Moja Srbija pripada mom narodu, a predsednik je u službi tog naroda.
I put, i pored puta, i crkva, i planina i dolina, i hotel, i ,motel, i park i kej, sve, sve, sve..., sve što se okom vidi je svojina Srba, svih Srba, nema mesta koje je u Srbiji zabranjeno za Srbina!
I te puteve što ste napravili Srbin ima prava da koristi za vek vekova. I te bolnice koje ste osposobili ostaju Srbiji i posle Vas. I to što ste se borili za nas u svetu ostaje Srbiji tj. narodu koji živi u Srbiji.
Predsedniče, očekujemo od Vas da narodu vratite samopouzdanje jer oni najjači sada tek padaju. Njih tek sad treba dočekati i vratiti u normalu.
Prosto je dužnost jednog predsednika da podseti narod ko je glavni. A ako je iko zaboravio, glavni je narod. Vlasnik zemlje Srbije je svaki živi Srbin. Vlasnik Srbije nije jedan čovek po bilo kom osnovu odabran, nego smo svi zajedno vlasnici zemlje Srbije i o njoj ćemo se zajedno starati, o njoj ćemo zajedno misliti. Moramo zajedno, nikako drugačije.
Hvala!