiju ali su bile pobeđene. Pobedio ih je Belerofont koga je u taj rat poslao Jobat, kralj Likije, u nadi da će u tom boju izgubiti život (Ilijada, VI str. 186.) Ilijada pominje grob kraljice libijskih Amazonki, Mirine, koja je, prema Diodoru, povela svoje Amazonke u rat protiv Libije i Gorgona.

Napale su Frigijce, kojima je pomogao Prijam, kralj Troje, tada još uvek veoma mlad. Međutim, mnogo kasnije, njegove protivnice, Amazonke, staće na njegovu stranu u Trojanskom ratu protiv Grka pod vođstvom kraljice Pentesileje, „rođene Tračanke“ koja je poginula od Ahilove ruke, kako se to tvrdi u Etiopidi koja nastavlja Ilijadu

Jedan od zadataka koje je Evristej dao Heraklu bio je da se domogne pojasa amazonske kraljice Hipolite. Herakla je pratio Tezej, koji je zarobio princezu Antiopu, Hipolitinu sestru, što je dovelo do napada na Atiku u kom je Antiopa poginula boreći se na Tezejevoj strani. U drugim verzijama, Tezej se ili ženi Hipolitom, a u drugim Antiopom koja ostaje u životu. Borba između Atinjana i Amazonki je dosta obrađivana u umetnosti, čak postoji ceo jedan umetnički rod — amazonomakija — mermerni bareljefi kao što je onaj sa Partenona ili skulpture mauzoleja u Halikarnasusu.

Amazonomakija (bitka između Amazonki i Grka), reljef sa sarkofaga koji datira iz 180. godine pne., nađen u Solunu 1836.
9855e78515e05ac0d94ef1f6c9316de1.jpg

Amazonomachia_Louvre_Ma2119_2.jpg
 
Takođe se veruje da su Amazonke preduzele ratni pohod protiv ostrva Leukos (danas Zmijsko ostrvo u Crnom moru) na ušću Dunava, gde je Tetida rasula Ahilov prah. Duh mrtvog heroja se pojavio i preplašio konje te su se dali u trk i pregazili napadače koji su morali da se povuku.

Takođe su bile poznate i u vreme Aleksandra Velikog. Neki od Aleksandrovih biografa pominju amazonsku kraljicu Talestridu koja je posetila Aleksandra i potom rodila njegovo dete. Međutim, nekoliko drugih Aleksandrovih biografa poriču ovu tvrdnju, uključujući i veoma cenjeni sekundarni izvor, Plutarha. U svojim spisima, Plutarh pominje trenutak kada Aleksandrov pomorski komandant, Onesikrije, čita epizodu sa Amazonkom kralju Trakije, Lizimahu koji je bio član te ekspedicije. Lizimah se nasmešio i upitao: „A gde sam onda ja bio?“.

1622727830828.png
 
Samo što bi onda morala biti plavokosa.
Šta?
Diana?Amazonska princeza koja je Zevsova ćerka(u starim stripovima napravljenja od gline pa joj je Zevs samo udahnuo život)?To je Wonder Woman,lik iz DC-evog stripa...Crnka je od kako je strip počeo da izlazi još davne 1941.

A boginja lova,Diana,nije grčka nego rimska i Zevs nije mogao da joj bude ništa.Njen grčki ekvivalent je Artemida koja jeste Zevsova ćerka i Apolonova bliznakinja...ali nije nikakva princeza i nije amazonka,samo zakleta devica...al možda je plavuša XD
 
Zemlja Skita i Sarmata

Herodot tvrdi da su Sarmati bili potomci Amazonki i Skita i da su njihove žene „nastavile da od tog dana do sada (to jest, do 440. godine pre n. e.) da neguju drevne amazonske običaje tako što su često išle u lov na konjima sa svojim muževima; učestvovale su u bitkama i nosile iste haljine kao i muškarci“. Dalje, Herodot kaže da „ni jedna devojka se nije udavala dok prethodno ne bi ubila muškarca u nekoj bici“. U Herodotovoj priči, grupa Amazonki je prešla Azovsko more i došla u zemlju Skita blizu jugoistočnog dela Krima. Kad su naučile skitski jezik, pristale su da se udaju za skitske muškarce pod uslovom da ne budu prisiljavane da poštuju običaje skitskih žena. Prema Herodotu, ova grupa se preselila na severoistok i naselila se oko reke Don od koje su kasnije nastali Sarmati. Prema Herodotu, Sarmati su se borili na strani Skita protiv Darija Velikog, persijskog kralja, u 5. veku pre nove ere.

Hipokrat ih opisuje kao žene bez desne dojke i objašnjava proces koji se primenjivao kako bi se sprečio rast dojke i sva snaga usmerila na desno rame i ruku. Kaže da su imale bronzani instrument koje su grejale do usijanja pa ga onda prijanjale na desni deo grudi devojčica. Ali, stručnjaci se slažu da Amazonke nisu imale dovoljno medicinskog znanja da bi mogle da izbegnu obilno krvarenje ili infekciju da je stvarno dolazilo do takve vrste ablacije dojke. Drugi tvrde da je odstranjivanje dojke moglo da se izvodi uz pomoć instrumenata naročito dizajniranih za tu svrhu.

Kako Herodotovi, tako i Hipokratovi spisi svedoče o tome da su Sarmati želeli da svoje žene pretvore u snažne ratnice i lovce. Arheološki nalazi izgleda da potvrđuju postojanje žena ratnika kao i aktivnu ulogu sarmatskih žena u vojnim operacijama i društvenom životu. Grobovi naoružanih sarmatskih žena čine oko 25% od ukupnog broja nađenih grobova sarmatskih ratnika. Obično su bile sahranjivane sa lukom..

Ruski arheolog Vera Kovalevskaja ističe činjenicu da, kad su skitski muškarci bili u ratu ili lovu, njihove žene su mogle same da brane sebe, životinje i pašnjake bez ikakvih problema. Kako su Skiti sve više napredovali kroz Aziju, stekli su skoro potpunu hegemoniju na Bliskom istoku, tako da su tokom 28 godina provodili veliki deo godine u ratovima. Tokom tog perioda, žene ne samo da su morale same da se brane, nego i da se porađaju, tako da ovo verovatno može biti osnova iz koje je potekla ideja da su Amazonke imale seksualne odnose jednom godišnje sa svojim susedima, u slučaju da je Herodot želeo da ovu tvrdnju zasnuje na stvarnoj činjenici.

Amazonka na konju u skitskoj odeći. Grnčarija sa crvenim figurama sa Atike
800px-Amazone_Staatliche_Antikensammlungen_2342.jpg
 
Moderna arheologija

Polazak Amazonki. Klod Dere
1024px-Departure_of_the_Amazons_MET_DP318355.jpg


Pre nego što je moderna arheologija otkrila neke skitske grobove žena ratnika sahranjenih pod kurganima u oblasti Altajskih planina i Sarmatije i napokon dala konačnu formu grčkom mitu, poreklo priča o Amazonkama je bilo predmet raznoraznih pretpostavki među stručnjacima. Enciklopedija „Britanika“ iz 1911. godine, piše:

„Dok neki Amazonke smatraju apsolutno mitskim bićima, drugi pretpostavljaju da postoji istorijska baza za ovaj mit. Božanstva koja su obožavale bili su Arej (koji je kod njih sistematski bio bog rata, tračkog ili generalno severnjačkog porekla) i Artemida, ali ne uobičajeno grčko božanstvo istog imena, već neko njoj ekvivalentno azijsko božanstvo. Takođe se pretpostavlja da su Amazonke isprva bile sluge hrama i sveštenice (hierodulae) ove boginje, i da je amputiranje dojke odgovaralo samosakaćenju boga Atisa i Kibelinih Gala.

Kada su se geografska znanja proširila, putnici su formirali još jednu teoriju na osnovu priča o plemenima kojima su vladale isključivo žene i koje su ispunjavale sve dužnosti koje su se svuda smatrale isključivo muškim, prema kojima su se nasleđivala prava na plemićke titule i nasledstvo i koje su imale apsolutnu vlast u svim poslovima. Odatle je proizašlo verovanje da su Amazonke narod žena ratnika koje organizuju i vode isključivo žene.“

Prema Vurthajmu (De Ajacis origine, 1907), Amazonke su bile grčkog porekla: „Sve Amazonke su bile Dijane, a sama Dijana je takođe bila Amazonka“. Pretpostavlja se da sama činjenica da je pokoravanje Amazonki bilo dato u zadatak dvojici poznatih junaka grčke mitologije, Heraklu i Tezeju (koji su uglavnom slati da se sukobe i potčine čudovišta i nemani koji sami po sebi ilustruju stalne i velike opasnosti) govori da su ih Grci smatrali velikom i stalnom opasnošću na obali Male Azije. Takođe, jedno od tumačenja nastanka ovog mita je da one predstavljaju sukob između grčke kulture kolonija na Crnom moru i primitivizma autohtonih stanovnika. Veoma je moguće da su time Grci pokušali da predstave svoju kulturu kao civilizacijski centar a urođeničko stanovništvo na oblastima koje su ih okruživale, kao divljake.

Srednjovekovni i renesansni autori povezuju Amazonke sa izumom ratne sekire. Ovo se verovatno odnosi na sagris, oružje u obliku sekire koje se u antici vezivalo kako za Amazonke tako i za skitska plemena. Paulus Hektor Mer izražava svoje čuđenje činjenicom da su jedno takvo „muško“ oružje mogle da izmisle žene, ali prihvata takvo objašnjenje iz poštovanja prema autoritetu Johanesa Aventusa.
Clip.jpg
 
Заборављамо да наука , а не само предање, тврди да је пре патријархата постојао матријархат. Прелаз из једног у други систем није могао да буде тренутан ни без сукоба.
Код нас у Хомољу се очувала легенда о Златној и Сребрној краљици, која је једна од најстаријих легенди.
По тој легенди су владале у њиховом крају две Краљице. Звиждом је владала Златна Краљица а Бељаницом Сребрна Краљица. Златна Краљица је била покровитељ тадашње металургије и експлоатацију златонсних река тога краја, а Сребрна Краљица је била покровитељ сточарства и земљорадње.Легенда такође каже да су тада људи живели у миру и благостању. И једна и друга краљица је имала и војску коју су чиниле жене,јер како каже легенда у товреме су ратнице биле само жене.
Ако читамо ту легенду о њиховом трагичном крају и нестанку из овог угла онда можемо да она говори о том прелазном периоду и крају матријархата.
За ту легенду је везана и прича и објашњење појма Златног Руна. Пошто Звиждом протичу златоносне реке, они би у воду фиксирали овчије руно и ситне честице злата су се задржавале на длаци.

Златно руно 1.jpg


Златно руно 2.jpg
 
Без обзира што је током векова и сећање на ову легенду избледело, сем у том крају источне Србије, последица везана за ту легенду је стигла и до наших времена у виду једног феномена за кога наука нема објашњење а постоји још једино у неким крајевима у Перу- у. Али о томе касније. Пратимо причу редом.
Легенда каже да су две краљице живеле у слози и пријатељству и да је такав , хармоничан однос владао и међу њиховим поданицима

хармонија 1.jpg


хармонија 2.jpg

И то је трајало све док им није дошло време за удају. Ни једна ни друга нису могле да пронађу младића по свом укусу. Чуле су да изнад села Дубока постоји пећина у којој живи змај и упутиле се њему да одабере једну од њих. Отишле су у пећину , лутале и дозивале змаја али им нико није одговорио. Тако оне закључе да и нема у тој пећини змаја ( јер ко би њима одолео) него ту можда живи нека матора аждаја и изашле пећине.

пећина.jpg

(Фотографија је са пробе, па нису у пуном костимујер је у пећини хладно)

У пећини је стварно живела аждаја која разлућења њиховим понашањем их прокуне да се заљубе у истог момка.
 
Несвесне да су под клетвом оне виде једног младог чобанина и смртно се обе заљубе у њега истог трена.

момак.jpg


Приђу му и кажу да мора да изабере једну од њих за жену. Младић , који је имао своју девојку и спремао се жанидбу, се уплаши, јавио се и побегне и нико више није могао да га нађе

девојке.jpg



бекство.jpg
 
Нестаде пријатељства и другарства у моменту и бесне краљице зарате једна са другом.

борба 1.jpg


У једном сукобу Златна краљица буде тешко рањена и заробљена.

борба 2.jpg


борба 3.jpg
 
Потпуно избезумљена Сребрна Краљица мучи своју смртно рањену противницу, толико ван себе да су и њене ратнице почеле да је се прибојавају

кзна.jpg


мучење 2.jpg


мучење.jpg
 
Али једна од ратница Златне војске, иако рањена, успева да одапне стрелу из шуме и смртно рањава Сребрну Краљицу

смртонона стрела.jpg


смрт.jpg


Тако стижемо до тренутка у коме смрћу обе краљице заувек нестају и њихова краљевства, а последње речи Сребрне краљице је заправо клетва и корен феномена о коме сам говорио. : " КАО ШТО НАС ДВЕ ДАНАС ПАДОСМО, ДА ЖЕНЕ ИЗ ДУБОКЕ ПАДАЈУ ДОВЕКА.
 
Постоји у Хомољу један феномен који се повремено јавља код жена и преноси по женској линији да ДУХОВЕ падају у транс који се различито манифестује. Неке говоре неким језицима за које нико не зна, дуге говоре са мртвима итд. Једино заједничко им је да у току транса имају невероватну снагу и да се када их поврате, а за то постоји ритуал и специјална музика коју свирају Карадаши, ничега не сећају. Те жене се зову Русаље и не треба их мешати са Русалкама, које су речне виле.
Ове фотографије су са снимања етно фолклорне групе из села Дубоке који у свом програму имају и реконстукцију тог догађања

Карадаши.jpg


Русаља 1.jpg


русаља 2.jpg
 

Back
Top