- Što znači da ste imali roditelje. Kao i to da su vaši roditelji imali roditelje.
- Naravno. Svako dete se rodi jer ima roditelje. U pitanju je uzročno posledični lanac.
- Kako je započeo taj lanac? Kako su nastali prvi roditelji? Ko je njih rodio? Po fizičkim zakonitostima znamo da su morali biti deca, odnosno da su morali biti rodjeni. Ali, kako, ako su prvi roditelji i prvi uzrok koji započinje lanac?
- Postoji teorija da smo nastali intervencijom vanzemaljaca. Ta ideja se naročito osnažila posle Danikenovih knjiga i tvrdjenja da je Zemlja davno posećena od napredne civilizacije vanzemaljaca.
- Oko Danikena ima dosta spora. Nekoliko puta je bio osudjivan za prevare radi finansijke koristi. Novac mu je trebao da finansira putovanja i istraživanja kao i za ekstravagantan način života. Za neke njegove knjige se tvrdi da su plagijat. U njima ima dosta izveštaja od drugih autora, bez da je to naznačio. Uprkos tome, njegov rad zaslužuje pažnju. Pretpostavimo da smo nastali kao eksperiment vanzemaljaca, time i dalje ostaje nerešen problem uzročno posledičnih zakonitosti u ovoj dimenziji.
- Ne razumem šta mislite?
- Ako smo nastali intervencijom vanzemaljaca tada ostaje nerešeno pitanje njihovog nastanka. Kako su oni nastali?
- Hm… Da. Bolje da izostavimo vanzemaljce i koncentrišemo se na pristupačnija objašnjenja. Na primer, u Bibliji je taj problem rešen time što je bog stvorio Adama, i to kao odraslog čoveka, a potom je od njegovog rebra stvorio Evu. Naravno, i ona je stvorena kao odrasla osoba. Tako su mogli da brinu o sebi. Deca ne mogu opstati bez nege i pomoći odraslih.
Ali, vidim šta mislite. Nastojite skrenuti pažnju da u slučaju prvih roditelja uzročno posledična zakonitost postaje neprimenljiva. Ne može dati objašnjenje pošto prvi roditelji kao prvi uzrok ne mogu biti vlastita posledica. Ne mogu sami sebe roditi.
- Tačno. Šta se iz takve nedoslednosti može zaključiti?
- Ograničenost fizičkih zakonitosti. Pokazuje da nisu univerzalne kao što smatramo; da postoje i drugačije.
- Ako postoje drugačije postoji i drugačija dimenzija. Ne samo fizička. Univerzum je kompleksniji nego što izgleda i što mislimo. Ne možemo ga shvatiti samo kroz fizičke zakonitosti.
- U tom slučaju je i naučna metoda istraživanja nedovoljna. Možda je to jedan od razloga što duhovnost opstaje? Ona od pamtiveka propoveda postojanje duhovne sfere. Tvrdi da je univerzum spoj fizičkog i nefizičkog, odnosno vidljivog oblika i nevidljivog života ili svesti. Mislim da ima nečeg u tome. Pitanje je kako to dokazati? Da li se to uopšte može uočiti?
- Naša tela su konstituisana za život u ovoj dimenziji. Zato podležu uticaju fizičkih zakonitosti. Ipak, čula nekih ljudi su toliko senzitvna da mogu osetiti delovanje suptilnih vibracija koje nagoveštavaju postojanje duhovne dimenzije.
- Mislite na parapsihološke pojave kao na primer, intuicija, predosećanje, telepatija...
- Da. Njih nije moguće u potpunosti objasniti kroz fizičke zakonitosti. Razlog tome je što ih prevazilaze; što predstavljaju sponu s drugom dimenzijom i drugačijim zakonitostima. To je teško objektivno dokazati jer se javljaju kao subjektivan doživljaj. O njima se saznaje iz svedočenja pojedinaca i to im je glavni nedostatak. Nisu svi ljudi iskreni. Neki lažu da bi ostvarili materijalnu korist, privukli pažnju ili imaju druge motive. Zato ima dosta sumnje u takva svedočenja. Čak i kada su iskrena.
- Problem je i u tome što ljudi, koji nisu imali takve doživljaje, ne mogu razumeti one koji su ih imali. Intuitivnost nije ista kod svih.
- Dobro ste to zapazili. Intuicija, kao i inteligencija, svakog čoveka je indivudualna i drugčija.
- Verovatno zbog toga i postoje različita razumevanja i objašnjenja nastanka univerzuma. Dok neki zastupaju krajnji materijalizam, drugi zastupaju krajnji idealizam.
- Krajnost vodi u jednostranost. Stvara nepremostivi jaz izmedju nauke i duhovnosti, pa se ne vidi njihova zajednička karakteristika.
- Zar je imaju? Šta im je zajedničko?
- Svaka, iz svoje perspektive, objašnjava fenomen postojanja i života. Postojanje se ne može razumeti samo kroz nauku ili samo kroz duhovnost, već kroz njihovo jedinstvo.
- Teškoća je u tome što nije lako umaći polarnosti. Većina ljudi se zadrži ili u jednoj ili drugoj krajnosti.
- Samo vrhunski naučnici i mislioci prevazidju jednostranost kroz realizaciju da nauka nije u stanju da dade sve odgovore. Zato naučno istraživanje obogate duhovnim i filozofskim shvatanjima. Time dobiju sveobuhvatniji uvid i dodju do radikalnih otkrića koja unaprede čovečanstvo.
- Ostalo mi je nešto nejasno što sam ranije hteo pitati, ali nisam uspeo pošto smo počeli pričati o nečem drugom.
Sofija se veselo nasmejala uklanjajući pramen kose koji joj je pao preko čela. - Nezgoda sa ovakvim temama je kompleksnost. Sve je medjusobno isprepleteno. Da bi se bolje razumela i objasnila jedna pojava potrebno je objasniti drugu koja se nalazi u vezi sa njom. A ova, opet, s nekom drugom i tako u nedogled. Šta ste me hteli pitati?
- Kažete da univerzum ima istu suštinu, a različitu pojavu. Kako je to moguće? Kako nešto može biti isto u suštini, a različito u pojavi?
- Naravno. Svako dete se rodi jer ima roditelje. U pitanju je uzročno posledični lanac.
- Kako je započeo taj lanac? Kako su nastali prvi roditelji? Ko je njih rodio? Po fizičkim zakonitostima znamo da su morali biti deca, odnosno da su morali biti rodjeni. Ali, kako, ako su prvi roditelji i prvi uzrok koji započinje lanac?
- Postoji teorija da smo nastali intervencijom vanzemaljaca. Ta ideja se naročito osnažila posle Danikenovih knjiga i tvrdjenja da je Zemlja davno posećena od napredne civilizacije vanzemaljaca.
- Oko Danikena ima dosta spora. Nekoliko puta je bio osudjivan za prevare radi finansijke koristi. Novac mu je trebao da finansira putovanja i istraživanja kao i za ekstravagantan način života. Za neke njegove knjige se tvrdi da su plagijat. U njima ima dosta izveštaja od drugih autora, bez da je to naznačio. Uprkos tome, njegov rad zaslužuje pažnju. Pretpostavimo da smo nastali kao eksperiment vanzemaljaca, time i dalje ostaje nerešen problem uzročno posledičnih zakonitosti u ovoj dimenziji.
- Ne razumem šta mislite?
- Ako smo nastali intervencijom vanzemaljaca tada ostaje nerešeno pitanje njihovog nastanka. Kako su oni nastali?
- Hm… Da. Bolje da izostavimo vanzemaljce i koncentrišemo se na pristupačnija objašnjenja. Na primer, u Bibliji je taj problem rešen time što je bog stvorio Adama, i to kao odraslog čoveka, a potom je od njegovog rebra stvorio Evu. Naravno, i ona je stvorena kao odrasla osoba. Tako su mogli da brinu o sebi. Deca ne mogu opstati bez nege i pomoći odraslih.
Ali, vidim šta mislite. Nastojite skrenuti pažnju da u slučaju prvih roditelja uzročno posledična zakonitost postaje neprimenljiva. Ne može dati objašnjenje pošto prvi roditelji kao prvi uzrok ne mogu biti vlastita posledica. Ne mogu sami sebe roditi.
- Tačno. Šta se iz takve nedoslednosti može zaključiti?
- Ograničenost fizičkih zakonitosti. Pokazuje da nisu univerzalne kao što smatramo; da postoje i drugačije.
- Ako postoje drugačije postoji i drugačija dimenzija. Ne samo fizička. Univerzum je kompleksniji nego što izgleda i što mislimo. Ne možemo ga shvatiti samo kroz fizičke zakonitosti.
- U tom slučaju je i naučna metoda istraživanja nedovoljna. Možda je to jedan od razloga što duhovnost opstaje? Ona od pamtiveka propoveda postojanje duhovne sfere. Tvrdi da je univerzum spoj fizičkog i nefizičkog, odnosno vidljivog oblika i nevidljivog života ili svesti. Mislim da ima nečeg u tome. Pitanje je kako to dokazati? Da li se to uopšte može uočiti?
- Naša tela su konstituisana za život u ovoj dimenziji. Zato podležu uticaju fizičkih zakonitosti. Ipak, čula nekih ljudi su toliko senzitvna da mogu osetiti delovanje suptilnih vibracija koje nagoveštavaju postojanje duhovne dimenzije.
- Mislite na parapsihološke pojave kao na primer, intuicija, predosećanje, telepatija...
- Da. Njih nije moguće u potpunosti objasniti kroz fizičke zakonitosti. Razlog tome je što ih prevazilaze; što predstavljaju sponu s drugom dimenzijom i drugačijim zakonitostima. To je teško objektivno dokazati jer se javljaju kao subjektivan doživljaj. O njima se saznaje iz svedočenja pojedinaca i to im je glavni nedostatak. Nisu svi ljudi iskreni. Neki lažu da bi ostvarili materijalnu korist, privukli pažnju ili imaju druge motive. Zato ima dosta sumnje u takva svedočenja. Čak i kada su iskrena.
- Problem je i u tome što ljudi, koji nisu imali takve doživljaje, ne mogu razumeti one koji su ih imali. Intuitivnost nije ista kod svih.
- Dobro ste to zapazili. Intuicija, kao i inteligencija, svakog čoveka je indivudualna i drugčija.
- Verovatno zbog toga i postoje različita razumevanja i objašnjenja nastanka univerzuma. Dok neki zastupaju krajnji materijalizam, drugi zastupaju krajnji idealizam.
- Krajnost vodi u jednostranost. Stvara nepremostivi jaz izmedju nauke i duhovnosti, pa se ne vidi njihova zajednička karakteristika.
- Zar je imaju? Šta im je zajedničko?
- Svaka, iz svoje perspektive, objašnjava fenomen postojanja i života. Postojanje se ne može razumeti samo kroz nauku ili samo kroz duhovnost, već kroz njihovo jedinstvo.
- Teškoća je u tome što nije lako umaći polarnosti. Većina ljudi se zadrži ili u jednoj ili drugoj krajnosti.
- Samo vrhunski naučnici i mislioci prevazidju jednostranost kroz realizaciju da nauka nije u stanju da dade sve odgovore. Zato naučno istraživanje obogate duhovnim i filozofskim shvatanjima. Time dobiju sveobuhvatniji uvid i dodju do radikalnih otkrića koja unaprede čovečanstvo.
- Ostalo mi je nešto nejasno što sam ranije hteo pitati, ali nisam uspeo pošto smo počeli pričati o nečem drugom.
Sofija se veselo nasmejala uklanjajući pramen kose koji joj je pao preko čela. - Nezgoda sa ovakvim temama je kompleksnost. Sve je medjusobno isprepleteno. Da bi se bolje razumela i objasnila jedna pojava potrebno je objasniti drugu koja se nalazi u vezi sa njom. A ova, opet, s nekom drugom i tako u nedogled. Šta ste me hteli pitati?
- Kažete da univerzum ima istu suštinu, a različitu pojavu. Kako je to moguće? Kako nešto može biti isto u suštini, a različito u pojavi?