ac/dc

Lemmy the bastard

Aktivan član
Poruka
1.466
Šta nema ove teme? Ne mogu da vjerujem. O njima koga je zanimalo praktički se zna sve. Iako ima ok albuma novijih kao "Ballbreaker", "Stiff Upper Lip", "Black Ice", a dobri su i iz 80tih "Flick Of The Switch" i "Fly On The Wall", nekako dok nije se otišlo u komercijalizaciju, onaj ljuti surovi AC/DC je sve prije 'Highway To Hell'. To je EP Jailbreak, koji ima gore stvari sa australskog izdanja prvog albuma. Pa High Voltage, Dirty Deeds Done Dirty Cheap, Let There Be Rock, Powerage. A onda kruna tog prvog razdoblja je bio live album iz 1978 "If You Want Blood You Got It". To nakon par piva pustiš i porazbijaš stan od ekstaze :D

 
Da. Iako su "Highway To Hell" i "Back In Black" full popularni, a i bend zaradio na njima, nekako još davno sam ih se brzo zasitio. Kad sam nedavno obnavljao njihovu kolekciju, nisam kupio ova dva albuma. Volim onu sirovinu, iskrenost, underground pristup. Ovi albumi su mi onako za mase i radio friendly pristup. Zato su se tako i prodali dobro. To mi je previše dosadno, kao da to nije onaj ac/dc. Onaj pravi. Kasnije su bili ok neki albumi koje sam gore naveo.
 
Ta agresivnost mi smeta.
Aha. Da. Kod mene ta agresivnost je veselje. Veselje je buka. Ne može veselje biti tiho, mirno, pospano.... Taj adrenalin "agresivnost" je euforija veselja, ko seks na neki psihički način. Mene to totalno napravi živim iznutra. Osjećam se živim, sretnim.... Mirna muzika mi uglavnom radi depresiju. Osim ako se oporavljam od nečega uz Jarre-a ili Vangelisa. Ali inače bi puko psihički da moram slušati mirnu muziku.
 
Sjećam se Cameron Weba, producenta Motorheada, kada je pričao kad došao 2004 prvi put da prave album 'Inferno'. I sad on rihta na onom miks pultu Lemmy-u zvuk bassa i nikako da slože. Pa to zvuči uredno, čisto, onako kako se bass svira. I Lemmy popizdi i dođe u tu prostoriju i kaže: "Look Cameron, this is how this will work...." i na miks pultu podigne glasnoću bassa skoro do kraja :D I tako kaže da mu je krenula karijera.... :D On gleda i kaže misli si u glavi, ali tako niko ne svira bass. E pa Cameron, dobro došao u Motorhead :D
 
Ustvari sam po muzici (ne po vokalu) kod nas, najbliže AC/DC-u vidio Partibrejkers. Kad pogledaš, isto ritam sekcija samo drži ritam, riff je glavna stvar na gitari kod Antona kao i Angusa, adrenalin...... Jedino je vokal druga priča. Tako da onaj ko voli brejkerse nekako sam mislio da bi trebao voljeti AC/DC.
Partibrejkers je neki naš "ac/dc", jedino što ac/dc nije puko na religiju ko brejkersi od početka 90tih. Orgazam bi bili naši Stonesi, možda, Orgazam je ipak progresivniji na početku karijere. Ne znam šta bi bila Disciplina, možda naš Hendrix? Iako je i Disciplina kao koncept i kao svirka progresivnija od Hendrixa na prav dva albuma...Itd.....ali to ne smije da se kaže. Nikad Hendrix ne bi mogao snimiti nešto tipa albuma "Ja imam šarene oči". Ali dobro....
 

Back
Top