Amazonke nisu samo mit?

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Ruski arheolozi otkrili su nedavno grobnicu sa posmrtnim ostacima četiri skitske žene ratnice, što ponovo otvara temu istorijskog utemeljenja mita o Amazonkama
13219062-16x9-large.jpg
 
Mit o Amazonkama, ozloglašenim i surovim ratnicama sa Istoka, jedna je od najpoznatijih priča iz bogate grčke mitologije, u različitim interpretacijama prisutna i u današnjoj popularnoj kulturi. One su pripadnice neustrašivog, drevnog naroda žena ratnika, koji je živeo u nekoj vrsti homoseksualnog matrijarhata, a antički istoričar Herodot ih naziva Androktonama – ubicama muškaraca.

Legende kažu da muškarcima nije bilo dozvoljeno da borave i stupaju u seksualne odnose u zemlji Amazonki, ali su jednom godišnje, u cilju održanja vrste, Amazonke posećivale susedno pleme sastavljeno samo od muškaraca. Mušku decu Amazonke bi ubijale ili odnosile i ostavljale u diviljini, dok su žensku zadržavale i podučavale lovu i veštinama ratovanja. Pripisuje im se još i da su nosile pantalone, tetovirale se, izumele ratne sekire, ali i da su sebi odsecale desnu dojku kako bi lakše rukovale lukom i strelom.
 
Prema jednom predanju, ove strašne ratnice živele su u oblasti Pont kraj Crnog mora, gde su osnovale kraljevstvo pod vođstvom kraljice po imenu Hipolita. Pored ovog kraljevstva, navodno su osnovale i mnoge bliskoistočne gradove poput Smirne, Efesa, Sinopa i Pafosa. Eshil smatra da su u davnoj prošlosti živele su u zemlji Skita, pored Azovskog mora, a da su se kasnije preselile u oblasti današnje severne Turske.

Herodot takođe njihovu prapostojbinu smešta u region koji se graniči za zemljama koje su naseljavali Skiti i Sarmati, a čak tvrdi da su Sarmati bili potomci Amazonki i Skita i da su njihove žene „nastavile da od tog dana do sada neguju drevne amazonske običaje tako što su često išle u lov na konjima sa svojim muževima, učestvovale su u bitkama i nosile iste haljine kao i muškarci“. Ipak, dugo se mislilo da su ove priče i antička svedočanstva samo legende i mitovi i da imaju malo utemeljenja u stvarnosti i istorijskim činjenicama.
 
Međutim, nedavno je – upravo na prostoru gde su Eshil, Herodot i grčki mitovi smeštali prapostojbinu Amazonki – tim istraživača sa Instituta za arheologiju Ruske akademije nauka došao do izuzetnog otkrića. Naime, ruski arheolozi u jednoj grobnici u zapadnoj Rusiji pronašli su ostatke četiri ljudska skeleta sahranjena zajedno sa ratnom opremom: vrhovima strela, kopljima i sedlima. Ispostavilo se da su to posmrtni ostaci žena – skitskih ratnica koje su živele pre 2500 godina!

Arheolozi navode da su ove žene bile različitih starosnih dobi, što otkriće čini još značajnijim – ovo je prvi put da su istraživači pronašli skitske žene iz različitih generacija sahranjene zajedno u jednoj grobnici. Najmlađa ratnica imala je između 12 i 13 godina, što ukazuje da su skitske devojčice odmalena obučavane za rat, jednako kao i dečaci. Druge dve žene bile su u svojim dvadesetim kad su umrle, a poslednja je imala između 45 i 50.

Najstarija ratnica nosila je zlatni ceremonijalni šlem ukrašen cvetnim ornamentima. Ovo je prvi put da su istraživači na glavi neke ratnice pronašli ovako dobro očuvan skupoceni šlem. Naime, ovaj šlem sadrži između 65 i 70 procenata zlata u sebi, što je daleko veća količina ovog plemenitog metala nego što se obično može naći u nakitu koji su nosili Skiti. To samo ukazuje na status koji je u skitskom društvu imala ova sredovečna ratnica.
 
Valerij Guljajev, vodeći autor ovog istraživanja, nazvao je ovo oktriće jedinstvenim i istakao da ono pokazuje da su žene i muškarci u skitskom društvu imali gotovo jednak tretman. „Amazonke su uobičajen skitski fenomen“, kaže on. „Svi pogrebni rituali koji su priređivani za muškarce, priređivani su i za žene.“

Međutim, ovo nije prvo niti jedino otkriće koje pruža dokaze da Amazonke nisu samo mit. Jermenski istraživači, na primer, pronašli su pre tri godine ostatke dvadesetogodišnje žene, koja je očigledno poginula u bici. U njenoj nozi, oni su pronašli vrh strele, a njene kosti i butni mišići imale su strukturu koja ukazuje da je jahala konje. Najnovije otkriće se ipak, za raliku od pomenutog jermenskog i nekih prethodnih, izdvaja po očuvanosti kako kostiju tako i ratne opreme i nakita.

„Već dugo se pretpostavlja da su mitovi o Amazonkama koje su pričali Grci bili samo puka izmišljotina“, kaže Ejdrijen Mejor, profesorka sa Univerziteta Stenford i autorka knjige Amazonke: Životi i legende o ženama ratnicama širom drevnog sveta. „Danas imamo dokaz da su ove žene stvarno postojale i da su životi ovih ratnica zaista uticali na ideje i predstave koje su stari Grci imali o Amazonkama.“

elementarium
 
Takodje na ovu temu se postavlja pitanje kako je reka Amazon dobila ime ?
Španski istraživač Francisco de Orellana bio je prvi Evropljanin koji je putovao od izvora uzvodnih riječnih slivova, smještenih u Andima, do ušća rijeke. Na ovom putovanju Orellana je krstio neke od pritoka Amazona kao što su Rio Negro, Napo i Jurua. Smatra se da je ime Amazonas preuzeto od domorodačkih ratnika koji su napali ovu ekspediciju, uglavnom žena, što je podsjetilo De Orellanu na mitske amazonske ratnice iz drevne helenske kulture u Grčkoj (vidi i porijeklo imena).
19.jpg

20.jpg


21.jpg
 
Takodje na ovu temu se postavlja pitanje kako je reka Amazon dobila ime ?
Španski istraživač Francisco de Orellana bio je prvi Evropljanin koji je putovao od izvora uzvodnih riječnih slivova, smještenih u Andima, do ušća rijeke. Na ovom putovanju Orellana je krstio neke od pritoka Amazona kao što su Rio Negro, Napo i Jurua. Smatra se da je ime Amazonas preuzeto od domorodačkih ratnika koji su napali ovu ekspediciju, uglavnom žena, što je podsjetilo De Orellanu na mitske amazonske ratnice iz drevne helenske kulture u Grčkoj (vidi i porijeklo imena).
Pogledajte prilog 1023264
Pogledajte prilog 1023265

Pogledajte prilog 1023266
WOW kako je divan prilog,imenjace...Hvala!:ortaci2:
 
Herodot priča da su došle brodovima i da su harale po tom kraju u današnjoj Rusiji. Lokalno stanovništvo je uvidelo, nakon bitke sa njima, da su izuzetno lepi, jaki i korisni primerci ljudske vrste i da je šteta da se ubijaju. Zato su napravili plan da se mladi, lepi i zgodni momci približe njima ne bi li se uparili. Tako su i uradili, par mladića im je prišlo nenaoružani kada su se one kupale ili išle na vodu pa su se polako "upoznali". Kada su probili led, sve više ih se uparivalo i one su počele da uče jezik "domorodaca" te su tu i ostale zasnivajući porodice.
 
Amazonke su ustvari neka starogrčka,blago erotska fantazija...ono opasne neke,strašne žene koje su uspeli da zavedu i pretvore u fine,grčke domaćice.
Nije postojao stvarno neki određeni narod koji je imao tako strogu matriarhalnu kulturu,one su inspirisane narodima kao što su germani i kelti koje su sretali,koji utvari nisu imali toliko strogu patriarhalnu kuturu kao oni,gde nije bilo tako čudno da žene budu ratnice ako pokažu da to mogu,da imaju pravo na nasledstvo,čak i da vladaju plemenima...Grcima je to delovalo kao da su to nekako divlje,opasne žene,jer su svoje podcenjivali i nisu mogli da ih zamisle da su sposobne da ratuju zajedno sa muškarcima ili da upravljaju domaćinstvima,ili čak celim plemenom i onda im je podpalilo maštu da šta ako ima celo jedno pleme njih tako samostalnih i divljih i neki strašan njihov heroj je ipak uspeo da ih ukroti na finjaka jer su ipak žene i nisu imune na muški šarm.
 
Једна од наших најстаријих легенди о Златној и Сребрној краљици које су владале подручјем Звижда и Бељанице.
За разлику од грчких извора у нашој легенди оне не носе негативне конотације, чак, на против легенда каже да се под њима живело доро и у хармонији.
Очигледно је да се кроз ову легенду која се завршава смрћу обе краљице чува успомену са краја матријархата и преласка на патријархат.
И легенда о Златном руну је везана за то време и место јер у краљевини Златне краљице помоћу овчијег руна које се фиксурало и потапало у златоносне реке и потоке сакупљло злато које се лепило за длаке.
 
mitovi_o_amazonkama_aps_330376635


Amazonke mnogi smatraju surovim, ozloglašenim ratnicama, a veruje se i da su nosile pantalone, ubijale muškarce, sakatile se kako bi lakše koristitle luk i strelu... Šta je istina, a šta je s druge strane samo jedan od brojnih mitova ...
Za Amazonke su vezivani mnogi mitovi koji su ih uglavnom predstavljali kao surove, ozloglašene ratnice. Verovalo se i da su još u drevno vreme nosile pantalone, tetovirale se, ubijale muškarce, sakatile se kako bi lakše koristile luk i strelu, da su bile loše majke... Međutim, šta je od svega toga istina?

Prema grčkim mitovima, Amazonke su živele u oblasti Pont blizu Crnog mora. Tamo su osnovale svoje kraljevstvo, i živele pod vlašću kraljice Hipolite. Verovalo se i da su osnovale brojne gradove, među kojima su Smirna i Efes. Pominju ih Eshil, Herodot, Homer i drugi antički pisci i naučnici. Eshil navodi da potiču iz oblasti Skita, Herodot ih naziva "Androktonama" - ubicama muškaraca, pominju se i u mitu o Argonautima gde su živele na ostrvu Lemnosu same, jer su pobile sve svoje muškarce. Pojedini biografi Aleksandra Velikog pominju amazonsku kraljicu Talestridu koja je rodila njegovo dete. U Vergilijevoj "Eneidi", ratnica-devica Kamila asocira na mitske Amazonke.

  • U grčkoj mitologiji, Amazonke su pripadnice drevnog naroda žena ratnica. Prema pojedinim teorijama, naziv potiče od iranskog "ha-mazan" sa značenjem "ratnici" ili od grčkog "a-mazos" što znači "bez dojke". Takođe, postoji pretpostavka da su Amazonke dobile ime od grčkog "a-maso" što znači "ne dira (muškarce)", zatim od "maza" - kavkaske reči za Mesec koja ukazuje na obožavanje mesečeve boginje... Ono što je sigurno jeste da se, pored brojnih pretpostavki, ipak ne zna tačno šta označava ova reč.
 
Pomoću DNK testova i drugih analiza, utvrđeno je da je od pronađenih skeleta - trećina žena sahranjena sa oružjem, uz nesumnjive dokaze o povredama u borbi. Takođe, naučnici danas smatraju da reč "Amazonka" nije grčkog porekla već da potiče iz persijskog ili kavkaskih jezika. Utvrđeno je i da ona nema veze sa grudima, a u prilog tome ide i činjenica da nijedno antičko umetničko delo ne prikazuje ove junakinje bez jedne dojke.
Ideja o homoseksualnosti Amazonki javila se u savremeno doba. Međutim, s obzirom na to da se u antičkom periodu otvoreno govorilo o seksualnoj orijentaciji, a Amazonke nisu pominjane u tom kontekstu - može se pre zaključiti da je reč o čvrstom sestrinstvu koje je bilo predstavljeno i u klasičnoj umetnosti i zapisima o ovim ratnicama.
 
Ne postoje dokazi o drevnim društvima u kojima su živele isključivo žene. Istoričar Herodot pominje Amazonke kao Skićanke, tj. žene ratnika Skita. One su imale običaj da sakupljaju lišće, semenje i cveće, koje bi potom bacale u vatru, pa bi, opijene dimom, igrale, vikale i pevale. Herodot beleži u jednom delu da je reč o kanabisu, a arheolozi su otkrili da su svi muškarci i žene bili sahranjeni sa opremom za pušenje trave, što svedoči o korišćenju marihuane među ovim narodom.
 
U grčkoj mitologiji, Amazonke su pripadnici drevnog naroda žena ratnica. Prema nekim teorijama, ime potiče od iranskog ha-mazana što znači "ratnici" ili od grčkog a-mazos što znači "bez grudi". Takođe, postoji pretpostavka da su Amazonke dobile ime po grčkom a-maso što znači „ne dirajte (muškarce)“, zatim od maza – kavkaske reči za mesec koja ukazuje na obožavanje boginje meseca itd. Uprkos brojnim pretpostavkama, on još uvek ne zna šta tačno označava ovu reč.
 

Back
Top