
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
AKO MOŽE ODMAH….MOLIM
Oj živote mili skote
Hajde očaj moj pretvori
Pa nek snaga iz men’ zbori
Misli tužne, ajde mori
Pa i nemoć što govori
Jednim mahom ruke svoje
U osmehe da pretvoriš.

Da se reka plahovita,
Svojeglava, tvrdoglava
Malo smiri i ukroti
Da ne baca sve nas vamo
Pa na tamo, opet vamo
Ugruvani i ranjavi
Sve nas boli
Ajde malo sad nas voli.
Mi smo skote već umorni
Predaha nam i lepote
Ipak treba jer smo ljudi

Mali ljudi tebi verni
Malo lepog ipak željni.

Ajd’ živote, života ti
Ajd’ odmori kosti malo
Malo mira i sužnjima
Ti podari…budi dobar

Ako mogu još da tražim
Da mi osmeh ti sad vratiš
Mislim... odmah ...

OJHAAA
PS Dobar dan blogeri......
