Evo kako nas je video jedan italijanski putopisac iz druge polovine XVIII st
Da li se prepoznajete drage moje sugrađanke?
Lijepa Morlačka djevojka susretne čovjeka iz svoga sela na putu i prisno ga poljubi ne misleći na zlo. Vidio sam kako se međusobno ljube sve žene i djevojke i mladići i starci iz nekoliko sela čim stignu pred crkvu o blagdanima. Činilo se da je sav taj svijet iz jedne jedine obitelji. Poslije sam stotinu puta opazio tu istu stvar po cestama i sajmovima primorskih gradova gdje Morlaci dolaze prodavati svoje proizvode. U vrijeme blagdana i veselja, osim poljupca, dopušta se i poneka druga slobodica rukama, što bismo mi smatrali nepriznojnošću, ali oni ne drže tako; ako ih zbog toga ukore, kažu da je to "šala koja ništa ne znači". U tim šalama, međutim, često počinju njihove ljubavi koje se nerijetko završavaju otmicama kada se dvoje zaljubljenih sporazumiju. Rijedak je slučaj (i zacijelo se ne događa u mjestima koja su daleko od trgovine) da Morlak otme djevojku koja ne pristaje ili da je obeščasti. Kada bi se to dogodilo, mladica bi se jamačno dobro branila, jer jakost žena iz ovih krajeva redovito malo zaostaje za jakošću muškaraca. Gotovo uvijek oteta djevojka sama odredi vrijeme i mjesto otmice; a to čini da bi se oslobodila brojnih prosaca kojima je možda zadala riječ i od kojih je primila kakav darak u zalog ljubavi, kao prsten od žute mijedi, nožić ili neku drugu jeftinu stvar. Morlakinje se drže donekle uredno prije udaje, ali pošto steknu muža, potpuno se prepuštaju nečistoći kao da žele opravdati prezir kojemu su izvrgnute.
http://albertofortis.wordpress.com/
Da li se prepoznajete drage moje sugrađanke?
Lijepa Morlačka djevojka susretne čovjeka iz svoga sela na putu i prisno ga poljubi ne misleći na zlo. Vidio sam kako se međusobno ljube sve žene i djevojke i mladići i starci iz nekoliko sela čim stignu pred crkvu o blagdanima. Činilo se da je sav taj svijet iz jedne jedine obitelji. Poslije sam stotinu puta opazio tu istu stvar po cestama i sajmovima primorskih gradova gdje Morlaci dolaze prodavati svoje proizvode. U vrijeme blagdana i veselja, osim poljupca, dopušta se i poneka druga slobodica rukama, što bismo mi smatrali nepriznojnošću, ali oni ne drže tako; ako ih zbog toga ukore, kažu da je to "šala koja ništa ne znači". U tim šalama, međutim, često počinju njihove ljubavi koje se nerijetko završavaju otmicama kada se dvoje zaljubljenih sporazumiju. Rijedak je slučaj (i zacijelo se ne događa u mjestima koja su daleko od trgovine) da Morlak otme djevojku koja ne pristaje ili da je obeščasti. Kada bi se to dogodilo, mladica bi se jamačno dobro branila, jer jakost žena iz ovih krajeva redovito malo zaostaje za jakošću muškaraca. Gotovo uvijek oteta djevojka sama odredi vrijeme i mjesto otmice; a to čini da bi se oslobodila brojnih prosaca kojima je možda zadala riječ i od kojih je primila kakav darak u zalog ljubavi, kao prsten od žute mijedi, nožić ili neku drugu jeftinu stvar. Morlakinje se drže donekle uredno prije udaje, ali pošto steknu muža, potpuno se prepuštaju nečistoći kao da žele opravdati prezir kojemu su izvrgnute.
http://albertofortis.wordpress.com/
Zamisli uvališ prstenac popiješ šamar i kulturno odgovoriš esejom koji u listi citata ima etnografsko delo iz XVIII veka. 
...........
,a mislim da mogu i tvoje slaganje da potvrdim: 
