9.34pm 8th March 2009

Vece u tudjem, nepoznatom gradu,
neprijateljsko sunce nisko nad horizontom;
čini se kao da će sumrak uskoro progutati ceo svet.
Još jedna kafa na obali, vetar, ljudi, galebovi..
Pustos vode.
Secanje je neumoljivo u ovakve nedeljne veceri.
Trebao sam reci - kajanje, ali se na trenutak nisam usudio.
Još jedna kafa, cigara, casa vina, konjak, svejedno.
Odlazim, da ti kažem...
Tebi, nekome, ne znam kome,
svim prijateljima koji ne znam gde su sada
i svim ljubavima koje nikada nisu bile.
Sve ono sto nisam rekao - koliko mi je zao,
koliko te volim, koliko se bojim.
Neko ce razumeti...
Oni koji su lutali,
koji su vidjali sumrake nad tmurnim obalama,
koji su osetili tegobu golih brda i puste vode.
Putnici koji su naucili da nema stizanja,
samo usputne stanice i odlazenja.
Zao mi je i kajem se.
I ne znam gde je kraj.
Odlazim
i nikome neću reci
ni jednu jedinu reč...
 

Back
Top