Pa male su verovatnoće da se ovde radi o slučajnosti.
Hram simbolizuje čoveka. Kao što u srcu Hrama postoji zakon, kovčeg saveza, ploče sa zapovestima, tako i u čoveku postoji zakon, zakon koji je Tvorac utisnuo u nas, neko će reći da je to savest. Tvorac kaže: "I neka ove reči koje ti je zapovedam danas budu u srcu tvom. I često ih napominji sinovima svojim, i govori o njima kad sediš u kući svojoj i kad ideš putem, kad ležeš i kad ustaješ. I veži ih sebi na ruku za znak, i neka ti budu kao počeonik među očima. I napiši ih na dovratnicima od kuće svoje i na vratima svojim." Tvorac nas poziva da budemo na Njegovoj strani, On nas na to ne prisiljava, On nas samo savetuje. On može da prebiva u čoveku, ali samo ako čovek u sebi sadrži zakon, zakon koji nije odbacio. Mi danas imamo da mnogi odbacuju zakon, da mnogi ne žive po svojoj savesti, da je mnogima savest otupila. Bog ne može da prebiva tamo gde je nered, gde je bezakonje, gde je prljavština...Bog prebiva tamo gde je čisto, gde je mir, i to mesto postaje sveto. Hram gde se nalazi zakon, tj kovčeg saveza, je sveto jer Tvorac prebiva u njemu...ista je stvar i sa čovekom. A mi u ovom primeru imamo da Hram ostaje bez zakona, da Hram više nije mesto gde Tvorac prebiva, da Hram više nije sveto mesto, i da taj Hram na kraju (posle tačno 666god.) biva uništen. Dakle, onaj ko ima karakteristiku broja 666 na kraju biva uništen. Ako samo malo začeprkaš po svemu ovome videćeš da se ovde ne radi o nikakvoj slučajnosti, već o jednoj vrlo jasnoj poruci koja se uklapa sa celokupnom porukom koju dobijamo preko Svetog Pisma.