Amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)

FLPzpPRUUAMz1NT.jpeg
 
Seljastvo , 99,9% srba danas su seljaci , ne ostavlja nista dobro deci.
OK, nece biti rudnik ali bice seljacki podrzana mafija kao brazilska favela ili kolumbija .
Vec sad je 80% zavrseno uspostavljanje tog rezima , samo se nije nasao neko iz vlasti da odbije ponudu mafije nego se ojaca ovo ili ono krilo. Niko ne zeli da zna da je saucesnik. Svi su posteni.
 

ПОТРОВАШЕ НАС! Кинези у Бор увозе отпад из других земља и топи их у сред Србије!?​

Ако власт дозволи рад ове топионице убрзо ће се животни век у Бору и околини скратити за 25 година​

Ако власт у Србији одобри рад топионице у центру Бора, чија ће производња и загађење бити повећано за готово три пута у односу на тровање које сада трпимо, кроз једну деценију животни век локалног становништва биће краћи за 25 година него што је данас или нас овде више неће ни бити, сви ће се одселити, нестаће.

Ово у разговору за Нова.рс упозорава професорка Снежана Шербула, шефица катедре за заштиту животне средине на Техничком факултету у Бору.
Ипак, својеврсни парадокс је раст цена станова у Бору – кинези Kупују некретнине и не питају за цене.
Недавно је најављено је да ће кинески „Зиђин“ повећати употребу топионице у центру Бора за два и по пута.

„То значи да ће и загађење скочити. Никога овде не занимају последице и то што се грађани буне, протестују, што ми са факултета упозоравамо на штетне материје које уништавају здравље одраслих и деце. Чак је и градоначелинк рекао како је срећан што ускоро креће нова топионица у центру града, са скоро три пута већом производњом.

Животни век локалног становништва краћи је за 10 година од кад су стигли Kинези, а они и даље производе преко сваке мере и загађују ваздух. Држава им све дозвољава, за њих нема никаквих санкција“, наглашава проф. Шербула, која је пре неколико година учествовала у изради студије Института за јавно здравље „Батут“ и Светске здравствене организације (СЗО), која је испитивала узроке повећања оболелих од канцера у овом делу Србије.
Kинези неконтролисано купују земљиште од локалног становништва са циљем да се што више људи исели.
Зиђин има за циљ да исели што више околних села, откупљивањем земље од породица које су у овом крају десетинама, а неке и стотинама година.Не смем ни да замислим шта су све испланирали, а имамо податке да ће у топионици у центру града спаљивати опасан отпад. Сада се наша власт договорила са Kинезима о пресељењу читавог једног насеља, а те људе су већ селили, па ће сад поново.

Цела територија града Бора је под концесијама. Kинеских фирми у Бору има енормно. Овде је људима практично дат ултиматум, или се селите или трпите ово и узмите паре за имања. Цене станова у Бору су почеле да расту јер људи у околним селима Kинезима продају куће са имањем, а онда у Бору купују станове. На једном имању живело је 10, негде и 15 људи, а сад ће сви у један стан, катастрофа”, револтирано прича проф. Шербула.
Од 2015, када је кренула производња, ваздух нам загађују арсеном и тешким металима, истиче она.
“Једино су смањили сумпор-диоксид. Општина Бор има своје мераче загађења, а све објављујемо на сајту града. Председник општине Александар Миликић, ипак тврди да нема загађења. Он живи овде, са своје троје деце која удишу тај исти ваздух, али политика је изгледа преча од здравља. Kако се понаша врх СНС-а такав модел понашања преузимају и њихови сарадници широм Србије.

Наш градоначеник види да председник државе игнорише протесте у Београду, што и он ради са нама. Наш квалитетан концентрат из рудника “Чукару Пеки” извозе, а увозе јефтин, опасан отпад који ће топити у центру града и то је светски пример без преседана, да је у центру једног града топионица. Градоначелник може да стаје у њихову одбрану јер има пуну подршку Зоране Михајловић”, каже наша саговорница.
Kада је рађена Батутова студија о загађењу у Бору, израчунато је да је на основу досадашњег загађења, животни век локалног становништва смањен за 10 година, а да је аерозагађење узроковало експанзију свих врста канцера, осим рака коже.

“СЗО је установила да је Србија прва по смртности од аерозагађења. Овде су истраживања вршиле европске агенције за заштиту животне средине. Они су покушавали да установе разлоге за велики број оболелих од рака. Закључили су да само рак коже није изазван аерозагађењем, а сви остали су дошли из ваздуха.

Нова топионица се без обзира на све увелико гради без дозволе. Недавно су у Бору били представници Министарства животне средине. У њиховој студији није наведено да су у центру града, у непосредној близини топионице основне школе. Навели су само болницу и факултет, али и то би требало да буде довољно. Kажу да ће радити на одсумпоравању, а арсен је највећи загађивач, којим нас убијају. Kад се топи сулфидна руда, испушта се арсенопирит, пратећи минерал руде бакра, који је пун отрова”, објашњава професорка.

Ако власт дозволи рад ове топионице убрзо ће се животни век у Бору и околини скратити за 25 година.
Или ћемо овде имати град духова. Сви ће побећи”, закључује проф. Шербула.

Kинези у тајности извозе злато из Србије

По законима Републике Србије, сво злато које се добије у Бору, Kинези морају да понуде Народној банци, објашњава професорка Снежана Шербула.

“Ако има довољно резерви, банка одобрава да се злато извози. Међутим, када је у питању концентрат злата, онда не морају да пријављују Народној банци, већ одмах могу да извозе и препродају. Ако се из топионице извуче бакар, онда остаје концентрат селена, платинума, злата… све племенити метали. Тако ни Народна банка, ни држава, немају увид у то колико су се наши природни ресурси искористили и колико су исцрпљени. На овај начин “Зиђин” осиромашује државу за наредне генерације”, упозорава професорка.
 

Покренимо Мачву

18. фебруар у 22:59 ·

Robovlasništvo u Srbiji: ko i kako dere kožu sa leđa radnicima u stranim kompanijama
Bič u rukama, milioni u sefovima
Politikom "opšteg prosperiteta" Aleksandra Vučića, nekrunisanog faraona najcrnje tranzicije u istočnoj Evropi, Srbija je za manje od deset godina vraćena na robovlasništvo i feudalizam. Tome u prilog govore kršenja svih ljudskih, građanskih i radničkih prava koji su bili standard još početkom Dvadesetog veka. Vučić je prepoznao svoju kriminalnu psihologiju u zelenaškoj politici multinacionalnih kompanija. Sve ostalo je bilo stvar "zbora i dogovora" oko toga kako da budžet ove države bude "na usluzi" stranim latifundistima i robovlasnicima... Tekst posvećujemo srpskoj opoziciji, koju Vučićevi zločini prema građanima uopšte ne dotiču.
Početkom 2022. godine, odlukom lokalnih vlasti u Njujorku, uklonjen je spomenik slavnom američkom predsedniku Teodoru Ruzveltu, koji je podignut davne 1940. godine ispred prirodnjačkog muzeja. Spomenik prikazuje Ruzvelta na konju uz koga stoje američki Indijanac i crnac (afroamerikanac).
Američki liberali i levičari nazvali su taj spomenik simbolom kolonijalizma i rasizma uprkos tome što je Ruzvelt tokom svoje vladavine u dobroj meri pokrenuo proces oslobađanja crnaca i Indijanaca od vekovnog robovanja beloj, protestantskoj većini...
Nijednom zapadnjačkom "liberalu" danas ne pada na pamet da postavi pitanje ljudskih, građanskih i radničkih prava miliona ljudi u jugiostočnoj Evropi i širom drugih kontinenata, gde surove multinacionalne kompanije grade gigantske fabrike, nalik na prave zatvorske ustanove, sa stotinama i hiljadama modernih robova bez najosnovnijih prava...
Svet je danas prepun simbola kolonijalizma, ali na drugi način...
U Srbiji koja je potpuno kolonizovana od strane Vučićevih "prijatelja" sa dna globalističke kanalizacije, ti simboli danas imaju drugu "estetiku"...
Tačnije rečeno, u Vučićevim radnim logorima, tu novu robovlasničku "estetiku" na surov način upoznaje današnja generacija modernih robova, koji nemaju pravo ni na sindikalno organizovanje niti ijedno drugo pravo predviđeno postojećim zakonima ove države.
Desetina hiljada ljudi zaposlenih u stranim kompanijama ili njihovim srpskim franšizama, ne smeju ni da pomenu godišnje odmore, bolovanja, topli obrok, troškove prevoza, praznike i plaćeno prekovremeno radno vreme, ili, ne daj bože, da pomenu poštovanje kolektivnih ugovora, pa čak ni postojeće zakone koji bi trebalo da ih zaštite...
Izmišljena je i kategorija "Radnici na lizing" koja znači da je čovek postao potrošna roba kao i svaka druga...
Poslednjih nekoliko godina, čak tri velike evropske novinske agencije (nemačka agencija Dojče Wele posebno se ovim bavila) istraživale su ovakvo stanje u Vučićevoj Srbiji i sve tri utvrdile da je u pitanju "...klasičan robovski status zaposlenih u kompanijama".
Skoro pola miliona ljudi u ovakvim kompanijama zaposleno je preko raznih "naprednjačkih" agencija, na način da direktno krše odredbe Ustava Republike Srbije i Zakona o radu... Istraživanje humanitarne fondacije "Share" i Međunarodnog centra za ljudska prava, „Ulaf Palme" govore detaljno o ovom robovlasničkom sistemu koji je u Srbiji zaveo Vučić, pa je između ostalog konstatovano da su u pitanju "...moderne omladinske zadruge, u kojima kompanije izrabljuju već izraubovane ljude, one preko 40-50 godina (i starije od njih)".
Po zlu poznata južnokorejska kompanija "Jura" u Leskovcu, prepustila je Vučićevom "sistemu zapošljavanja" da "sredi kardovsko pitanje", pa su tako i najsiromašnija domaćinstva ovoga kraja sakupljala novac i prodavali njive u bescenje da bi doslovno kupovali radna mesta u ovoj robovlasničkoj kompaniji... Prosečna cena radnog mesta (zavisno od "pozicije"), bila je i do 2.000 evra...
Plate se u ovoj kompaniji i danas se kreću oko 300 evra, veliki broj radnika ima lakše i teže zdravstvene posledice, nekoliko mladih žena koje su radile (mada su bile u drugom stanju) u toj fabrici imale su pobačaje zbog izloženosti psihičkim torturama i fizičkim naporima... Inače, kompanija "Jura" je jedan od najvećih zagađivača u Srbiji, a njeno "rukovanje otpadom" je ravno bio-terorizmu...
Pre godinu dana, rukovodstvo "Jure" (tačnije, menadžment "Šinvona", druge "Jurine" fabrike), poslalo je SMS porukom obaveštenja za 180 radnika da su ostali bez posla zbog "smanjenog obima proizvodnje"... U međuvremenu se taj broj povećao a slučaj "Jure" je danas strogo zabranjen u Vučićevim medijima.
Fabrika „Leoni" se bavi proizvodnjom automobilskih kablova za vozila „Jaguar" i „Lendrover". Fabrika u Doljevcu kod Niša ima površinu od 25.000 metara kvadratnih, vrednost investicije je veća od 21 milion evra, a Srbija je na samom početku rada dala podsticaj od 10,5 miliona evra, odnosno 7.000 evra po radniku. Gradnja fabrike počela je u avgustu 2013. godine, a u aprilu 2014. i probna proizvodnja. „Leoni" je u Srbiji prisutan od 2009. godine i bio je, uz kompaniju "Drekslmajer", među prvim investicijama velikih nemačkih firmi iz automobilske industrije. Ta fabrika trenutno u Srbiji ima tri proizvodna pogona, od kojih su dva u Prokuplju i jedan u Doljevcu kod Niša.
Vučić je "neposrednom pogodbom" toj komapniji odobrio dodatnih 19,25 miliona evra podsticaja iz budžeta Srbije, praktično oteo od siromašnih i dao bogatima, te naredio opštini Doljevac da bez nadoknade ustupi najkvalitetnije zemljište u blizini sela Malošište.
Upravo u tom selu Malošište, dešava se neviđeni robovlasnički teror, kakav verovatno postoji samo u zabitima indijskog potkontinenta, u siromašnim kineskim provincijama ili u afričkim kolonijama...
Naime, u kompaniji Leoni (puno ime Leoni Wiring Systems Southeast) u Malošištu, postoji jedna dnevna smena od 06-16h i jedna noćna od 20-06h, kad se radi subotom, iz noćne smene se izlazi u nedelju u 06h, a već u ponedeljak isti radnici rade prvu smenu od 06h... Uveden je sistem preraspodele radnog vremena tako da se za radno vreme od 58 sati nedeljno "zarađuje" mesečno između 28.000 i 33.000 hiljade dinara, a vreme isplate: "kad je kompanija u mogućnosti". U strahu od gubitka posla svi ćute i trpe, jer do posla na jugu Srbije ne može doći niko ko nije član Srpske napredne stranke... Strah je utoliko veći jer samo u Nišu na bilo kakav posao čeka najmanje 7000 ljudi svih profesija.
"Leoni" je tipična robovlasnička kompanija u kojoj je teror nad radnicima takav da se nameću nedostižni proizvodni ciljevi, a šefovi i kontrolori po nalogu poslodavca doslovno maltretiraju ljude da "poginu" na poslu. Ti "šefovi" i "kontrolori" su birani Vučićevi batinaši, nepismeni i neobrazovani, bahati, drski i nasilni. "Leoni" je uveo smene od po 12 sati dnevno, a većina zaposlenih iz Niša provede u putu (do posla i nazad) dodatnih dva sata.
Novi fenomen je masovan "uvoz" stranih radnika, kojih trenutno u Srbiji ima na svim Vučićevim "investicijama", i to iz Kine, Turske, Indije, Nepala, Bangladeša, Pakistana, Sirije, Iraka i nekoliko afričkih zemalja, te Albanije, Rumunije i Severne Makedonije. Mada je tačan broj tih radnika nepoznat, neki poluzvanični podaci govore da ih ima između 5.000 i 10.000 sa tendencijom daljeg priliva. Mnogi od njih (posebno iz Azije), došli su kao migranti i angažovani su kao "privremena radna snaga" jer domaći radnici sve teže trpe nasilje raznog polusveta koje sebe zove "investitorima" i "gazdama".
Mnoge od svečano otvorenih fabrika za koje je Vučić obećavao da će donositi milione evra u budžet Srbije, nakon dobijenih (ogromnih) subvencija od države, jednostavno su zatvorili svoje pogone i otpustili sirotinju koja se nadala dugoročnom zaposlenju.
Tako je, na primer, posle tri godine poslovanja, svečanog otvaranja i obećanih dobrih uslova za radnike, turski lanac pekara Simit Saraj, ugasio lanac svojih lokala u Beogradu. Zbog dugovanja za zakup privatnim vlasnicima i gradu, u međuvremenu su ostali i bez prava na korišćenje prostora. U međuvremenu su dospeli u u blokadu veću od 12 miliona dinara (prema podacima NBS). U jednom momentu imali su desetak lokala na najboljim lokacijama i ukupno 120 radnika. Svi oni ostali su bez posla, bez ikakvog zvaničnog obaveštenja vlasnika.
Pre njih, i trgovinski lanac Home Plus je zatvorio firmu, a vlasnik je bez objašnjenja ostavio više od 100 radnika bez posla, lokali su zatvoreni preko noći, a zvanična blokada dostigla je više od 50 miliona dinara. Kompanija Home plus je imala lokale u velikim tržnim centrima i centralnim lokacijama u Srbiji, ali je vlasnik preko noći zatvorio sve lokale, potrošači koji su poručili robu, platili su je, i nisu je dobili. Firma je i zvanično otišla u stečaj, račun je u blokadi za 55 miliona dinara.
 
Cinizam Vučićevih "prijatelja" u stranim kompanijama je zastrašujući... Primera ima mnogo. Recimo, na oglasnoj tabli fabrike Tigar Tyres, koja je u stoprocentnom vlasništvu kompanije Michelin Finance iz Luksemburga, osvanuo je natpis: "...Danas je ostvaren rekord u proizvodnji od ukupno 24.304 komada proizvedenih dobrih guma. S tim u vezi rukovodstvo fabrike je donelo odluku da svi zaposleni u fabrici dobiju u menzi po kolač i sok u znak zahvalnosti. Podela će biti organizovana... počevši sa trećom smenom. Hvala svima na ogromnom trudu".
I nemačka fabrika "Leoni" odlučila je da svoje zaposlene obraduje "Slatkim danom", jer su postignuća zaposlenih bila dobra: "...Za sutra u našoj kantini je organizovano deljenje jedne gratis krofne svakom zaposlenom u kompaniji Leoni..." - navodi se u njihovom saopštenju.
"...Ovim gestom želimo da nagradimo naše zaposlene i ujedno iskažemo zahvalnost na trudu prethodnih dana, kao i da ih podstaknemo da nastave da doprinose rastu kompanije svojm radom..." piše u nastavku ove drske, bezočne i kriminalne poruke...
Britanska kompanija "Aptiv", ugrozila je živote svojih zaposlenih, uglavnom mlađih žena, koje danas od teškog dvanaestočasovnog rada bez slobodnih dana, boluju od upale tetiva i tetivnih ovojnica, lumbaga, išijasa... Ovu strašnu istinu na videlo je izneo doktor ortoped iz Leskovca, Aleksandar Rangelov, koji je ocenio stanje zaposlenih ovako: "....One su već poluinvalidi za hitno lečenje, a ne za rad!"
Vlada Srbije, na čijem čulu je bio upravo Vučić, subvencionisala je izgradnju fabrike "Geox", sa 9.000 evra po svakom novootvorenom radnom mestu, a takođe je dala i 100 miliona dinara za uređenje zemljišta u slobodnoj zoni, što je bio preduslov da kompanija uopšte dođe... Fabrika Geox u Vranju dobila je još 13.25 miliona evra subvencija i besplatno zemljište vredno 550.000 evra da zaposli 1.200 radnika sa 310 evra prosečne plate uz 75 odsto povraćaja doprinosa. Geox je danas, 2022. godine zatvoren, a radnici čekaju novog robovlasnika...
Zašto je to tako, govore samo neke od pogodnosti koje Vučićeva vlada omogućava stranim kompanijama, a to su: velike gotovinske subvencije, mogućnost prodaje po nižim cenama ili poklanjanje zemljišta, proglašavanje slobodno-trgovinskih zona sa različitim pogodnostima, kao što su ponuda građevinskog materijala, energije, transporta i troškova goriva bez PDV-a i preskakanje carinskih obaveza za sirovine, opremu i građevinske materijale, desetogodišnje poreske olakšice na korporativnu dobit za investicije koje uključuju više od 100 zaposlenih i koje iznose više od 8.5 miliona evra (CCC) i mnogo toga još. Tačnije, sve što njegovi "prijatelji investitori" požele!
Ako je neko možda zaboravio, valja podsetiti da je "južna pruga" platila debelo još jednu Vučićevu avanturu. Naime, kad je italijanski "Beneton" kupio niški „Niteks" sa 680 radnika za samo tri miliona evra, uz obećanje da će zaposliti 2.700 novih radnika, stvari su se ubrzo okrenule suprotno od njegovih prvobitnih obećanja o sreći i blagostanju... Prema tadašnjim zvaničnim informacijama, „Beneton" je za ovaj svoj "biznis plan" odmah dobio iz budžeta Srbije 10 miliona evra subvencija! Uz novac, italijanski gigant je tada dobio i zemljište vredno 24 miliona evra, kao i poslovno-proizvodno-magacinski prostor od 65.000 kvadratnih metara, čija je tržišna vrednost bila preko 40 miliona evra! Ali, umesto obećanog zapošljavanja novih 2.700 radnika, nekadašnji „Niteks", kasnije „Benetton", odmah je otpustio 250 radnika, pokupio novac iz budžeta Srbije i prekršio sve zakone države Srbije.
A šta je Vučić velikodušno ponudio kompaniji "Ikea" (protiv koje je Evropska komisija pokrenula istragu zbog milijardu evra utajenog poreza 2014. godine? Naravno, i prostor za rad i infrastrukturu i skoro besplatne radnike i tržište. Ne treba zaboraviti ni holandsku firmu "Vahali" koja se u Srbiji bavi brodogradnjom i koja nije plaćala nikakve dadžbine, a dobila je sve što je tražila...
Uostalom, Vučić se i javno hvalio na američkoj TV mreži CNN, kako "Srbija nudi najškolovaniju i najjeftiniju radnu snagu", te da je on lično spreman da na svaku ponudu zemalja regiona, odgovori još boljim uslovima za strane kompanije! To i jeste razlog zašto je za samo četiri poslednje godine iz Srbije u inostranstvo trajno otišlo preko 170.000 ljudi u najboljim godinama života, među kojima je veliki broj stručnjaka sa visokim obrazovanjem ali i najboljih zanatlija koji su na evropskom i svetskom tržištu rada traženi kao najveća dragocenost...
I najveća japanska grinfild investicija u Srbiji, kompanija Jazaki, otpustala je i do 300 ljudi. Radnici su otkrili da su žrtve mobinga, a neki i seksualnog uznemiravanja. Jazaki je kompanija otvorena 2017. godine. Na otvaranju je Aleksandar Vučić rekao da japanska korporacija ne bi došla u ovaj grad da Srbija nije ponudila „najbolje moguće uslove". Vučić je tada priznao i da je Srbija učestvovala u realizovanju tog projekta sa 10,1 milion evra. Srbija dala Japancima 10 miliona evra! Stotine radnika doživelo je u kompaniji Jazaki prinudno potpisivanje sporazumnog raskida ugovora uz novčanu nadoknadu, uzimani su im dani godišnjeg odmora, a "šibanje" po leđima zaposlenog, od strane poslodavca je bilo i ostalo ravno odnosu roba i robovlasnika...
Kraj ovom nasilju još se ne vidi, no treba znati da je pred zoru mrak najveći...
Prema jednom novijem dokumentu (jun 2021) američkog Stejt departmenta, "Vlada Srbije ne ispunjava ni minimum standarda za eliminaciju trgovine ljudima i njihove eksploatacije na radu..."
Podeli ovaj članak.

*******
Moj dodatak
Ovo su činjenice, kao i dozvola za istraživanje Ziđinu u Babama, na Kosmaju. Kao što znamo, Ziđin radi šta želi kršeći sve moguće zakone u Boru i Majdampeku u direktnom dogovoru sa Vučićem i vladom Srbije. To znači da će Ziđin da dobije rudnik nakon istraživanja. Ta ista Vlada, sa predsednikom nema nameru da pomogne bilo kome i bilo gde u Srbiji.....Vučić je izjavio da nema nameru da odustane od litijuma, što znači nema nameru da odustane ni od bakra,zlata, uranijuma.....Zato, udahnite ovaj zagađen, ali ipak zdrav vazduh, jer će svakako biti zdraviji od onog koji nam naša vlada sprema. I dok pijete kaficu i gledate unučad ili svoju decu, dok popodne budu trčali sa drugarima po travi, vrištali i svađali se.....razmislite šta ćete im ostaviti u amanet vrlo brzo, za neki mesec......a do 2030. je planirano završenje velikog reseta Klausa Švaba (na kome se planski radi već decenijama, naravno i naša vlada je učesnik)........inače, dobro jutro Beograde
 
Кажу не може забрана
За шта нас све нису оптужили, да измишљамо, да нисмо стручни, да радимо против своје земље и народа бла бла бла и на крају да смо чак и по мало блесави јер ко то још забрањује рударство. Каква шашава дружина ови активисти, рекао би неко.
Па они што нас подржавају све нешто срамежљиво „па немојте, знате уцењени смо...“
Посебна категорија су они који су нам говорили да смо „неписмени“ и да су забране немогуће хаха и да треба да смо задовољни са мораторијумом.
Да видимо како то раде озбиљне државе.
Влада Хондураса у понедељак, 28. фебруара, саопштила је одлуку о укидању свих до сада издатих дозвола са посебном забраном за руднике са отвореним копом и уз то додали да ће све области са „високом еколошком вредношћу“ бити заштићене.
Влада Хондураса се усудила и да изјави следеће: „укидају се дозволе за експлоатацију због штетности за државу Хондурас, угрожавања природних ресурса, јавног здравља и због тога што ограничавају приступ води што је људско право.“
Кажу још „ова мера донета је имајући у виду историју екстрактивизма у земљи који је изазвао сиромаштво за више од 70% становништва, као и велике миграционе токове“.
То је одлука нове Владе прве председнице Хондураса, Сиомаре Кастро.
Како се само усуђује та жена да поништи све те дозволе а претходна Влада издала је чак 282 концесије у периоду од 2017.
И још је зауставила принудно расељавање домородаца где је неки баја планирао да зида 10 000 кућа. Браво за Хондурас и њихову, очигледно неуцењену председницу која не кмечи да су мали, слаби и небитни.
Ако је неко не заустави може нам се вратити вера у људе и ето пропасти.
Да ли ова жена и Зорана Михајловић говоре о истој ствари кад кажу рударство?
Ако сте помислили да је Хондурас залутао и побркао лончиће ту је и Костарика која још 2002. забрањује отварање рудника са отвореним копом. Компанија Инфинито Голд је због тога тужила Костарику тражећи одштету од 400 милиона долара и нису добили јер како каже Влада ове „неозбиљне“ земље, они имају право да забране руднике са отвореним копом због заштите животне средине.
Ту је и Ел Салвадор, прва државу у свету која је 2017. донела забрану на све облике рударења метала.
У Ел Салвадору је вода победила злато.
Знају они и зашто. Процењује се да је око 90% површинских вода у овој земљи загађено – због рударења. И решили су да је доста. И би тако.
Наравно да ће им бити потребно време да све ово спроведу у дело, али кренули су, освешћени и решени да имају Право да кажу НЕ.
Не кмече да не могу, да су мали, ситни и небитни.
Следећи пут кад кажете „нисмо ми Индијанци“ или „нисмо ми Абориџини“, знајте да сте у праву, нисмо. Само, ја се том разликом не бих хвалила.
Јер ти Индијанци нису одустајали годинама борећи се са корпорацијама и политичарима за своје право и свету земљу предака.
Честитамо Хондурасу, нек им је са срећом.
 

Dakle, to je to. Veći račun za infostan je logičan uz veću količinu otrova, zar ne?
Pored kineskog rudnika na Kosmaju divota za Beograd i okolinu. A taj rudnik je ekspresno sklonjen sa očiju javnosti polutačnim saopštenjem ministarske nam dive. Niti to liči na ponašanje vladajuće vlasti, niti na ponašanje kineskog giganta.
A vi, kako ste mili moji, kako dečica? :cistinaocare:
 
" ТУЂА " РУКА ЕКОЛОШКИ СВРАБ НЕ ЧЕШЕ
НЕКИ "ПАМЕТНИ" ,"ДОБРИ" , "СТРУЧНИ" ,"САВЕСНИ" , "ПЛЕМЕНИТИ" И "МОРАЛНИ" ЉУДИ , СВАКОГА ДАНА БЕЗ ИКАКВЕ КОНТРОЛЕ , ПРЕТХОДНИХ 50.ГОДИНА , ПОДРУЧЈЕ ДАНАШЊЕ ВИНЧЕ И ОНЕ ВИНЧЕ ИЗ НЕОЛИТА КОЈА ЈЕ ИСПОД ДАНАШЊЕ ВИНЧЕ , ЗАТРПАВАЈУ ХИЉАДАМА И МИЛИОНИМА ТОНАМА ОПАСНОГ КОМУНАЛНОГ СМЕЋА , ИНДУСТРИЈСКОГ И МЕДИЦИНСКОГ ОТПАДА И КО ЗНА ЧЕГА СВЕ ЈОШ
ГРАД БЕОГРАД КОЈИ ЈЕ АПСОЛУТНО НАЈОДГОВОРНИЈИ ЗА СВЕ ШТО СЕ ДОГАЂА У ВИНЧИ , ТАЈ 50.ГОДИНА СТАР ПРОБЛЕМ , РЕШИО ЈЕ ТАКО ШТО ЈЕ ТО СТАРО ОПАСНО НЕУСЛОВНО СМЕТЛИШТЕ ЈЕДНОСТАВНО ПРЕКРИО БЕТОНОМ И ОСТАВИО ГА ДА И СЛЕДЕЋИХ 1000.ГОДИНА ТРУЛИ И ЗАГАЂУЈЕ НАШЕ ПОДЗЕМНЕ ВОДЕ И НАШЕ ЗЕМЉИШТЕ
НА ТОЈ СВОЈОЈ ЗАБЕТОНИРАНОЈ 50.ГОДИШЊОЈ БРЉОТИНИ , ГРАД БЕОГРАД ЋЕ НАРЕДНИХ 50.ГОДИНА , У ВЕЛИКИМ НАФТНИМ КОТЛОВИМА СПАЉИВАТИ ВЕЋИНУ НЕСЕЛЕКЦИОНИСАНОГ КОМУНАЛНОГ , ИНДУСТРИЈСКОГ , ХЕМИЈСКОГ , МЕДИЦИНСКОГ И СВОГ ОСТАЛОГ ОТПАДА
ДО САДА СМО МИ ГРАЂАНИ МОРАЛИ ДА ПЛАЋАМО САМО ОДНОШЕЊЕ СМЕЋА , ОД САДА МИ ГРАЂАНИ ПЛАЋАМО САКУПЉАЊЕ И ДОВОЖЕЊЕ СМЕЋА У ТУ НЕСРЕЋУ НАФТНУ СПАЛИОНИЦУ НЕСЕЛЕКЦИОНИСАНОГ КОМУНАЛНОГ ОТПАДА У ВИНЧИ , ОД САДА МИ ГРАЂАНИ ПЛАЋАМО САМ ПРОЦЕС СПАЉИВАЊА ОТПАДА , ОД САДА МИ ГРАЂАНИ СУБВЕНЦИОНИШЕМО СТРУЈУ КОЈА ЋЕ СЕ ПРОИЗВЕСТИ , ОД САДА МИ ГРАЂАНИ ПЛАЋАМО СТРУЈУ КОЈА ЋЕ СЕ ПРОИЗВЕСТИ , ОД САДА МИ ГРАЂАНИ ПЛАЋАМО ТОПЛУ ВОДУ КОЈА ЋЕ СЕ ПРОИЗВЕСТИ
И СВЕ ТО ШТО СЕ ПЛАЋА НОВЦЕМ , НЕКАКО МОЖДА И МОЖЕМО ДА ПРЕБРОДИМО , АЛИ ОНО ШТО НИКАКО НЕ МОЖЕМО , А НАДАМО СЕ И ДА ТО НИКАДА НЕЋЕМО ДА ДОЗВОЛИМО , ЈЕ ТО ДА ОД САДА МИ ГРАЂАНИ СВОЈИМ ЗДРАВЉЕМ И СВОЈИМ ЖИВОТИМА ПЛАЋАМО , ПОДРЖАВАМО И ОДРЖАВАМО ОВО САДАШЊЕ ВЕЛИКО ЕКОЛОШКО ЗЛО У ВИНЧИ
МАЛО ЈЕ У ЈАВНОСТИ ПОЗНАТО , ДА ЈЕ И ДИРЕКТНИ УЗРОК ВЕЛИКОГ ГРАЂАНСКОГ ЕКОЛОШКОГ ПРОТЕСТА У БАРИ РЕВА ПУЦАЊЕ УСТАВЕ НА СМЕТЛИШТУ У ВИНЧИ , ЈЕР ЈЕ ТИМ НОВИМ И ОЧИГЛЕДНО ФАЛСИФИКОВАНОМ ПРОЈЕКТОМ ЗА ДЕПОНИЈУ У ВИНЧИ И ЦЕНТРАЛНО ПОСТРОЈЕЊЕ ЗА САКУПЉАЊЕ И ПРЕРАДУ СВОГ ГРАЂЕВИНСКОГ ОТПАДА , УПРАВО СМЕШТЕНО НА ТОЈ НОВОЈ НЕСРЕЋНОЈ ДЕПОНИЈИ У ВИНЧИ
ПРОЈЕКАТ НОВЕ ДЕПОНИЈЕ У ВИНЧИ ЈЕ ПРЕДВИДЕО , ДА СЕ У ТОМ ЦЕНТРАЛНОМ ПОСТРОЈЕЊУ ЗА САКУПЉАЊЕ И ПРЕРАДУ СВОГ ГРАЂЕВИНСКОГ ОТПАДА У ВИНЧИ , У НАРЕДНИХ 50.ГОДИНА ДОПРЕМАЈУ И ПРЕРАЂУЈУ МИЛИОНИ ТОНА ГРАЂЕВИНСКОГ ОТПАДА , А УСТАВА НА ДЕПОНИЈИ У ВИНЧИ ЈЕ ЗБОГ ПРЕОПТЕРЕЋЕЊА ПУКЛА ОДМАХ , ШТО ЗНАЧИ ДА ЈЕ ВЕЋ БИЛА ПРЕОПТЕРЕЋЕЊА ПОСТОЈЕЋИМ КОМУНАЛНИМ ОТПАДОМ У ГРАЂЕВИНСКИМ ШУТОМ
ЗАИСТА НАС ЧУДИ , ШТО САДА КАДА ЈЕ СВИМА КРИСТАЛНО ЈАСНО ДА ЈЕ ПРОЈЕКАТ ЗА НОВУ ДЕПОНИЈУ У ВИНЧИ ЧИСТ ФАЛСИФИКАТ , РЕПУБЛИКА СРБИЈА НЕ ПОНИШТИ СВЕ ДАТЕ ДОЗВОЛЕ И НЕ БЛОКИРА ЦЕО ТАЈ ПРОЈЕКАТ
ЈЕР КО ЗНА ШТА ЈЕ СВЕ У ТОМ ПРОЈЕКТУ ЗА НОВУ ДЕПОНИЈУ У ВИНЧИ ЈОШ ФАЛСИФИКОВАНО , ЈЕР СМО И МИ И СВИ ОСТАЛИ ПРИСУТНИ НА ТОЈ ДРУГОЈ ОБЈЕДИЊЕНОЈ ЈАВНОЈ РАСПРАВИ О ЕКОЛОШКОЈ СТУДИЈИ ЗА ДЕПОНИЈУ У ВИНЧИ , УКАЗАЛИ И ДОКАЗАЛИ ПОСТОЈАЊЕ ТИХ БЕЗОЧНИХ ФАЛСИФИКАТА И ПРОПУСТА У ТОЈ ЕКОЛОШКОЈ СТУДИЈИ ЗА НОВУ ДЕПОНИЈУ У ВИНЧИ
НАКОН СВЕГА , НАДАМО СЕ ДА ЈЕ СВИМА ЈАСНО , ДА СЕ САМО НАША ГРОЧАНСКА ОРГАНИЗАЦИЈА АнтАтнА , СМИСЛЕНО , БЕСКОМПРОМИСНО У КОНТИНУИТЕТУ И ИСКРЕНО БОРИ ЗА ЕКОЛОШКУ БЕЗБЕДНОСТ НАШЕ ОПШТИНЕ ГРОЦКА
Искрено за бољу општину Гроцка !
Искрено за бољу Србију !
АнтАтнА
 
1647541804970.png

1647541894524.png

1647541932856.png

1647541962277.png
1647541978585.png
1647542028466.png

Grupa kandidata za poslanike koalicije MORAMO, sa nosiocem liste Nebojšom Zelenovićem, Aleksandrom Jovanovićem Ćutom i Biljanom Stojković, predsedničkom kandidatkinjom Koalicije, nenajavljeno je ušla u krug preduzeća za preradu plastike Feitiansuye u Perlezu. Neimenovana osoba nas je protivzakonito zaključala u krugu preduzeća do dolaska policije.
U ovu trovačnicu se dovozi plastični otpad iz cele Evrope, odlaže na otvorenom prostoru bez ikakve kontrole, spaljuje bez filtera... Smrdi do neba. U pogonu smo zatekli radnike kojima poslodavac nije obezbedio nikakvu zaštitnu opremu. Bez rukavica i zaštitne maske rukuju opasnim otpadom. Pogon je pun toksičnog dima.
U neposrednoj blizini žive porodice sa malom decom, pogon je okružen plodnim oranicama.
Ovo zlo se mora isterati iz Srbije. Pogledajte slike.

Znači, ovo čovek više ne može da pohvata. Trovačnice niču na sve strane, tj. sad ih ljudi na terenu razootkrivaju. Nije bitno što su ovo ljudi iz koalicije moramo, ja bih ovo prenela bilo ko da je objavio, jer ovo napraviti u Perlezu, gde je prelepa priroda, je suludo. Nikakav profit ovo ludilo ne može opravdati. Srbija je kanta za kancerogeno smeće Evrope.....smetlara svakakvog evropskog otpada, ljudskog i industrijskog. Eto, još jedan poklončić našoj deci, a roditeljima milionito upozorenje da učine nešto.
 
Poslednja izmena:

Najopasniji otpad prerađuju na kilometar od vrtića u Barajevu​


Društvo Autor:Milena Ilić Mirković21. mar. 202213:40 > 14:14

Otkad je sredinom prošle godine u reciklažnom centru u Barajevu kompanija "Junirisk" pokrenula postrojenje za tretiranje opasnog otpada, stanovnici ovog mesta počeli su da se žale na jake neprijatne mirise koji izazivaju mučninu.


Da imaju razlog za brigu, govori analiza Regulatornog instituta za obnovljivu energiju (RERI), po kojoj je dozvola za rad ovog reciklažnog centra dodeljena nezakonito, i činjenica da se u njemu skladište i prerađuju toksične, kancerogene i mutagene, isparljive i zapaljive supstance u neposrednoj blizini prvih kuća, pruge, škole, doma zdravlja, vrtića.
– Iz kruga sadašnjeg postrojenja „Juniriska“ nekad se šire nesnosni mirisi, što se pre dve nedelje desilo i u toku noći. Fabrika je radila noću, krišom, za šta nema dozvolu. Trudnica koja živi na devet kolometara od kruga fabrike nam se javila nakon što je izašla napolje i počela da povraća – priča za list “Nova” Marko Popović iz Inicijative „Eko Barajevo”.
Popović, čija kuća se vazdušnom linijom nalazi na nešto više od 200 metara od pogona nekadašnje Industrije kugličnih ležajeva (IKL), sada reciklažnih pogona „Juniriska“, kaže da je ova kompanija probnu dozvolu za preradu otpada dobila u tišini, daleko od očiju javnosti, a da se i sve što je tome prethodilo odvijalo na isti način.
- Mi smo u septembru prošle godine saznali da je „Junirisk“ dozvolu dobio još u julu. Kad smo Ministarstvo za zaštitu životne sredine pitali zašto dozvola nije postavljena na sajt, rekli su nam da nisu stigli. Takođe, Studija uticaja za ovo postrojenje bila je na javnom uvidu u junu 2020. godine u vreme kad Opština Barajevo zbog korone nije radila i vrlo malo ljudi je znalo za to - objašnjava naš sagovornik.
Iz same dozvole za probni rad vidi se da „Junirisk“ trenutno sme da tretira čak 306 vrsta čvrstog, tečnog, pastoznog i muljevitog otpada koji sadrži teške metale i organska jedinjenja sa toksičnim, kancerogenim, mutagenim i drugim svojstvima opasnim po zdravlje i životnu sredinu. Ulja, katrani, otpadni azbest, leteći pepeo i mulj, foto-hemikalije, otpadi koji sadrže cijanid, samo su neki od mnogih opasnih supstanci čiji je tretman Ministarstvo za zaštitu životne sredine dozvolilo na samo 250 metara od prvih kuća.
Koliko je ovaj reciklažni centar blizu samom srcu grada, vidi se iz Studiji uticaja, u kojoj je navedeno da se sa svih strana, u krugu od 250 do 700 metara nalaze kuće, da na svega 260 metara prolazi međunarodna pruga Beograd - Bar, 1.150 udaljen je Dom zdravlja, 1.300 osnovna škola, 1.560 Gradska opština Barajevo. Uz to je, kakako kaže Popović, mnogo toga važnog izostavljeno.
- Nisu pomenuli koliko je daleko srednja škola, koliko je daleko vrtić, naveli su samo da oni postoje. Nigde nisu naveli da se na skretanju za „Junirisk“ nalazi benzinska pumpa, da postoji gasovod. „Junirisk“ je dobio dozvolu za preradu 27.000 tona industrijskog otpada godišnje, što je, prema našoj računici, osam šlepera dnevno, što nije malo. Uz to u Studiji piše da su požari malog obima mogući na tri do pet meseci, ko nama garantuje da će ih svaki put ugasiti, da se neće proširiti?! - priča zabrinuto naš sagovornik, koji strahuje za zdravlje i bezbednost svoje porodice, jer, kako kaže, njegov sin svakog jutra prvo što vidi kroz prozor je zgrada „Juniriska“.
Da izbor lokacije za ovaj reciklažni centar u kom se skladište i prerađuju najopasniji otpadi u zemlji nije valjan ukazuje i nezakonitost koju je urbanista Dragomir Ristanović iz RERI-ja uočio analizom urbanističko-planske dokumentacije Opštine Barajevo.
- U Prostornom planu Barajeva vidi se da je zona u kojoj je „Junirisk“ uglavnom privredna i da je za izgradnju proizvodnih pogona u njoj, za koje je obavezna procena uticaja na životnu sredinu, obavezan i urbanistički projekat. Urbanistički projekat za ovo reciklažno postrojenje nikad nije izrađen. Ministarstvo građevine, saobraćaja i infrastrukture je tu odredbu previdelo i najpre je izdalo informaciju o lokaciji koja nije tačna, odnosno ne sadrži sve podatke, a potom na osnovu te netačne informacije nezakonito izdalo lokacijske uslove - objašnjava Ristanović.
Netačna informacija o lokaciji tako je postala i deo Strategije o proceni uticaja na životnu sredinu, zbog čega je i ovaj dokument rađen na pogrešnim osnovama i samim tim sporan.
- RERI je Vladi Srbije, kao drugostepenom organu, poslao zahtev za poništavanje privremene dozvole „Junirisku“, koja je zbog ovog propusta sa izdavanjem lokacijskih uslova pravno neizvršiva - poručuje naš sagovornik.
Zahtev za poništenje dozvole danas (21. 3) Vladi Srbije, ali i Opštini Barajevo predaju i građani okupljeni u Udruženju „Ekološki front Barajevo“, koje će svoje nezadovoljstvo danas izraziti i protestom zakazanim za 9 sati ujutru ispred opštinske zagrade.


"Junirisk" ranije isupuštao otrove u Topčiderku


Građani Rakovice prethodno su, nakon šest godina borbe, uspeli da „Junirisk“ proteraju sa svoje teritorije, da bi ta firma došla u Barajevo i tu dobila dozvolu da prerađuje šest puta više otpada, podseća Marko Popović iz „Eko Barajeva“.
- Sećate se kako je smrdela Ada zbog zagađene Topčiderke? Posle se Goran Vesić hvalio kako je reka čistija jer su ugasili dva zagađivača. E pa jedan od njih nije ugašen, to je „Junirisk“, koji je samo premešten kod nas - navodi Popović.


Odgovor "Juniriska": Imamo najsavremenije sisteme za klimatizaciju


Ovim povodom, uputili smo zahtev za komentar iz "Junirisku". Iz fabrike su odgovorili sledeće:

"U vezi sa navodima da se iz kruga fabrike osećaju neprijatni mirisi, kompanija "Yunirisk" u potpunosti se pridržava svih propisanih standarda u pogledu skladištenja i tretmana industrijskog otpada, vodi računa o životnoj sredini, prilikom tretmana ne spaljuje i ne zagreva nikakve supstance koje bi mogle dovesti do isparenja, ima ugrađene najsavremenije sisteme za klimatizaciju i ventilaciju i pod konstantnim je monitoringom akreditovanih laboratorija, inspekcija i državnih institucija. Apsolutno svako prekoračenje emisije bilo čega, trenutno bi bilo identifikovano. Na društvenim mrežama se pre izvesnog vremena pojavila prepiska u vezi sa pojavom mirisa nalik osveživaču ili omekšivaču. Verujte mi na reč da industrijski otpad nije nalik tome i da i ukoliko su takvi mirisi evidentirani od strane građana Barajeva, isti ne potiču od nas. Predstavnike udruženja Eko Barajevo više puta smo zvali da posete fabriku i da se sami uvere i taj poziv stoji i dalje. Na žalost ne prihvataju da dođu", navodi se u odgovoru.

Kako se dalje navodi, lokacijski uslovi su izdati u svemu u skladu sa važećom zakonskom regulativom, izdalo ih je Ministarstvo građevine na osnovu objedinjene procedure koja uključuje sve imaoce javnih ovlašćenja. Tek nakon toga, zajedno sa svom potrebnom dokumentacijom Ministarstvo zaštite životne sredine izdaje dozvolu za rad.


Bonus video: Barajevo fabrika za preradu otpada junirisk

https://nova.rs/vesti/drustvo/najopasniji-otpad-preradjuju-na-kilometar-od-vrtica-u-barajevu/
 
U Homolju, Laznica kod Žagubice, u blizini vrela prelepe reke Mlave, na čijem toku se nekoliko naselja snabdeva pijaćom vodom, planira se rudnik zlata otvorenog kopa sa cijanidnim luženjem na 7 godina. Kanadska kompanija Dundee bi za to vreme pokupila zlato a Homolju i dobrom delu istočne Srbije ostalo zagađenje cijanidima zauvek i totalno zatrovana i uništena priroda. Prema prostornom planu zahvaćena površina bi bila na oko 300km2 sa prelepom prirodom i netaknutim šumama. Na tom prostoru bi se posekle šume i napravili krateri kilometrima u prečniku.
Sličan rudnik je bio planiran i u Makedoniji. Makedonci su referendumom odbili cijanidno luženje na planini Kožuf, zbog sledećih argumenata:
ПОСЛЕДИЦЕ ИЗГРАДЊЕ РУДНИКА ЗЛАТА КОЈСКО
(АКО ДОЗВОЛИМО ДА СЕ ГРАДИ) ОТВОРЕНИ ТИП МЕНА
Предвиђена количина злата 300 тона.
Рок употребе 20 година
Пречник кратера 3 км
Дубина кратера 700 м
ТЕХНОЛОГИЈА - Излуживање
Површински ископ 15 милиона м3 руде годишње
Вађење злата из руде са ЦИЈАНИДОМ 3000 тона годишње
(са 10 т цијанида Хитлер је убио 7 милиона затвореника)
* Високотоксична јаловина 15 милиона м3 годишње
* Високо токсична течност 1 милион м3 годишње
* (јаловина и течност су са огромним концентрацијама цијанида, сумпорне киселине, арсена, талијума, антимона, цинка, ........ са полугодишњим распадањем од 2000 година)
ПОСЛЕДИЦЕ НА ЖИВОТНУ СРЕДИНУ
1. Потпуно уништење конфигурације планине Кожуф
2. Комплетна сеча 3000 ха букове шуме (1,5 милиона м3 шуме)
3. Загађење ваздуха са 3000 тона високо канцерогене прашине годишње
4. Загађење свих површинских и подземних вода цијанидом, сумпорном киселином, арсеном, талијумом, манганом !!!!!!!!!!*
5. Загађење земљишта у целој Ђевђелијској котлини
6. Потпуно исељење целокупног становништва Ђевђелијске котлине у периоду од 20 година.
* Цијанид, талијум, арсен и сумпорна киселина су најсмртоносније могуће комбинације најјачих токсичних супстанци у природи.
Статистика о уобичајеним ефектима на здравље људи, у кругу од 50 км од постојећих рудника злата у свету:
- Астма и друге респираторне болести се повећавају за 700% (после прве године)
- Болести срца, јетре и бубрега се повећавају за 500% (после треће године)
- Пораст болести рака за 400% (после друге године)
- Репродуктивни поремећаји се повећавају за 200% (после треће године)
- Урођене мане се повећавају за 100% (после треће године)
U Boru se takođe eksploatiše zlato sa drugom tehnologijom - bez cijanida.
Драгана Ђорђевић



Ovaj tekst pročitajte, nemojte da vas mrzi, a onda razmislite gde ste vi u tome, vaša porodica...da li ste dovoljno daleko nevezano od rude koja se iskopava, jer ova naša zemlja je malena za ovolike otrove sa svih strana. Naravno, da ne postoji osoba koja sve zna i sve može da isprati. Neznanje neke informacije je tada opravdano opravdanje. Ali, ako imate sve informacije na dlanu (a danas ih imamo na sve strane) a i dalje ne želite da znate, onda, jedina osoba koju treba da mrzite ste vi sami i sami ste odgovorni za svoju porodicu.
Drugo, je film Jelene Mirković pod nazivom "Zlatna otmica".......ovako će izgledati sudbina cele Srbije ukoliko i dalje ne želite da znate. I još nešto, ne samo da ugrožavate svojim neznanjem sebe i svoje, već namećete ovakvu jalovu sudbinu jalovišta celoj zemlji. E, na takvu odluku niko nema prava, niko od nas, a posebno ne vrh države.




 
NEBESKE DUŠE
1. DEO


Sećate se one moje komšinice krojačice koja je imala radnju preko puta moje kancelarije? Kućni prijatelji smo, dane smo provodile skupa, imale pse iste rase, oni mužjaka a mi Mazu....jako mi nedostaje svakodnevno kafenisanje i zaebancija....i tako 15 godina. I stanovale smo jedna preko puta druge dok se mi nismo preselili u kuću. Zatvorila je radnju baš u vreme kad je otišla i dugogodišnja radnica od mene.....posle 10 godina, ali moralo je tako, nek su živi i zdravi samo. Do tada sam bila aktivna samo na Svetu životinja na koji dodjoh zbog Mešovih zdravstvenih problema....i po malo piskarala, započela knjigicu....Onda počeh intenzivno da pišem i objavljujem na blogu...samo moj način da ne prekinem lanac stvaranja....još jedna slagalica...
Ovo je priča iz vremena kada smo još bili u stanu...Prolećni dan.....hladan, mokar....kafa ujutru posle pešačenja od kuće do posla, priča, smeh...onaj jutarnji, još malkice pospan ....baš liči na to jutro.
„Jesi videla bretonca u onom betonskom udubljenju na kraju tvog reda zgrada prema kontejnerima?“
„Nisam....mora da je pobegao nekom....skitare su oni, znaš i sama...još ako je muško....“
„Rekla bih da je mužjak....po glavi. Preplašen je Ljiljo, mokar, star....i povredjen mislim ...ali nije ustajao pa ne znam. Nisam imala šta da mu dam da pojede, samo sam mu prišla blizu i on nije ustao“
„Videću danas kada se vraćam kući ako još bude tamo.....pošto nije ustao onda je verovatno povredjen.“
Dan je krenuo dalje.

Bio je tu....Samo sam ga pogledala u prolazu, ne prilazeći, ne zagledajući....Otišla sam kući pa se vratila. Donela sam mu vode, malo hrane i neki stari peškir...Mazu nisam povela sa sobom. Hrana je bila kuvana, naravno pseća sa nadrobljenim hlebom i malo čorbasta....uzeh iz Mazine šerpe dok su je deca zamajavala da ne vidi što je bilo nemoguće jer je izelica pobegla oboma i stuštila se kraj mene unezvereno me gledajući. „Mazuljak, nema ništa sad“ rekoh strogo.....okrete se zbunjeno naše pašče ne shvatajući i dalje jer njena šerpa je.....samo njena šerpa....jednostavno hahahaah kao i većina stvari kod pasa.....i u životu je sve jednostavno samo što ljudi vole da komplikuju, ali to je neka druga priča. Za starog momka to je lagan obrok koji klizi niz grlo, ne zahteva žvakanje i sigurno mu neće pasti teško na stomak. Nisam znala koliko dugo nije jeo....Samo sam stavila ispred njega te dve činijice od sladoleda govoreći par nežnih reči tek da mi čuje glas....nisam ga mazila, nisam mu prišla....odmakla sam se da ne igrožavam njegov prostor i posmatrala naoko nezainteresovano....ustao je....pokušao da se protegne uz jauk....pogledao u hranu i lagano, oklevajući počeo da jede.....ne halapljivo i brzo kao što to bretonci inače rade. Iskoristih vreme njegovog jela da prostrem onaj peškir. Na moje pomeranje nije reagovao....čudno....ali i nije jer je bio zabavljen jelom a i reakcije s godinama bivaju sve sporije. Psi, kao i ljudi, kada im dodje umorno vreme odlaze u neki svoj svet....miran i tih. Učestalost tih dolazaka i odlazaka zavisi od karaktera kao i vreme kada se pojavi umorno vreme.
Gledah dalje....braon beli mužjak sa kupiranim repom.....sve po pravilima....bio je lep nekad. Glava prošarana sedom dlakom....na njušci posebno. Povreda zadnje desne noge boli na vlagu i hladnoću...deformacija karlice usled povrede i izleteo kuk koji nije namešten kad je trebalo te je sraslo tako kako jeste...verovatno udarac kolima....bol u starim očima....teško hoda.....uz uzdah se vratio na svoje mesto i legao na peškir. Pogledao me.....tanka koprena preko očiju.....katarakta.....pomazih ga po glavi....iskrivio je glavu i naslonio je na moj dlan....kretnja kućnog psa koji nije mogao pobeći gazdi...izbačen je....Ostavih ga....za danas je dosta noviteta za njega. Treba mu san da odmori....da hrana odradi svoj deo posla....da da snagu za još jedan njegov krug.
 

Back
Top