Kao sto su pocetkom 20tog veka uvedene tri pojave da slude i zamajavaju covecanstvo - na polju fizike Ajnstajn (da nam podari informacije o fizickim granicama i mogucnostima realnosti u kojoj zivimo), na drustveno politickom polju komunizam (da se covecanstvu uvede jos jedno u nizu sredstava za podele, kao i da mu se dodatno stimulise agresivnost i krvozednost) i na polju misli,osecanja i spoznajnih iskustava Frojd (da nam kaze da je to sve zbog seksa), tako su po slicnom sablonu trojstva, pocetkom 80tih, tacnije leta 1981ve, na scenu uvedene tri gej
pojave, koje ce 10tak godina kasnije da poprime globalne razmere - MTV je poceo sa emitovanjem svog programa u Njujorku, Madona je pocela da peva po njujorskim klubovima i dr. Majkl Gotlib je prijavio CDC-u (centre for disease control) prvih 5 slucajeva AIDS-a.
On je u svom izvestaju naveo da su svih 5 homoseksualci, u 4 slucaja nadjeni serolski dokazi infekcije hepatitisom B, u dva slucaja od pet izjavili su da su imali ceste odnose sa razlicitim partnerima, svih 5 pacijenata su imali laboratorijski potvrdjenu citomegalovirusnu bolest unutar 5 meseci od dijagnostikovanja pneumocisticne pneumonije. Odavde se tesko moze nazreti da je nekakav seksualno prenosivi mikrob uzrok novog zdravstvenog problema. Homoseksualnost postoji odavno, to nije nista novo, ali ono sto je bilo novo je da su se 60tih i 70tih generacije homseksualaca, nista manje ili vise kao i svi ostali, navukli na raznorazne droge, afrodizijake i uveli ih u svoj svakodnevni zivot...sto neminovno rezultira propadanjem imunog sistema ( doduše, oni imaju još jednu otezavajucu okolnost, jer dodatno maltretiraju svoje telo guranjem polnih organa i stvari u rupu za koju je Priroda namenila da kroz nju samo izlazi, ne i da ulazi
). AIDS je skr za aquired immunodeficiency sindrome - sindrom stecenog nedostatka imuniteta. Odluceno je da se postavi mikrob kao izazivac ovog novog stanja, tj da nedostatak imuniteta sticemo preko virusa. Obzirom da su simptomi nove bolesti ukazivali da se radi o narusenom imunom sistemu, nije bilo ni mesta ni osnova da se tu ubacuje mikrob.
Svejedno, CDC je odlucila sledece :
"the fact that these patients were all homosexuals suggests an association between some aspect of homosexual lifestyle or disease acquired through sexual contact and Pneumocystis pneumonia in this population".
2 godine pre nego sto je HIV ''otkriven'' i postavljen kao uzrok AIDS-a, americki Public Health Service je vec 'presudio' o zaraznosti novog sindroma, a CDC je 5.11.1982 objavila "AIDS: Precautions for Clinical and Laboratory Staffs", tj AIDS uputstvo za bele mantile. U martu 1983ce, CDC je, zajedno sa FDA (food and drug administration) i NIH (national institutes of health), preporucio prevenciju AIDS-a kao infektivne i prenosive bolesti. Pre zvanicne pojave navodnog virusa, teren je vec pripremljen (i dalje bez ikakvog naucnog dokaza).
Luk Montanje, pored Roberta Galoa najvazniji ''strucnjak'' u AIDS prici, u svojoj knjizi ''Virus: The Co-Discoverer of HIV Tracks Its Rampage and Charts the Future'' kaze sledece :
"It was in 1982 that AIDS began to capture the attention of researchers. By that time we knew, by the number of reported cases among homosexuals, that we were dealing with a communicable disease."
Robert Galo 1987me u casopisu Scientific American izjavljuje sledece :
''AIDS is probably the result of a new infection of human beings that began in Central Africa, perhaps as recently as the 1950’s, and it appears that the virus has had more time to spread in Africa than it has had in any other part of the world. A plausible hypothesis is that STLV-III somehow entered human beings, initiating a series of mutations that yielded the intermediate viruses before terminating in the fierce pathology of HTLV-III".

On je u svom izvestaju naveo da su svih 5 homoseksualci, u 4 slucaja nadjeni serolski dokazi infekcije hepatitisom B, u dva slucaja od pet izjavili su da su imali ceste odnose sa razlicitim partnerima, svih 5 pacijenata su imali laboratorijski potvrdjenu citomegalovirusnu bolest unutar 5 meseci od dijagnostikovanja pneumocisticne pneumonije. Odavde se tesko moze nazreti da je nekakav seksualno prenosivi mikrob uzrok novog zdravstvenog problema. Homoseksualnost postoji odavno, to nije nista novo, ali ono sto je bilo novo je da su se 60tih i 70tih generacije homseksualaca, nista manje ili vise kao i svi ostali, navukli na raznorazne droge, afrodizijake i uveli ih u svoj svakodnevni zivot...sto neminovno rezultira propadanjem imunog sistema ( doduše, oni imaju još jednu otezavajucu okolnost, jer dodatno maltretiraju svoje telo guranjem polnih organa i stvari u rupu za koju je Priroda namenila da kroz nju samo izlazi, ne i da ulazi

Svejedno, CDC je odlucila sledece :
"the fact that these patients were all homosexuals suggests an association between some aspect of homosexual lifestyle or disease acquired through sexual contact and Pneumocystis pneumonia in this population".
2 godine pre nego sto je HIV ''otkriven'' i postavljen kao uzrok AIDS-a, americki Public Health Service je vec 'presudio' o zaraznosti novog sindroma, a CDC je 5.11.1982 objavila "AIDS: Precautions for Clinical and Laboratory Staffs", tj AIDS uputstvo za bele mantile. U martu 1983ce, CDC je, zajedno sa FDA (food and drug administration) i NIH (national institutes of health), preporucio prevenciju AIDS-a kao infektivne i prenosive bolesti. Pre zvanicne pojave navodnog virusa, teren je vec pripremljen (i dalje bez ikakvog naucnog dokaza).
Luk Montanje, pored Roberta Galoa najvazniji ''strucnjak'' u AIDS prici, u svojoj knjizi ''Virus: The Co-Discoverer of HIV Tracks Its Rampage and Charts the Future'' kaze sledece :
"It was in 1982 that AIDS began to capture the attention of researchers. By that time we knew, by the number of reported cases among homosexuals, that we were dealing with a communicable disease."
Robert Galo 1987me u casopisu Scientific American izjavljuje sledece :
''AIDS is probably the result of a new infection of human beings that began in Central Africa, perhaps as recently as the 1950’s, and it appears that the virus has had more time to spread in Africa than it has had in any other part of the world. A plausible hypothesis is that STLV-III somehow entered human beings, initiating a series of mutations that yielded the intermediate viruses before terminating in the fierce pathology of HTLV-III".