18. фебруар у 22:59 ·
Robovlasništvo u Srbiji: ko i kako dere kožu sa leđa radnicima u stranim kompanijama
Bič u rukama, milioni u sefovima
Politikom "opšteg prosperiteta" Aleksandra Vučića, nekrunisanog faraona najcrnje tranzicije u istočnoj Evropi, Srbija je za manje od deset godina vraćena na robovlasništvo i feudalizam. Tome u prilog govore kršenja svih ljudskih, građanskih i radničkih prava koji su bili standard još početkom Dvadesetog veka. Vučić je prepoznao svoju kriminalnu psihologiju u zelenaškoj politici multinacionalnih kompanija. Sve ostalo je bilo stvar "zbora i dogovora" oko toga kako da budžet ove države bude "na usluzi" stranim latifundistima i robovlasnicima... Tekst posvećujemo srpskoj opoziciji, koju Vučićevi zločini prema građanima uopšte ne dotiču.
Početkom 2022. godine, odlukom lokalnih vlasti u Njujorku, uklonjen je spomenik slavnom američkom predsedniku Teodoru Ruzveltu, koji je podignut davne 1940. godine ispred prirodnjačkog muzeja. Spomenik prikazuje Ruzvelta na konju uz koga stoje američki Indijanac i crnac (afroamerikanac).
Američki liberali i levičari nazvali su taj spomenik simbolom kolonijalizma i rasizma uprkos tome što je Ruzvelt tokom svoje vladavine u dobroj meri pokrenuo proces oslobađanja crnaca i Indijanaca od vekovnog robovanja beloj, protestantskoj većini...
Nijednom zapadnjačkom "liberalu" danas ne pada na pamet da postavi pitanje ljudskih, građanskih i radničkih prava miliona ljudi u jugiostočnoj Evropi i širom drugih kontinenata, gde surove multinacionalne kompanije grade gigantske fabrike, nalik na prave zatvorske ustanove, sa stotinama i hiljadama modernih robova bez najosnovnijih prava...
Svet je danas prepun simbola kolonijalizma, ali na drugi način...
U Srbiji koja je potpuno kolonizovana od strane Vučićevih "prijatelja" sa dna globalističke kanalizacije, ti simboli danas imaju drugu "estetiku"...
Tačnije rečeno, u Vučićevim radnim logorima, tu novu robovlasničku "estetiku" na surov način upoznaje današnja generacija modernih robova, koji nemaju pravo ni na sindikalno organizovanje niti ijedno drugo pravo predviđeno postojećim zakonima ove države.
Desetina hiljada ljudi zaposlenih u stranim kompanijama ili njihovim srpskim franšizama, ne smeju ni da pomenu godišnje odmore, bolovanja, topli obrok, troškove prevoza, praznike i plaćeno prekovremeno radno vreme, ili, ne daj bože, da pomenu poštovanje kolektivnih ugovora, pa čak ni postojeće zakone koji bi trebalo da ih zaštite...
Izmišljena je i kategorija "Radnici na lizing" koja znači da je čovek postao potrošna roba kao i svaka druga...
Poslednjih nekoliko godina, čak tri velike evropske novinske agencije (nemačka agencija Dojče Wele posebno se ovim bavila) istraživale su ovakvo stanje u Vučićevoj Srbiji i sve tri utvrdile da je u pitanju "...klasičan robovski status zaposlenih u kompanijama".
Skoro pola miliona ljudi u ovakvim kompanijama zaposleno je preko raznih "naprednjačkih" agencija, na način da direktno krše odredbe Ustava Republike Srbije i Zakona o radu... Istraživanje humanitarne fondacije "Share" i Međunarodnog centra za ljudska prava, „Ulaf Palme" govore detaljno o ovom robovlasničkom sistemu koji je u Srbiji zaveo Vučić, pa je između ostalog konstatovano da su u pitanju "...moderne omladinske zadruge, u kojima kompanije izrabljuju već izraubovane ljude, one preko 40-50 godina (i starije od njih)".
Po zlu poznata južnokorejska kompanija "Jura" u Leskovcu, prepustila je Vučićevom "sistemu zapošljavanja" da "sredi kardovsko pitanje", pa su tako i najsiromašnija domaćinstva ovoga kraja sakupljala novac i prodavali njive u bescenje da bi doslovno kupovali radna mesta u ovoj robovlasničkoj kompaniji... Prosečna cena radnog mesta (zavisno od "pozicije"), bila je i do 2.000 evra...
Plate se u ovoj kompaniji i danas se kreću oko 300 evra, veliki broj radnika ima lakše i teže zdravstvene posledice, nekoliko mladih žena koje su radile (mada su bile u drugom stanju) u toj fabrici imale su pobačaje zbog izloženosti psihičkim torturama i fizičkim naporima... Inače, kompanija "Jura" je jedan od najvećih zagađivača u Srbiji, a njeno "rukovanje otpadom" je ravno bio-terorizmu...
Pre godinu dana, rukovodstvo "Jure" (tačnije, menadžment "Šinvona", druge "Jurine" fabrike), poslalo je SMS porukom obaveštenja za 180 radnika da su ostali bez posla zbog "smanjenog obima proizvodnje"... U međuvremenu se taj broj povećao a slučaj "Jure" je danas strogo zabranjen u Vučićevim medijima.
Fabrika „Leoni" se bavi proizvodnjom automobilskih kablova za vozila „Jaguar" i „Lendrover". Fabrika u Doljevcu kod Niša ima površinu od 25.000 metara kvadratnih, vrednost investicije je veća od 21 milion evra, a Srbija je na samom početku rada dala podsticaj od 10,5 miliona evra, odnosno 7.000 evra po radniku. Gradnja fabrike počela je u avgustu 2013. godine, a u aprilu 2014. i probna proizvodnja. „Leoni" je u Srbiji prisutan od 2009. godine i bio je, uz kompaniju "Drekslmajer", među prvim investicijama velikih nemačkih firmi iz automobilske industrije. Ta fabrika trenutno u Srbiji ima tri proizvodna pogona, od kojih su dva u Prokuplju i jedan u Doljevcu kod Niša.
Vučić je "neposrednom pogodbom" toj komapniji odobrio dodatnih 19,25 miliona evra podsticaja iz budžeta Srbije, praktično oteo od siromašnih i dao bogatima, te naredio opštini Doljevac da bez nadoknade ustupi najkvalitetnije zemljište u blizini sela Malošište.
Upravo u tom selu Malošište, dešava se neviđeni robovlasnički teror, kakav verovatno postoji samo u zabitima indijskog potkontinenta, u siromašnim kineskim provincijama ili u afričkim kolonijama...
Naime, u kompaniji Leoni (puno ime Leoni Wiring Systems Southeast) u Malošištu, postoji jedna dnevna smena od 06-16h i jedna noćna od 20-06h, kad se radi subotom, iz noćne smene se izlazi u nedelju u 06h, a već u ponedeljak isti radnici rade prvu smenu od 06h... Uveden je sistem preraspodele radnog vremena tako da se za radno vreme od 58 sati nedeljno "zarađuje" mesečno između 28.000 i 33.000 hiljade dinara, a vreme isplate: "kad je kompanija u mogućnosti". U strahu od gubitka posla svi ćute i trpe, jer do posla na jugu Srbije ne može doći niko ko nije član Srpske napredne stranke... Strah je utoliko veći jer samo u Nišu na bilo kakav posao čeka najmanje 7000 ljudi svih profesija.
"Leoni" je tipična robovlasnička kompanija u kojoj je teror nad radnicima takav da se nameću nedostižni proizvodni ciljevi, a šefovi i kontrolori po nalogu poslodavca doslovno maltretiraju ljude da "poginu" na poslu. Ti "šefovi" i "kontrolori" su birani Vučićevi batinaši, nepismeni i neobrazovani, bahati, drski i nasilni. "Leoni" je uveo smene od po 12 sati dnevno, a većina zaposlenih iz Niša provede u putu (do posla i nazad) dodatnih dva sata.
Novi fenomen je masovan "uvoz" stranih radnika, kojih trenutno u Srbiji ima na svim Vučićevim "investicijama", i to iz Kine, Turske, Indije, Nepala, Bangladeša, Pakistana, Sirije, Iraka i nekoliko afričkih zemalja, te Albanije, Rumunije i Severne Makedonije. Mada je tačan broj tih radnika nepoznat, neki poluzvanični podaci govore da ih ima između 5.000 i 10.000 sa tendencijom daljeg priliva. Mnogi od njih (posebno iz Azije), došli su kao migranti i angažovani su kao "privremena radna snaga" jer domaći radnici sve teže trpe nasilje raznog polusveta koje sebe zove "investitorima" i "gazdama".
Mnoge od svečano otvorenih fabrika za koje je Vučić obećavao da će donositi milione evra u budžet Srbije, nakon dobijenih (ogromnih) subvencija od države, jednostavno su zatvorili svoje pogone i otpustili sirotinju koja se nadala dugoročnom zaposlenju.
Tako je, na primer, posle tri godine poslovanja, svečanog otvaranja i obećanih dobrih uslova za radnike, turski lanac pekara Simit Saraj, ugasio lanac svojih lokala u Beogradu. Zbog dugovanja za zakup privatnim vlasnicima i gradu, u međuvremenu su ostali i bez prava na korišćenje prostora. U međuvremenu su dospeli u u blokadu veću od 12 miliona dinara (prema podacima NBS). U jednom momentu imali su desetak lokala na najboljim lokacijama i ukupno 120 radnika. Svi oni ostali su bez posla, bez ikakvog zvaničnog obaveštenja vlasnika.
Pre njih, i trgovinski lanac Home Plus je zatvorio firmu, a vlasnik je bez objašnjenja ostavio više od 100 radnika bez posla, lokali su zatvoreni preko noći, a zvanična blokada dostigla je više od 50 miliona dinara. Kompanija Home plus je imala lokale u velikim tržnim centrima i centralnim lokacijama u Srbiji, ali je vlasnik preko noći zatvorio sve lokale, potrošači koji su poručili robu, platili su je, i nisu je dobili. Firma je i zvanično otišla u stečaj, račun je u blokadi za 55 miliona dinara.