Direktor beogradskog Međunarodnog instituta za bezbjednost za Portal Analitika
Dragaš: Manjinska vlada nužan bajpas, priče o prekrajanju izborne volje jadikovka odlazećih
9. februar, 2022.
„Posljednji dani kabineta Zdravka Krivokapića izgledaju kao pred udar komete – zapošljavaju se savjetnici da bi dobili sinekuru, dijele se državljanstva mimo pravila, zakoni se krše iz sata u sat, a za to vrijeme poziva se na ulične demonstracije da bi se napravio privid nekakve žrtve“, istakao je u intervjuu za Portal Analitika direktor beogradskog Međunarodnog instituta za bezbjednost dr Orhan Dragaš.
Kako primjećuje naš sagovornik, Krivokapić i njegova Vlada dokazali su da je dovoljno samo godinu da se pokažu ne samo kao neznalačka, već i kao nedemokratska državna uprava.
„Ti ljudi su bez dileme bili spremni da naprave velike nemire u Crnoj Gori. Oni su željeli haos, u tome su vidjeli izlaz za svoju promašenu politiku i način da se makar još dan održe u sedlu. Njima je i jedan dan bio važan… možda bi zaposlili još nekog savjetnika, vozača ili bi prijateljima dali državljanstvo, možda sklopili neki biznis u posljednjem trenutku. Na sreću, nijesu u tome uspjeli, jer su nasuprot sebi imali jasno izraženu volju birača, oličenu u novom odnosu snaga u parlamentu, koji ih više nije želio“, kazao je naš sagovornik.
Napominje da je u momentu kad je smijenjena, vlada Zdravka Krivokapića imala svega 13 odsto podrške u parlamentu.
U demokratiji, objašanjava on, nikad nema idealnih rješenja, pa čak ni sama demokratija nije idealna.
„Najvažnija uloga manjinske vlade je u tome da prekine loš period u kojem je Crna Gora na dnevnoj bazi krunila svoju demokratiju, ekonomiju, međunarodnu poziciju i građansko društvo. I tu bi trebalo da se završi njena misija i sve ambicije koje se za nju vezuju“, podvukao je Dragaš.
Ti ljudi su bez dileme bili spremni da naprave velike nemire u Crnoj Gori
Svaki dan doskorašnje vlade bio je, kako kaže, dan u kojem je Crna Gora trpjela štetu i zaduživala se da tu štetu popravi neko drugi, po kamati koja je veća od štete koja je načinjena.
„Ne mislim samo na finansije, nego i na ugled zemlje, na međunacionalnu toleranciju, na demokratiju uopšte. Zato je manjinska vlada tu da zaustavi sveopšti pad, da podvuče crtu i da se krene ka onoj tački na kojoj je Crna Gora bila do izbora 2020. Za početak“, navodi naš sagovornik
Politička vlada najefikasniji odgovor za izlazak iz krize
Uprkos ocjenama velikog broja političkih subjekata i analitičara da su vanredni izbori najčistije rješenje za Crnu Goru, Dragaš smatra da je u ovom trenutku optimalno rješenje većinska, politička vlada, punog legitimiteta.
„Ako je manjinska vlada već realnost, ovakva politička vlada sa punom parlamentarnom podrškom bila bi njen ne samo moguć, već i logičan nasljednik. Ako bi oko nje mogao da se postigne politički dogovor, a već se nazire kroz razgovore o manjinskoj vladi, ovakva većina i vlada koja bi iz nje proistekla stabilizovali bi prilike u Crnoj Gori i obavljali posao u punom kapacitetu“, ocijenio je Dragaš.
Crna Gora bi, kako kaže, tako dobila najefikasniji odgovor za izlazak iz krize i uštedjela vrijeme toliko potrebno za saniranje štete. Uz to, dodaje, ne bi morala da potroši novih pet-šest mjeseci na izbore.
„Takva vlada apsolutno bi bila odraz volje građana, jer bi je izabrali poslanici koji imaju tek godinu i po mandata, a svako od njih je nosilac izborne volje birača, tako da bi i vlada koju bi podržali nesumnjivo bila odraz te volje. Te priče o prekrajanju izborne volje građana samo su jadikovka odlazećih“, ističe naš sagovornik.
Navodi da ako ovakav politički dogovor unutar parlamenta ne bi bio moguć, onda izbori preostaju kao jedini način da se politički život potpuno konsoliduje.
„Ne znam kada će oni biti održani, ili kada bi mogla da bude formirana politička vlada punog kapaciteta, ali priroda manjinske vlade je takva da njen životni vijek treba da mjerimo mjesecima, a ne godinama. Zbog toga sam uvjeren da je već sada vrijeme za razgovore o dugoročnijim rješenjima, a jedno od njih je svakako i većinska, politička vlada“, podvukao je Dragaš.
Muk Evrope na rizike sa kojima se suočava Crna Gora
Dragaš je nedavno u kolumni pod naslovom „Mirna predaja vlasti na crnogorski način“ şkrenuo pažnju na činjenicu da uprkos rizičnoj tranziciji vlasti sa kojom se Crna Gora suočava malo ko u zemlji upozorava na taj rizik, a u Evropi, kako je kazao, baš niko.
„Moja namjera je bila da podsjetim na histeriju koja je vladala u Crnoj Gori, ali još više u regionu i u Evropi poslije izbora 2020. da DPS i Đukanović neće predati vlast. Da će da naprave neki haos, demonstracije, kupovinu poslanika, pominjali su se čak i tenkovi na ulicama i slične gluposti. Podsjetio sam samo na neke od mnogih koji su to govorili – u Crnoj Gori svi odreda, koji su tada osvojili tijesnu većinu u parlamentu, Dritan Abazović, Nebojša Medojević, Duško Knežević, ljudi iz DF-a, u Beogradu ih je takođe bilo mnogo, ali i u Evropi, među ozbiljnim medijima kao što je Dojče Vele, i među intelektualnim zvijezdama koje izučavaju Balkan, kao što je na primjer Florijan Biber“, ističe Dragaš.
Zanimalo ga je, kako kaže, na osnovu čega su mislili da u Crnoj Gori neće biti mirne primopredaje vlasti.
„Čime je to Crna Gora dala bar jedan povod da pomisle da neće biti mira poslije promjene vlasti? Ničim. Nikada nije bilo takvog povoda. Bila je to samo duboko usađena predrasuda prema Crnoj Gori, da nije dovoljno zrela i demokratska da bude samostalna. To je priča sa istočne strane, koju su bez razmišljanja kupili na Zapadu da je Crna Gora autokratija, i poslije 10 godina vladavine Đukanovića i DPS-a i poslije 15 i 20 godina i sada poslije 30 godina. Uvijek je postojao taj narativ da je Crna Gora nedemokratska država, a kao jedini dokaz se nudio broj godina koliko je jedan lider na vlasti“, podsjeća naš sagovornik.
Što ćemo, pita on, sa tim što su Helmut Kol i Angela Merkel bili kancelari po 16 godina, a na čelu CDU po 20 i 25 godina. Da li ih, kako dodaje, to čini autokratama a Njemačku nedemokratskom zemljom…
Stereotipi o Crnoj Gori građeni decenijama
Prema njegovim riječima, ti „zabrinuti Evropljani“ godinama su izjednačavali Crnu Goru sa Bjelorusijom ili Kazahstanom a ona je, napominje, za to vrijeme najdalje odmakla sa demokratskom tranzicijom, ušla je u NATO i došla pred vrata EU kao „najbolji primjer“ na Zapadnom Balkanu, kako to često ističu evropski političari.
„Zahvaljujući toj inerciji, lijenosti duha, ali i lošoj namjeri prije svega evropskih političara i birokratije, promjena vlasti u avgustu 2020. doživljena je kao pobjeda demokratije, a da se nimalo nije sagledalo što zaista donosi ta promjena vlasti“, ističe Dragaš.
Slavilo se, podsjeća on, to što je promijenjena vlast poslije 30 godina, a zbog toga je Crna Gora čak i napredovala na nekom od onih fingiranih indeksa demokratije ili ljudskih prava.
„I što je uslijedilo? Potpuna degradacija građanskog društva, okretanje od evropskog kursa, klerikalizacija političkog života, sve suprotno od onoga što je Crna Gora bila do tada i po čemu je bila 'najbolji primjer' u regionu“, podvlači Dragaš.
Osim zle namjere, kako ocjenjuje, nije bilo nikakvog razloga da se priča o problemima oko primopredaje vlasti.
„Đukanović je priznao poraz svoje partije iste večeri, čak je pritiskao nove vlasti da konstituišu parlament i vladu što prije, da se ne krše ustavni rokovi. A kada je došao trenutak nove promjene vlasti, vidimo da ne ide baš tako kako kažu udžbenici demokratije. Oni koji su na vlasti tek godinu ne mire se sa predajom, organizuju demonstracije, krše zakone, ignorišu parlament koji ih je izabrao. Što je nasilan ostanak na vlasti ako ne ovo što gledamo od ostataka vlade Zdravka Krivokapića i koalicije koja ga je podržavala?“, pita Dragaš.
Ali, kako kaže, o tome nema riječi u evropskim medijima i izjavama takozvanih stručnjaka, jer to se ne uklapa u stereotip koji su o Crnoj Gori gradili decenijama i na tome izgradili karijere i napravili biznis.
ZB jedan od spoljnopolitičkih prioriteta Bajdenove administracije
Sa druge strane, govoreći o uticaju međunarodne zajednice na promjene koje se dešavaju na političkoj sceni Crne Gore, sagovornik Portala Analitika istakao je da je u tom kontekstu prije svega važna i pozitivna uloga SAD.
„To što obično smatramo pod međunarodnom zajednicom, a možemo da suzimo na Ameriku i Evropsku uniju, reagovalo je katastrofalno u momentu promjene vlasti u Crnoj Gori. Već sam govorio o tome koliko su bili opsjednuti činjenicom da je promjena vlasti došla poslije 30 godina, a da osim kalendara ta činjenica ne znači ništa“, navodi Dragaš.
Pred očima su im se, podsjeća, događali teški međuetnički incidenti, nerazumne ekonomske odluke, masovni nepotizam u državnoj upravi, curenje povjerljivih podataka NATO-a, neprestane tenzije. I to su, kako ističe, tolerisali neshvatljivo dugo.
„Ćutali su kao okorjele birokrate koje ne žele probleme u svojoj smjeni. Tek je prošlogodišnji izvještaj Evropske komisije pokazao da je EU donekle svjesna da je u Crnoj Gori na sceni sveopšti pad svih dostignutih vrijednosti i da je zemlja na nizbrdici. Isto važi i za SAD, koje obično reaguju brže od Evropljana, ali treba imati u vidu da se desila promjena administracije i da je bilo potrebno izvesno vrijeme da se i oni pozabave Crnom Gorom“, napominje Dragaš.
Naglašava da je misija Gabrijela Eskobara ne samo u Crnoj Gori, nego i na cijelom Zapadnom Balkanu, potvrda da će se administracija predsjednika Bajdena baviti regionom kao jednim od stvarnih spoljnopolitičkih prioriteta.
„Ne zaboravite da je Bajden to i najavio samo nekoliko nedjelja pošto je stupio na dužnost, kada je telefonom razgovarao sa Angelom Merkel. Glavni cilj jeste, a to Eskobar i ponavlja, da se region stabilizuje politički i ekonomski i da se takav što više okrene svom zajedničkom prioritetu, a to je članstvo u EU. To se nije dešavalo u vrijeme vlade Zdravka Krivokapića i zato je uloga SAD u promjenama u Crnoj Gori važna i pozitivna“, naglasio je Dragaš.
DPS shvatila poruku građana da mora da se promijeni
Osvrnuo se i na izjave političara sada već bivše parlamentarne većine da je manjinska vlada zapravo povratak „starog“ DPS-a na vlast.
„Koliko sam ja mogao da vidim, DPS je već izvršio ogromne unutrašnje promjene, ali sve to je prošlo u sjenci događaja oko Vlade, njenih poteza i sukoba koji su potresali tu koaliciju od prvog dana. Djeluje mi da je DPS počela da se transformiše još od izborne noći, jer su shvatili da, ako se ne promjene, mogu samo da se nadaju novim izbornim porazima, ničemu drugom. Lokalni izbori najprije u Nikšiću, a poslije i na Cetinju i još nekim gradovima, pokazali su da su očuvali biračko tijelo, da nijesu potonuli kako su mnogi priželjkivali i da mogu u dobroj kondiciji da dočekaju neku novu izbornu provjeru“, navodi Dragaš.
SPC da koriguje ambicije u Crnoj Gori
Naš sagovornik je mišljenja da nakon smjene Vlade Zdravka Krivokapića Crna Gora ima priliku da uredi odnose sa SPC na način koji će biti dobar i za njenu građansku suštinu, ali i za SPC kao dio crnogorskog društva.
I, što je najvažnije, dodaje, na način koji je neće destabilizovati i proizvesti probleme.
„To očigledno nije moglo da se uradi pod pritiskom ulice i pod neuobičajenim aktivizmom crkve u političkom životu, čega smo bili svjedoci unazad godinu i po. Kriza oko statusa SPC nastala je zbog odbijanja DPS-ove vlade da prihvati zahtjeve SPC. To je bio okidač i za litije i za, u krajnjoj liniji, dolazak na vlast Krivokapićeve koalicije. Ali ni ta Vlada za godinu dana nije potpisala Temeljni ugovor sa SPC, jer su neki djelovi bili suprotni Ustavu i zakonima Crne Gore, o čemu je govorio i sam Krivokapić“, podsjeća Dragaš.
Dakle, napominje, i ta vlada je došla na one pozicije DPS-a, koje je zbog istog razloga ne tako davno rušila litijama i kasnije na izborima.
„Zato sam ubijeđen da je i SPC izvukla važne pouke iz svega što se dešavalo u Crnoj Gori u proteklom periodu i da će i ona korigovati neke svoje ranije poteze, pa i ambicije“, ocijenio je Dragaš.
