gost 224104
Elita
- Poruka
- 20.630
sutra mi brat opet mora u bolnicu da mu odklone polip sa glasne zice ,prosle godine je takodje imao intervenciju, moj brat je nepune dvije godine mladji od mene . mene je polako pocheo hvatati neopisiv strah nas otac je umro u 54-oj godini zivota od raka ja pojma nemam kako smo tad smogli snage oko svega toga kad je umro pokoj dusi svi su tad trchali oko nas sa nekim tabletama za smirenje istina je da je da je brat tad 7 dana bio na nekim tabletama majka chak na inekcijama ja od ponudjenog nishta nisam htela koristiti , drzhala sam se svog ubedjenja da je najbolje suochiti sa situacijom plakati i na taj nachin svariti sve to ...posle povratka sa sahrane imala sam ovamo posla da majku i brata svuchem sa te medikacije uz prichu i moljakanje da se kanu toga i na klasichan nachin srede tu svoju tugu ....... ja mislim da sam u to vrijeme izgubila strah od te bolesti makar sto se tice lichno mene niti mozhesh pobetji niti tje me zaobitji jer jednog dana se mora ici sa ove planete
mene je brat zamolio da sutra podjem sa njim u bolnicu i sve da chekam dok se ne probudi proshle godine me nije pito chak su hteli da sakriju od mene sve do dva dana pred odlazak , uzela sam taj dan skratjeno radno vrijeme i stvorila se u bolnici mama sva u suzama brat sav u strahu .... vecheras me nazvao sav u panici i kazuje "znash ovako je sve sredjeno mislim da mi se nesto desi kuca bi bila odplatjena ..."
evo 7 dana ja vetj nemam sna , preopterechena sam sa tim njegovim strahom imam osjetjaj da je od proshle godine vec totalno u grchu i samo strepi kad tje dobiti zlotjudnu dijagnozu a takve naravi je bio i nash otac... kako da ja njemu pomognem ? prosle godine sam ga vetj slala kod struchnog lica da popricha sa neutralnom osobom ali nije otisho ... ja se tog njegovog a i maminog straha vishe slabo mogu zashtitit otuda se jako nerviram
mene je brat zamolio da sutra podjem sa njim u bolnicu i sve da chekam dok se ne probudi proshle godine me nije pito chak su hteli da sakriju od mene sve do dva dana pred odlazak , uzela sam taj dan skratjeno radno vrijeme i stvorila se u bolnici mama sva u suzama brat sav u strahu .... vecheras me nazvao sav u panici i kazuje "znash ovako je sve sredjeno mislim da mi se nesto desi kuca bi bila odplatjena ..."
evo 7 dana ja vetj nemam sna , preopterechena sam sa tim njegovim strahom imam osjetjaj da je od proshle godine vec totalno u grchu i samo strepi kad tje dobiti zlotjudnu dijagnozu a takve naravi je bio i nash otac... kako da ja njemu pomognem ? prosle godine sam ga vetj slala kod struchnog lica da popricha sa neutralnom osobom ali nije otisho ... ja se tog njegovog a i maminog straha vishe slabo mogu zashtitit otuda se jako nerviram