Fado (srp. судбина) je muzički žanr koji se prati od 1820-ih u Portugalu, ali verovatno ima i ranije početke. Karakterišu ga tužne melodije i tekstovi, često o moru i životu siromašnih.
Naziv za muziku je saudade - izraz koji je neprevodiv na veliki broj jezika. Sami Portugalci vole da se hvale da samo oni imaju izraz za to osećanje. Saudade se obično prevodi kao nostalgija, čežnja, osećaj žaljenja za nečim. Ali, saudade je, koliko god bilo negativno osećanje, ipak nešto u čemu se uživa. Zato bi najtačniji prevod bio sevdah ili dert. Postoje tvrdnje da je fado mešavina ritmova afričkih robova sa tradicionalnom muzikom Portugala, uz arapski uticaj.
Naziv za muziku je saudade - izraz koji je neprevodiv na veliki broj jezika. Sami Portugalci vole da se hvale da samo oni imaju izraz za to osećanje. Saudade se obično prevodi kao nostalgija, čežnja, osećaj žaljenja za nečim. Ali, saudade je, koliko god bilo negativno osećanje, ipak nešto u čemu se uživa. Zato bi najtačniji prevod bio sevdah ili dert. Postoje tvrdnje da je fado mešavina ritmova afričkih robova sa tradicionalnom muzikom Portugala, uz arapski uticaj.