sanja*
Drevna Kornjača
- Poruka
- 8.706
Izbrisan mi link na izvor, iz nemog razloga, istraživačko novinarstvo sa sve navedenom dokumentacijom se ne tretira kao "izvor" 
edit: ubacivaću ostatak teksta naknadno
Ukratko: "novinari" i "PR"ovi koji ljudima prodaju pune kamione muda za bubrege i beskrajna prostranstva magle, napali pekare koji prave kvalitetan hleb zbog sitnog prodavanja mudašaca za bubrežić, pokrenuli čitavu hajku a zatim danima jurili te iste pekare da ih angažuju za uslugu "pranja obraza".
Mislim, nije mi čak jasno zašto me ovo čudi, mafijašluk je u Srbiji uobičajena pojava.

Sjajan primer istraživačkog novinarstva, nisam znala gde da ga udenem, pa ga udenula ovde.Koliko sam ja skapirao priču, Afera Tonus je nastala tako što je devdesetogodišnja baba drugaricine, cimerke, blogerke Tanje Vehovec, poznate po blogu Mooshema, na sajtu Tonus hleba pročitala da taj hleb leči dijabetes, tumor, AIDS i ostalo, te da za tu tvrdnju garantuje Ruska akademija nauka lično imenom i prezimenom i zbog toga je prekinula da ide na hemoterapiju.
Ponešena tom tužnom pričom o obmanutoj baki, ne bude Tanja lenja, presavije tabak i prijavi kompaniju Trivit tržišnoj inspekciji.
I tri meseca kasnije tržišna inspekcija utvrdi da kompanija Trivt nema ćagu od Ruske akademija nauka i naloži im da tu tvrdnju uklone sa deklaracije na proizvodu.
I oni tako i urade.
Međutim, srećna zbog slatke pobede nad „zlom korporacijom“ Tanja se na svom blogu pohvali kako je eto mali čovek, bloger takoreći naterao pekaru da skloni jednu rečenicu sa deklaracije o proizvodu i ne lezi vraže, za manje od 24 sati u srpskim medijima kreće hajka na Trivit i Tonus hleb.
Prvo u Telegrafu
U poslednje vreme sam nezainteresovan za hajpove i trendove koje prave domaći blogeri i tviteraši, pa sam do pre nekoliko dana, Aferu Tonus pratio sa strane, perifernim vidom, neodlučan o tome šta da mislim o celoj priči. To je bilo tako sve do trenutka dok nisam pročitao javno PR uputstvo kompaniji Trivit, koje je Dragana Đermanović objavila na svom blogu.
S obzirom da godinama unazad dobijam i ne krijem dijareju od domaćih onlajn trgovaca maglom, te priče koja sve više provejava u nekim krugovima da određene grupice blogera i tviteraša reketiraju razne sitne proizvođače i ugostitelje po Beogradu i Srbiji, odlučio sam da celu priču malo dublje istražim.
I što bi rekli u našim medijima „Evo do kakvog sam zaključka došao…“
Napravio sam mali tajmlajn cele afere i zaključio da se od trenutka od kad je tržišna inspekcija naložila Trivitu da ukloni sa ambalaže rečenicu da je „Tonus hleb proizveden po licenci Ruske akademije nauka“ i ta kompanija to i uradilia i od trenutka kada je to na svom blogu objavila Tanja Vehovec 22. oktobra ove godine, do momenta kada je afera u medijima dostigla vrhunac i trgovinski lanci počeli da ga povlače sa rafova prošlo ukupno 6 dana.
Takvu medijsku efikasnost iskreno nisam nikad video u životu.
Takva se frka nije digla ni onomad kada su uhvatili mesare koje su prodavale meso životinjskih leševa bačenih na deponiju.
Ma čak ni Zozovača, rakija od koje je umrlo nekoliko desetina ljudi nije bila toliko u žiži javnosti, kao jedna rečenica na deklaraciji za hleb, koji je inače jedan od najzdravijih proizvoda na domaćem tržištu.
U toj ekspresnoj i energičnoj medijskoj hajci na kompaniju Trivit su učestvovali pre svega Blic, Alo, Telegraf i Informer, a danas se uključilo i Vreme, preko Jovane Gligorijević, novinarke i tviterašice koja deli praktično sve stavove sa Mušemom, a i nastupa zajedno sa njom na raznim konferencijama.
Od uticajnih blogera i tviterašaTonus aferu su ozbiljno gurali već pomenuta Mooshema i Dragana Đermanović, Jovana Gligorijević i jedan od vodećih ljudi u Ringijeru, Dejan Vukelić.
Ostali su uglavnom dizali hajp sprdanjem oko lekovitog svojstva Tonusa.
edit: ubacivaću ostatak teksta naknadno
Ukratko: "novinari" i "PR"ovi koji ljudima prodaju pune kamione muda za bubrege i beskrajna prostranstva magle, napali pekare koji prave kvalitetan hleb zbog sitnog prodavanja mudašaca za bubrežić, pokrenuli čitavu hajku a zatim danima jurili te iste pekare da ih angažuju za uslugu "pranja obraza".
Mislim, nije mi čak jasno zašto me ovo čudi, mafijašluk je u Srbiji uobičajena pojava.
Poslednja izmena: