Moji dobri prijatelji imaju sina koji samo sto je napunio 2 godine i njihov najveci problem (i strah) je to sto on jos uvek ne govori.
Naime, on stalno nesto prica (dosta cesto i dugo, ritmicno, sa gestikulacijom i uz prisustvo emocija) ali se tek ponekad iz svega nazire poneka razumljiva rec kao sto su mama, baba, tata, daj itd.
Kada ga teraju da nesto od toga ponovi - on najcesce odbija i sto ga vise teraju otpor je sve jaci. On "prica" kad on hoce.
Takodje ima otpor prema svemu sto nije u domenu njegovog interesovanja - tako da ga price i slikovnice sa zivotinjama apsolutno ne zanimaju ali je pored ostalih gluposti naucio da ubacuje kasetu u video i da ga pali, da skida bateriju sa mobilnog telefona itd. (to ga naravno niko nije ni ucio).
Moj utisak je (sto sam im i rekao) da je njegova fina motorika vrlo razvijena (drzi olovku kao odrastao kada zvrlja po papiru, za dete svog uzrasta neverovatno je precizan kada radi nesto sa prstima) na ustrb govora i da ce se to uskoro "ispeglati" ali oni su ocajni iako im je doktor rekao da mnogi decaci upravo propricaju izmedju 2 i 3 godine.
Inace klinac je super. Pravi je zvrk, voli da se zacikava, zna tacno sta te nervira i to stalno radi, veseo je, dinamican, nema odsutnog ili unezverenog pogleda, nije imao nikakve probleme (sedeo i prohodao na vreme), normalno jede, normalno aktivan.
Sa da im kazem, kakva su vasa iskustva?
Ako je i WW u prolazu neka lepa strucna rec nebi bila na odmet.
Pozdrav.