Izgubljena u daljini, bolna jeka,
Ugušena patnjom, sasvim sama na liticama smrti stojim
Ispod mene ispunjena suzama hladna reka
Žudim za gorko zelenim očima tvojim
I moja duša što te večno u prokletom raju čeka,
Shvatam da se bez tvoje ruke bojim.
Svet moj što se sruši i pade
Od sada u njemu počivaju tamni trenuci neprestani
I nemam tebe, nemam ni nade
Ne trebaju mi ovi žalošću ispunjeni dani.
Od naše ljubavi nije ostao samo ožiljak
Ni jedno sećanje ne želim da potisnem i izbrišem,
Iako u meni vlada samo bol i mrak
Ostaješ jedini voljeni dokle god dišem.
Odlaziš, vetar mi te oduzima,
Ne mogu da se borim, puštam ti ruku, lagano i olako
Tvoja sena zauvek nestade u oblacima dima
I vrisak i plač se prolomi u praznini jako.
Umirem da te vidim, ali su oči zatvorene
Ipak i dalje tvoj miris lebdi okolo, opija me
I moje telo izdiše, osećaj na usnama vene
Jer pokušavaju da kažu zadnje reči, koliko vole te.
Ugušena patnjom, sasvim sama na liticama smrti stojim
Ispod mene ispunjena suzama hladna reka
Žudim za gorko zelenim očima tvojim
I moja duša što te večno u prokletom raju čeka,
Shvatam da se bez tvoje ruke bojim.
Svet moj što se sruši i pade
Od sada u njemu počivaju tamni trenuci neprestani
I nemam tebe, nemam ni nade
Ne trebaju mi ovi žalošću ispunjeni dani.
Od naše ljubavi nije ostao samo ožiljak
Ni jedno sećanje ne želim da potisnem i izbrišem,
Iako u meni vlada samo bol i mrak
Ostaješ jedini voljeni dokle god dišem.
Odlaziš, vetar mi te oduzima,
Ne mogu da se borim, puštam ti ruku, lagano i olako
Tvoja sena zauvek nestade u oblacima dima
I vrisak i plač se prolomi u praznini jako.
Umirem da te vidim, ali su oči zatvorene
Ipak i dalje tvoj miris lebdi okolo, opija me
I moje telo izdiše, osećaj na usnama vene
Jer pokušavaju da kažu zadnje reči, koliko vole te.