....

gost 371695

Elita
Poruka
19.917
U kom momentu života ste se osećali najhrabrije?
Smatrate li normalnim osobu koja izgubi svaki strah za sebe?Dakle kroz odredjena iskustva dodje do nekakve logike, filozofije, šta god, po kojoj nema apsolutno nikakav životni/fizički strah?Moje pitanje je smatrate li da je to posledica najboljih godina, napona snage,samopouzdanja ili smatrate da to nije normalno?
Da ne bude zabune ne mislim da takav nego sad van svake logike traži problem ili ima suicidne tendencije, već ne ustukne ni pred kojim izazovom ide napred kroz sve i nema prisutnost straha. Da li je to po vama normalno?
 
Poslednja izmena:
normalno je sve dok ne ugrožava drugoga i sebe
kada se prekorači ta granica onda postaje - opasno(štetno)

Koliko je normalno da bi čovek otišao medju 10 ljudi zarad neke vere u čast, samopouzdanja, bukvalno svestan bilo kakve posledice koja ga pritom uopšte ne dotiče?

- - - - - - - - - -

Banalan primer...
Da li se radi o hrabrosti
Ludosti
Normalnom ponašanju...Eventualno možda precenjivanje sebe u naponu snage..Mada msm da nije to slučaj
 
čast je okejj, a zbog samopouzdanja je već glupost, s'tim da i ta čast može biti 'izvrnuta', pogrešno doživljena ako se radi o hiru ili (povređenoj) sujeti
 
Slažem se..
Mada, verujem da je teško razlučiti suštinu obzirom da se ne radi o klasičnoj sujeti ili bilo čemu, možda nešto podsvesno.
Nisam mislio samopouzdanja radi toga, beć uverenje o "nepobedivosti" baš zbog spremnosti, snage koja možda daje neobjektivno veliko samopouzdanje.
 
Dakle ključno pitanje je da li ste se ikada tako osećali?

- - - - - - - - - -

nepobedivost ?

ee to je već (samo)dokazivanje i 'silovanje' sopstvenih mogućnosti...za mene je to čisto gubljenje vremena i energije

Nisam mislio bukvalno, već sam naveo mogućnost da čovek može tako da se oseća zbog godina, dobrog fizičkog stanja itd...Da to doprinese odsustvu straha.
 
ihaa bre...pa energiju treba potrošiti na kreativnost, kreacije(kakve-takve, manje-veće)
ee tu ne treba biti straha da se usudiš da uspeš u nečemu a da to nije pogonjeno gorivom zvano - Ego
 
U kom momentu života ste se osećali najhrabrije?
Smatrate li normalnim osobu koja izgubi svaki strah za sebe?Dakle kroz odredjena iskustva dodje do nekakve logike, filozofije, šta god, po kojoj nema apsolutno nikakav životni/fizički strah?Moje pitanje je smatrate li da je to posledica najboljih godina, napona snage,samopouzdanja ili smatrate da to nije normalno?
Da ne bude zabune ne mislim da takav nego sad van svake logike traži problem ili ima suicidne tendencije, već ne ustukne ni pred kojim izazovom ide napred kroz sve i nema prisutnost straha. Da li je to po vama normalno?

ceo život ja biti hrabar.bio sam snajperista,pešačio po 100 km...
 
U kom momentu života ste se osećali najhrabrije?
Smatrate li normalnim osobu koja izgubi svaki strah za sebe?Dakle kroz odredjena iskustva dodje do nekakve logike, filozofije, šta god, po kojoj nema apsolutno nikakav životni/fizički strah?Moje pitanje je smatrate li da je to posledica najboljih godina, napona snage,samopouzdanja ili smatrate da to nije normalno?
Da ne bude zabune ne mislim da takav nego sad van svake logike traži problem ili ima suicidne tendencije, već ne ustukne ni pred kojim izazovom ide napred kroz sve i nema prisutnost straha. Da li je to po vama normalno?
Uglavnom je tako
kad ti se na glavu sruče najgora životna sranja onda imas najvise energije da guruš napred
njanjavost je za piččkice koje sede u loži jer Im je neko unapred namestio zivot

- - - - - - - - - -

Molim moderaciju da ne briše moje postove na ljisu
 
Prvo ja imam tapiju na teme sa tackicama.
A drugo hrabrost i glupost su veoma blizu..ne ide se glavom kroz zid ako se ne mora,a pogotovo ako je logicno da je iza njega jos jedan zid.
Um caruje,snaga klade valja.
 
Prvo ja imam tapiju na teme sa tackicama.
A drugo hrabrost i glupost su veoma blizu..ne ide se glavom kroz zid ako se ne mora,a pogotovo ako je logicno da je iza njega jos jedan zid.
Um caruje,snaga klade valja.

Pa ja sam odavno imao tačkaste teme.:per:
Pa, nije sporno saznanje da je nešto glupost,to je svakako registrovano u startu, medjutim nagon da se pored svega neke stvari urade je sam za sebe fenomen, valjda...
 
U kom momentu života ste se osećali najhrabrije?
Smatrate li normalnim osobu koja izgubi svaki strah za sebe?Dakle kroz odredjena iskustva dodje do nekakve logike, filozofije, šta god, po kojoj nema apsolutno nikakav životni/fizički strah?Moje pitanje je smatrate li da je to posledica najboljih godina, napona snage,samopouzdanja ili smatrate da to nije normalno?
Da ne bude zabune ne mislim da takav nego sad van svake logike traži problem ili ima suicidne tendencije, već ne ustukne ni pred kojim izazovom ide napred kroz sve i nema prisutnost straha. Da li je to po vama normalno?

Imam sličnu temu na psihologiji...doduše nije o hrabrosti, ali slično.

jesam, u jednom slučaju, ali je suviše privatne prirode
i jednom kad sam se suprotstavila nasilniku koji je bio veći od mene - nema veze što sam se tresla tri dana posle toga, kad je trebalo, video je on svog boga ;)
naravno, tukla sam samo jezikom :zcepanje:
ja tad nisam izgubila strah, branila sam drugu osobu (za koju se ispostavilo da nisam trebala - lujka žešća) - ovo dalje što pitaš...ne znam, brate, ima momenata kad puno ne razmišljaš, samo deluješ - meni je to bilo novo iskustvo - nisam znala da do te tačke mogu doći - i pitanje je koliko svi mi sebe poznajemo? U prelomnom momentu?
 
Poslednja izmena:
Strah je primarna i urodjena emocija..pokretac je, motivator i neophodan je da bi uopste mogli da budemo hrabri (hrabrost nije odsustvo straha, vec ovladavanje strahom)...
Glupost je neunistiva, a samo u nirvani si ziv, a mrtav....

- - - - - - - - - -

Ne postoji zivot bez straha :ubrksvimnovokomponovanimsamozvanimmotivatorima:
 
Strah je primarna i urodjena emocija..pokretac je, motivator i neophodan je da bi uopste mogli da budemo hrabri (hrabrost nije odsustvo straha, vec ovladavanje strahom)...
Glupost je neunistiva, a samo u nirvani si ziv, a mrtav....

A šta je to kad si hrabar u jednom momentu - pa drhtiš danima kad se setiš - ali da se nađeš opet u sličnoj situaciji, imaš osećaj da bi isto reagovao?
Glupost?
 
A šta je to kad si hrabar u jednom momentu - pa drhtiš danima kad se setiš - ali da se nađeš opet u sličnoj situaciji, imaš osećaj da bi isto reagovao?
Glupost?

Verovatno u sebi ipak osecas da nije ni trebalo da se suprostavis....covek treba pazljivo da bira svoje bitke...a ova nije ni bila tvoja...moglo je drugacije da se odvije, losije po tebe....
 
Verovatno u sebi ipak osecas da nije ni trebalo da se suprostavis....covek treba pazljivo da bira svoje bitke...a ova nije ni bila tvoja...moglo je drugacije da se odvije, losije po tebe....

pa, da...znala sam da sam pi... tj da nisam hrabra:sad2:

- - - - - - - - - -

“Hrabrost je kada podnesete strah samo jedan minut duže“ – Džordž S. Peton
 
U kom momentu života ste se osećali najhrabrije?
Smatrate li normalnim osobu koja izgubi svaki strah za sebe?Dakle kroz odredjena iskustva dodje do nekakve logike, filozofije, šta god, po kojoj nema apsolutno nikakav životni/fizički strah?Moje pitanje je smatrate li da je to posledica najboljih godina, napona snage,samopouzdanja ili smatrate da to nije normalno?
Da ne bude zabune ne mislim da takav nego sad van svake logike traži problem ili ima suicidne tendencije, već ne ustukne ni pred kojim izazovom ide napred kroz sve i nema prisutnost straha. Da li je to po vama normalno?



..... :mrgreen:
 
U kom momentu života ste se osećali najhrabrije?
Smatrate li normalnim osobu koja izgubi svaki strah za sebe?Dakle kroz odredjena iskustva dodje do nekakve logike, filozofije, šta god, po kojoj nema apsolutno nikakav životni/fizički strah?Moje pitanje je smatrate li da je to posledica najboljih godina, napona snage,samopouzdanja ili smatrate da to nije normalno?
Da ne bude zabune ne mislim da takav nego sad van svake logike traži problem ili ima suicidne tendencije, već ne ustukne ni pred kojim izazovom ide napred kroz sve i nema prisutnost straha. Da li je to po vama normalno?

Ne postoji osoba koja ne oseca strah.Ljudi se radjaju sa strahom kao emocijom i sa strahom zive ceo svoj zivot. Da nema straha, ljudi bi radili hiljadu i jednu glupost koj bi ih kostala zivot.Strahom se vlada ljudima..A to da neko ode medju 10 ljutih ljudi bez obzira na razlog , nije hrabrost vec glupost ali to je takvima tesko objasniti
 
Ne postoji osoba koja ne oseca strah.Ljudi se radjaju sa strahom kao emocijom i sa strahom zive ceo svoj zivot. Da nema straha, ljudi bi radili hiljadu i jednu glupost koj bi ih kostala zivot.Strahom se vlada ljudima..A to da neko ode medju 10 ljutih ljudi bez obzira na razlog , nije hrabrost vec glupost ali to je takvima tesko objasniti


Neko sa foruma je TO uradio?:eek:
promaklo mi nešto
 

Back
Top