Amazonke - žene ratnice

1641551880639.png



https://elementarium.cpn.rs/naucne-vesti/amazonke-nisu-samo-mit/



Руски археолози открили су недавно гробницу са посмртним остацима четири скитске жене ратнице,
што поново отвара тему историјског утемељења мита о Амазонкама


Мит о Амазонкама, озлоглашеним и суровим ратницама са Истока,
једна је од најпознатијих прича из богате грчке митологије, у различитим интерпретацијама
присутна и у данашњој популарној култури.
Оне су припаднице неустрашивог, древног народа жена ратника,
који је живео у некој врсти хомосексуалног матријархата,
а антички историчар Херодот их назива Андроктонама – убицама мушкараца.

Ипак, дуго се мислило да су ове приче и античка сведочанства само легенде и митови
и да имају мало утемељења у стварности и историјским чињеницама.
Међутим, недавно је – управо на простору где су Есхил, Херодот и грчки митови смештали прапостојбину Амазонки
– тим истраживача са Института за археологију Руске академије наука дошао до изузетног открића.

Наиме, руски археолози у једној гробници у западној Русији пронашли су остатке четири људска скелета
сахрањена заједно са ратном опремом: врховима стрела, копљима и седлима.
Испоставило се да су то посмртни остаци жена – скитских ратница које су живеле пре 2500 година!
https://elementarium.cpn.rs/author/djordje/
1641552068503.png

Bitka Amazonki i Grka
Reljef sa sarkofaga , nađen u Solunu
(180 godina p.n.e.)

Археолози наводе да су ове жене биле различитих старосних доби, што откриће чини још значајнијим
– ово је први пут да су истраживачи пронашли скитске жене из различитих генерација сахрањене заједно у једној гробници.
Најмлађа ратница имала је између 12 и 13 година, што указује да су скитске девојчице
одмалена обучаване за рат, једнако као и дечаци.
Друге две жене биле су у својим двадесетим кад су умрле, а последња је имала између 45 и 50.
keenan-constance-unsplash (1).jpg


Најстарија ратница носила је златни церемонијални шлем украшен цветним орнаментима.
Ово је први пут да су истраживачи на глави неке ратнице пронашли овако добро очуван скупоцени шлем.
Наиме, овај шлем садржи између 65 и 70 процената злата у себи, што је далеко већа количина
овог племенитог метала него што се обично може наћи у накиту који су носили Скити.
То само указује на статус који је у скитском друштву имала ова средовечна ратница.


https://elementarium.cpn.rs/author/djordje/

800px-Amazone_Staatliche_Antikensammlungen_2342 (1).jpg

Amazonka na konju
Grnčarija sa Atike


Међутим, ово није прво нити једино откриће које пружа доказе да Амазонке нису само мит.
Јерменски истраживачи, на пример, пронашли су пре три године остатке двадесетогодишње жене, која је очигледно погинула у бици.
У њеној нози, они су пронашли врх стреле, а њене кости и бутни мишићи имале су структуру која указује да је јахала коње.
Најновије откриће се ипак, за ралику од поменутог јерменског и неких претходних, издваја по очуваности како костију тако и ратне опреме и накита.

„Већ дуго се претпоставља да су митови о Амазонкама које су причали Грци били само пука измишљотина“,
каже Ејдријен Мејор, професорка са Универзитета Стенфорд и ауторка књиге Амазонке: Животи и легенде о женама ратницама широм древног света.
„Данас имамо доказ да су ове жене стварно постојале и да су животи ових ратница заиста утицали на идеје и представе које су стари Грци имали о Амазонкама.“


CcI8XAZWEAABkxe (1).jpg


 
Ми смо данас, када су у питању " Амазонке" ,још увек под утицајем грчке приче о њима( на пример представљње матријархаског друштва као варијанте хомосексуалног друштва !) Башка што хомосексуализам у Грчкој није био проскрибован. Они су имали ту тенденцију када суговорили о народима са којима су ратовали. Тако су стари , нестали, балканси народ Пелазга претворили у кентауре. Корен те тврдње је што су Пелазги били коњаници а носили су дугачке огртаче од крзна па су се из далека чинили као срасли са коњем.Иначе такви огртачи су се и код нас до недавно могли да виде код чобана.нази таквог огртача је " опаклија" )
 

Upućivanje na Amazonke u različitim izvorima​

https://osnovaschool.ru/bs/chemistr...onki-kto-takaya-zhenshchina-amazonka-mif-ili/


Nevjerovatno otkriće napravili naučnici-arheolozi 1928. godine - u blizini obala Crnog mora,
u gradu Zemo Akhvala, u kojem se vjeruje da su živjeli Amazonke, pronašli su zakopane ostatke izvjesnog „princa“.
Pokopan je u punom oklopu i sa oružjem - pored njega je počivala njegova dvostruka sjekira impresivne veličine.
Međutim, nakon detaljnog pregleda kostura, istraživači su bili šokirani: posmrtni ostaci definitivno pripadaju ženi!
Ko je ona bila? Kraljica Amazonki? Njihova Dama?

1643884170597.png


1971 godina. Na teritoriji današnje Ukrajine pronađena je žena sahranjena sa kraljevskim počastima.
Pored nje ležao je kostur djevojčice ukrašen ne manje luksuzno. Između ostalog, u grobu im je pronađeno oružje,
puno zlata i kosturi dvojice muškaraca koji su napustili ovaj svijet, kako naučnici kažu, očito ne svojom voljom.
Smatra se da je u grobu bila samo još jedna kraljica Amazonki sa kćerkom i dva roba, žrtvovana.
U vremenskom intervalu između 1993. i 1997. godine vršena su iskopavanja u Kazahstanu,
u gradu Pokrovka. Pronađeni su i drevni pokopi stari najmanje dvije i po hiljade godina, a tu su bili i ostaci ratnica.

Nije bilo teško odrediti vrstu njihovog zanimanja, budući da su pored njih ležali, kao da su donijeti na poklon,
bodeži, vrhovi strela i druge vrste oružja - tijekom svog života dame su se definitivno znale zauzeti za sebe i nosile su ovu vještinu sa sobom u grob.
A slična otkrića otkrivaju istraživači u različitim dijelovima planete - postoje informacije da su Amazonke mogle živjeti na teritoriji moderne Indije,
Malezije, pa čak i u regiji Baltičkog mora.
amazonki-zhenshchiny-lyubvi-i-voyny-2.jpg

Pronađeni ostaci žena u Bruemeu​

Jedno od najnovijih otkrića bilo je da su se Amazonke, kako su utvrdili britanski naučnici, borili na strani rimske vojske u današnjoj Britaniji.
Dokaz za to su ostaci dvije žene ratnice pronađeni u Bruemeu, Cumbria.
Smatra se da su ovamo došle iz Istočne Evrope - čak su i stari Grci tvrdili da su tamo živjele velike i strašne žene ratnice.
Moguće je da su ove Amazonke bile dio Numerije - neregularnih rimskih trupa dodijeljenih legijama koje su služile u Britaniji.


Na osnovu rezultata drugih iskopavanja, može se pretpostaviti da su poticali iz podunavskih provincija Norik, Panonija i Ilirija, koje su danas dio teritorija Austrije, Mađarske i bivše Jugoslavije.

Nakon ispitivanja pokopa u Bruemeu, naučnici su došli do zaključka da je ovdje sahranjen pepeo mrtvih. U grobu jedne od žena pronađeni su ostaci životinja koje su, očigledno, takođe bile podvrgnute ritualu paljenja. Tu su pronađeni i diskovi isklesani od kosti, koji su se koristili za ukrašavanje lijesa, ulomaka korica i dijelova zemljanog posuđa.
Svi ovi nalazi ukazuju na to da je žena imala prilično visok status u društvu. U vrijeme pokopa imala je između 20 i 40 godina. U drugoj grobnici, čiji je stanovnik bio od oko 21 do 45 godina, pronašli su i korice i nakit od kostiju, a uz to i srebrnu posudu.
amazonki-zhenshchiny-lyubvi-i-voyny-5.jpg

 

Amazonke u starogrčkim mitovima​

Pa ipak, ima li smisla tvrditi da su žene ratnice zaista postojale na ovom svijetu?
Drevni Grci vjerovali su da Amazonke koje su štovale boginju Artemidu potječu od izvanredne i zastrašujuće zajednice boga rata Aresa,
poznatog i kao Mars, sa njegovom kćerkom Harmony. Tvrdili su da su se njihova plemena naselila na rijeci Fermodont u blizini grada Femiksira u Maloj Aziji. Postavlja se pošteno pitanje: kako su nastavili porodicu?

Kažu da su u proljeće, kada ptice počinju pjevati, a medvjedi se počinju razmnožavati, ove ekscentrične dame posjetile su obližnja naselja i tamo sklopile kratkotrajne brakove s lokalnim muškarcima. Također, uloga "osjemenjivača" dobro je odgovarala strancima koji su se izgubili u nepoznatim zemljama.
Sudbina dece se određivala ovisno o spolu: Amazonke su držale djevojčice i odgajale ih kao ratnice,
a dječaci su se obično nemilosrdno ubijali ili su bili predati očevima.

1643884329101.png


"Žene bez grudi" živjele su na rijeci Fermodont​

Grčki povjesničar Herodot opisao je cijelu njihovu roditeljsku filozofiju u jednoj rečenici:
"Nijedna djevojka ne bi trebala znati muškarca bez ubijanja neprijatelja."
.... naučnici lingvisti smatraju da je sama riječ "amazon" sastavljena od riječi "a" i "mazon", u prijevodu znači "bez grudi".
U tim je plemenima postojao takav običaj - u ranoj mladosti da se djevojčici spaljuju desne dojke, tako da se ona nije razvijala i nije ometala dalje savladavanje vještine streličarstva.
Na pitanje gdje su zapravo živjele ove "žene bez grudi", većina istraživača traži odgovor u starogrčkim mitovima.
Proučivši ih, naučnici su došli do zaključka da plemena Amazona žive u sjevernoj Turskoj, gdje sada teče rijeka Terme Chai.
Očigledno je to ista misteriozna rijeka Fermodont, o kojoj su govorili Grci - tamo su živjele žene ratnice i odatle su pritekle u pomoć Trojancima.

1643884395386.png


Skiti imaju legendu da je jednom ratoborno pleme došlo u njihovu zemlju, razbijalo sela i oduzimalo im stoku.
Braneći svoja naselja, Skiti su uspjeli ubiti nekoliko stranaca. Iskačući iz sedla kako bi skalpirali svoje neprijatelje,
doživjeli su neopisiv šok - sve ubijene bile su žene.

Skitski su ratnici imali izvanredan ponos - smatrali su nedostojnim ratovati sa ženama.
Umjesto toga, poslali su odred mladića da patroliraju područjem pored neprijatelja, da ga slijede bez uplitanja u bitke.
Željeli su znati više o misterioznim ženama.
Vremenom su se ratoborne dame navikle na takvo susjedstvo i zaustavile napade, postajući manje ili više podrška.
Tada su mladi ljudi preuzeli kontrolu nad situacijom i zavodili ratnice. I počeli su živjeti u miru i slozi.
To barem objašnjava porijeklo sarmatskog plemena.
Općenito govore da ova legenda nije nastala niotkuda. Žene Sarmate su se zaista borile ravnopravno sa jačim spolom.
To dokazuju rezultati arheoloških iskopavanja, tokom kojih se često otkrivaju sarmatski pokopi, gdje se žene sahranjuju s oružjem.



Homer je predstavio Amazonke kao furije​

Kažu da je jedno vrijeme Homer svijet obradovao ne samo svjetski poznatim pjesmama Ilijada i Odiseja, već i djelom pod nazivom Zemlja Amazonka. Međutim, ako su „Ilijada“ i „Odiseja“, kao prilično globalne tvorevine, preživjele do naših dana u gotovo izvornom obliku, onda pjesma koja veliča ženske podvige uopće nije preživjela. Tokom iskopavanja nije pronađen nijedan njegov odjek.

Nešto iznad rečeno je o etimologiji riječi "Amazon" i njenoj povezanosti s odsustvom desne dojke kod žena.
Dakle, vrijedi napomenuti da ta činjenica ničim nije dokazana: na svim slikama koje su do nas došle, Amazonke imaju "idealno lijepe figure s obje dojke,
ali vrlo razvijene mišiće".
Izgleda da je Homer bio izuzetno impresioniran Amazonkama. U svojim legendama o Argonautima, uglavnom ih je predstavljao u obliku odvratnih furija.
U kasnijem periodu, pisci su ipak počeli toplije govoriti o tim ženama.

1643884449996.png


Zanimljivo je da drevni pisci, spominjući Amazonke u svojim djelima, neumorno govore o njihovoj hrabrosti.
Na primjer, u Rimskom carstvu predmet neopisivog ponosa za bilo kojeg ratnika bio bi ako bi mu se reklo da se "borio poput Amazonke".
Nema sumnje da su žene ratnice bile vrijedne svake pohvale!
Legende su pričale o njihovoj nevjerovatnoj staloženosti kada su ih, progonjeni gomilom neprijatelja, lako pogodili preciznim hicima iz luka, a da nisu ni izašli iz sedla. Bili su još bolji u rukovanju dvostrukom sjekirom. Upravo je ta sekira- zajedno sa svjetlosnim štitom u obliku polumjeseca,
postala sastavni atribut Amazonki na svakoj slici.





 

Strabon ih je takođe nazvao ludim izumima.​

Imajte na umu da nisu samo Grci i Rimljani tako žestoko spominjali Amazonke.
Postoje slične legende u drevnoj kineskoj i drevnoj egipatskoj istoriji.
Međutim, već jedan vijek prije početka nove ere, ljudi počinju sumnjati u stvarno postojanje tih žena.
Na primjer, poznati povjesničar i geograf Strabon posvetio je ogromno vrijeme traganju
za pričama i referencama o Amazonkama, nakon čega ih je usporedio i nazvao ludim izumima i bajkama.
„Nešto čudno se dogodilo sa pričom o Amazonkama. Činjenica je da se u svim ostalim legendama razlikuju mitski i istorijski elementi ... Što se tiče Amazonki, o njima su se uvijek koristile iste legende, i prije i sada, potpuno divne i nevjerovatne ", rekao je.
Kasnije su se mnoge generacije istoričara složile s njegovim mišljenjem.
Tako su se nakon nekog vremena legende o ratničkim djevojkama pretvorile u vrlo lijepu i nevjerovatnu legendu.
amazonki-zhenshchiny-lyubvi-i-voyny-4.jpg

Kolumbo je pronašao "Ostrvo Dev"​

Muški um je radoznao i još uvijek ne napušta ovu misao o misterioznim ratnicama.
Putnik Marko Polo, koji je živio u srednjem vijeku, uglavnom je izjavio da je i sam vidio Amazonke negdje u Aziji tokom svog sljedećeg putovanja.
A Španjolci i Portugalci često su ponavljali da "država Amazonki" postoji i da se nalazi negdje u Južnoj Americi.
Jednom su Indijanci rekli Christopheru Columbusu o određenom ostrvu na kojem žive samo žene.
Dobio je ideju da uhvati par kako bi ih predstavio španskoj kraljici. Međutim, plan je sigurno propao:
čim su Kolumbovi brodovi stigli na obale ovog ostrva, gomila žena s lukovima istrčala je iz šume.
Kolumbo je na ovim mjestima krstio Djevičanska ostrva, odnosno "ostrva Djevice".

Poznati konkvistador Francisco de Orellana otkrio je ogromnu rijeku u Južnoj Americi 1542. godine.
Tada je navodno vidio Amazonke s kojima se njegov odred hrabro borio.
Danas se ova priča dovodi u pitanje: vjeruje se da su se ili Indijanke borile rame uz rame sa svojim muškarcima,
ili su uplašeni Španjolci jednostavno zamijenili dugokose Indijance za ratoborne predstavnice.
Od tada ova rijeka ima ponosno ime - Amazon.

1643884754939.png



Jeste li si ikad postavili pitanje "Ko su Amazonke: žene - mit ili istina?"
Istoričari nemaju konsenzus. Nije poznato šta je doprinijelo rođenju žena ratnica.
Može li biti da je pretjerano ugnjetavanje od strane ljudi potaknulo mržnju prema njima?
Želja za borbom i ubijanjem?
Te su žene ostavile zapažen trag u istoriji čovječanstva, prepune tajni, mitova i misterija.
Postoje različite verzije o njihovom staništu.
Po nekima, ovo je nomadsko pleme.
Prema drugoj verziji, posjedovali su kraljevstvo na obalama Crnog, Kaspijskog i Sredozemnog mora.
Ali jedno je sigurno poznato: ovo se pleme sastojalo samo od ženskih predstavnika.
Bile su vrsni konjanici, izvrsno su nosili mač, luk, koplje i kratku borbenu sjekiru (labri).
Djevojčice se uče od djetinjstva
Djevojčice su ovo od djetinjstva učile: - da se nemilosrdno bore i ubijaju Rat im je bio smisao života.
Svaki zapovjednik smatrao je za čast sudjelovati u neprijateljstvima u savezu s njima.
Nisu mnogi dobili takvu čast. Amazonke su pristale na zajedničke akcije samo ako je njihovo pleme bilo u opasnosti.
Bile su poznate po ratobornosti i nepokolebljivosti, borile su se ravnopravno sa muškarcima.

Aleksandar Veliki je napisao:
“... Da su više od običnih žena. Odlikuju se ljepotom, zdravljem i domišljatošću ... "


1643885098290.png

Prva spominjanja nalaze se u staroj rimskoj i starogrčkoj literaturi 4. pne.
Njihovo postojanje potvrđuju arheološka iskopavanja na svim kontinentima.
Širom svijeta postoje drevni mozaici, bareljefi, posude i antičke vaze
koji prikazuju bitke u kojima sudjeluju žene.
 
Ми смо и данас под утицајем представе о женској цивилизацији ( матријархату) коју нам је оставила следећа, победничка мушка цивилизација ( патријархат)
Зато су представе о њима најчешће заправо сведочансто њихових непријатеља , без обзира наархеолошка откричћа која нам дају једну сасвим другу слику.
 

Back
Top