36 godina .

on je bio strani vojnik ( valjda jos uvjek je ) sumnjam da je tu neka lova u pitanju . :neutral:

Da li je taj čovek oduvek znao da ti postojiš?

Imam druga koji se našao sa svojom ćerkom posle 25 godina. Majka, koja je bila nervno labilna, je pobegla sa ćerkom kada je ova imala 3 godine. Moj drug ih je tražio goinama, i nije ih našao. Ćerka ga je našla preko interneta kad je porasla. Videla sam ga tog dana - mislila sam da će da umre, čovek se gušio od plača. To je neopevana drama.

Ne znam... ja verovatno ne bih mogla da izdržim, a da se ne upoznam sa njim. Ali ko zna ša će posle biti - možda imaš braću i sestre (polu-) za koje ne znaš, recimo. Možda otvaraš vrata u neku drugu dimenziju. Dobro kaže Triniti, bomba.
 
kako se postaviti prema svome bioloskom ocu kojega nikada nisi upoznao niti je pitao za tebe a u tvojoj 36 zeli kontakt ?:dash:

To ti ovde niko ne može reći, moraš sam da skontaš kako!
Jedino da čuješ tuđe iskustvo u sličnoj situaciji, možda ti to malo pomogne u donošenju odluke.
A saveti od onih koji ne mogu ni zamisliti datu situaciju ti ništa ne znače.
 
on je oficir zrakoplovstva u svojoj zemlji . nije da mi se napusta jugoslavija ali mozda odem tamo . ma sve je to u qurcu !

Југославија је пре пар година напустила тебе, тако да можеш слободно :)

Ниси нам дао податак да ли је он уопште знао да постојиш?

Ако је знао, па се сада сетио да жели да те види, одувај га. Који ће ти сада андрак?

Још нешто, шта ти је твоја мајка причала о њему, да ли си ти знао да он негде постоји, ко је, чиме се бави и због чега су се разишли?
 
:think: to sto je neko nekog napravio ne znaci ama bas nista ako taj isti nije brinuo o tom detetu....trebalo bi da si zreo covek i da poznajes sebe pa se shodno tome i postavi.....ako zelis da ga vidis odradi ako ne, pa i to je ok....nista mu ne dugujes....
 
kako se postaviti prema svome bioloskom ocu kojega nikada nisi upoznao niti je pitao za tebe a u tvojoj 36 zeli kontakt ?:dash:
Teško da neko može da ti da pravi savet, ti najbolje znaš kako se osećaš i šta želiš. I kako god da odlučiš, nije pogrešno, tvoja je dobra volja, ništa nikome ne duguješ.
E sad, da sam ja u toj situaciji, verovatno bih mu pružila šansu za taj kontakt, ako ni zbog čega drugog, ono iz radoznalosti, volela bih da ga vidim i čujem njegovu priču.
Jer mislim, da pored sve težine koju to nosi, ipak se čovek oseća oslobodjeno u nekom smislu i može da nastavi dalje rasterećen nekih dilema i sumnji i nagomilanih pitanja.
Dakle, taj prvi kontakt - da, za ostalo se ne može znati unapred, to već ide po nekom ličnom osećaju. Mada, kako god da odlučiš nije pogrešno.
 
mali je problem sto sam se ja na regrutaciji pravio luda jer mi se nije dalo ici 6 mjeseci u hrvatsku vojsku .

Posmatraj stvari na način da je to eventualno problem samo u Hrvatskoj. Na svakom drugom mestu je to dokaz da si superpametan. ;) A, što kaže Honduras, koliko znam sebe, morao bih da ga upoznam makar iz čiste radoznalosti.
 
Poslednja izmena:

Back
Top