U petak je potvrdjeno,sa najviseg mesta,novcano isplaceni svi osvajaci medalja,na Olimpiskim igrama u Riju.
Tako je obecao Premijer,i obecanje je ispunjeno,pa nek "olos" pukne od muke.A da bi im muka,bila jos veca,
Vlada je odlucila,da na vec obecane nagrade,doda jos po pet hiljada evra.
Dan posle,dakle u subotu,osvanulo je pismo javnosti kompozitora akademika Dejana Despica u kome se obraca
gradonacelniku beograda i pise:"Sasvim nedavno,primio sam iz Vasih ruku,s radoscu i ponosom,Nagradu grada
Beograda za muziku i muzicko - scensko stvaralastvo za 2O15 godinu.Uz veliku zahvalnost onima koji su smatrali
da sam to priznanje zasluzio,nazalost,moram da ga se naknadno odreknem i vratim ga u Vase ruke,zajedno sa
njegovom novcanom podlogom.Naime,u medjuvremenu su se dogodile Olimpiske igre,na kojima su se nasi
ucesnici pokazali,zaista impresivno,na veliki ponos i radost nacije.Usledili su razni oblici zahvalnosti,pa i oni u
"kesu".A ti su jos - malo je reci - stostruko impresivniji.Pa jos iskazani u evrima(i ako je u ovoj zemlji,valjda
zvanicna valuta dinar).Ali,mozda zato sto bi sume prevedene u dinare,zasle u podrucje,velikih iznosa,i tako
bile jos sokantnije za "obican" svet.Ne zeleci ni najmanje,da potcenim dostignuca sportista, i ogroman trud koji su
morali da uloze,da bi do njih stigli,ipak ostajem zapanjen bezobraznom razlikom izmedju ta dva sveta i njihovih
zivota.Kakva je savest onih,koji tako olako, "sakom i kapom" de (i cije?) pare.Meni licno,uvek uvek se postavlja
osnovno nacelno pitanje,mora li ,uopste,javno priznanje,da podrazumeva i podlogu u "kesu".Nije li ono vrdnost
kao takvo,na ponos i zadovoljstvo svoga nosioca,pa i sredine,ciji je dobitnik clan.Mora li bas sveda se (is)plati?
Aman"
Tako je obecao Premijer,i obecanje je ispunjeno,pa nek "olos" pukne od muke.A da bi im muka,bila jos veca,
Vlada je odlucila,da na vec obecane nagrade,doda jos po pet hiljada evra.
Dan posle,dakle u subotu,osvanulo je pismo javnosti kompozitora akademika Dejana Despica u kome se obraca
gradonacelniku beograda i pise:"Sasvim nedavno,primio sam iz Vasih ruku,s radoscu i ponosom,Nagradu grada
Beograda za muziku i muzicko - scensko stvaralastvo za 2O15 godinu.Uz veliku zahvalnost onima koji su smatrali
da sam to priznanje zasluzio,nazalost,moram da ga se naknadno odreknem i vratim ga u Vase ruke,zajedno sa
njegovom novcanom podlogom.Naime,u medjuvremenu su se dogodile Olimpiske igre,na kojima su se nasi
ucesnici pokazali,zaista impresivno,na veliki ponos i radost nacije.Usledili su razni oblici zahvalnosti,pa i oni u
"kesu".A ti su jos - malo je reci - stostruko impresivniji.Pa jos iskazani u evrima(i ako je u ovoj zemlji,valjda
zvanicna valuta dinar).Ali,mozda zato sto bi sume prevedene u dinare,zasle u podrucje,velikih iznosa,i tako
bile jos sokantnije za "obican" svet.Ne zeleci ni najmanje,da potcenim dostignuca sportista, i ogroman trud koji su
morali da uloze,da bi do njih stigli,ipak ostajem zapanjen bezobraznom razlikom izmedju ta dva sveta i njihovih
zivota.Kakva je savest onih,koji tako olako, "sakom i kapom" de (i cije?) pare.Meni licno,uvek uvek se postavlja
osnovno nacelno pitanje,mora li ,uopste,javno priznanje,da podrazumeva i podlogu u "kesu".Nije li ono vrdnost
kao takvo,na ponos i zadovoljstvo svoga nosioca,pa i sredine,ciji je dobitnik clan.Mora li bas sveda se (is)plati?
Aman"