Vatrena,
kraj XIX i početak XX v., celo to "srebrno doba", kako ga naziva Berđajev, koje je u poeziji kulminiralo zbirkom "Tristia" O. Mandeljštama, a počelo je, po svemu sudeći, upravo A. A: Blokom, predstavlja zaista izuzetan period u istoriji Rusije.
Problem (ako se to uopšte može nazvati problemom) sa Blokom na političkom planu je možda to što nije prihvatio nove ideje sa entuzijazmom dovoljnim da postane pesnik Oktobra, a nije se ni u potpunosti odrekao starih ideala. Zbog toga nije odgovarao nikome i to može biti razlog za nešto slabiju popularnost njegove poezije u vreme kada niko nije imao sluha za takve umetnike. Svoju "odanost poeziji" platili su životom i Gumiljov i Mandeljštam i mnogi drugi.
Uostalom, Blok nije mogao da peva o revoluciji onako kako je to radio Majakovski, jer Blok muzikalnom poezijom...
Star sam dušom. Lutrija crna čeka -
...lamentira nad samim sobom i sudbinom sveta, dok Majakovski u duši nema "nijedne sede vlasi", on svojim ritmom ruši i pljuje na postojeće. Nažalost, da parafraziram drugog ruskog pisca, sve prednosti Majakovskog bile su, u neku ruku, u službi režima.