20.11. 1910. preminuo je Lav Nikolajevič Tolstoj

Nina

Veteran
Supermoderator
Poruka
402.700
585101155_893415779679741_5673309996065496435_n.jpg
 
Dok je umirao na stanici Astapovo u 82.godini, Tolstoj je bio u polusvjesnom stanju - imao je upalu pluća, bio je slab i izmoren.
Ljudi koji su bili uz njega zapisali su da je šaputao tiho, u bunilu, poslednje riječi.

Govorio je:.."Volite se... Volite se..."

Ponovio je to nekoliko puta.
Nije govorio o knjigama, o slavi, o idejama.
Nije tražio priznanja.
Samo o ljubavi - kao jedinoj stvari koja ostaje kad sve drugo nestane.
 
Bio je grof, ruski pisac svrstan u najveće ruske realiste toga doba.
Poznat po svoja dva najveća dela, Ana Karenjina i Rat i mir,
koja oslikavaju duboku, psihološku i društvenu pozadinu Rusije i njenog društva u 19. veku.

Bio je esejista, poznati borac za prava radnika, dramaturg, kritičar i moralni filozof, a pored svega pacifista i levičar.
Svojim naprednim idejama o nenasilnom otporu je uticao na ličnosti, koje su se pojavile kasnije, među kojima su najpoznatije Martin Luter King i Gandi.] Prema glasanju 125 poznatih svjetskih autora Tolstojeve knjige uvrštene su u najveće knjige svih vremena.
 
realno, malo je pisaca koji su osnovali "sopstvenu" religiju. pravoslavno hrišćanstvo, u kome je u početku tražio utočište, razočaralo ga je zbog paradoksalne dogme o trojstvu i stroge crkvene hijerarhije. tolstoj je pustio bradu, obukao seljačku haljinu i prestao redovno da se pere. u narednim godinama, napisao je niz verskih pamfleta u kojima je hulio na uspostavljene crkvene institucije i propovedao sopstveno verovanje.

on je težio apsolutnoj istini i verovao je da ju je pronašao u svojoj samoizgrađenoj veri. međutim, tolstoj je na kraju poistovetio moralnu filozofiju sa religijom tj ispraznio je hrišćanstvo od svake transcendentnosti, proglasio Isusa samo čovekom i sveo veru na krut sistem pravila ponašanja
 
realno, malo je pisaca koji su osnovali "sopstvenu" religiju.

Tako je. Iako nije formirao zvaničnu “crkvu”, Tolstojeva verovanja (tolstojizam), čine jedinstven duhovni sistem, koji je samo inspirisan hrišćanstvom. Zbog toga ga je 1901. RPC javno ekskomunicirala, proglasivši ga jeretikom.
  • Tolstojizam naglašava:
    • Odbacivanje organizovane religije, sveštenstva i rituala kao korumpovanih ili nepotrebnih.
    • Doslovno tumačenje Isusovih učenja, posebno Besedu na Gori (Iz Jevanđelja po Mateju, Tolstoj za ovaj deo kaže da sadrži najčistiju i najdirektniju formu Isusovih etičkih učenja, bez ikakvih rituala, bez ikakve crkvene hijerarhije i bez formalnosti).
    • Nenasilje i pacifizam.
    • Jednostavan život, samodisciplinu i moralno življenje.
    • Vegetarijanstvo i fokus na fizički rad i samostalnost.
 
Nekoliko razloga zašto je Tolstoj posebno obraćao pažnju na Besedu na Gori:
  1. Etika nenasilja: Isus ovde uči „Okreni i drugi obraz“ i nenasilje u svakodnevnim situacijama. Tolstoj je bio snažan pacifista i video je ovo kao temelj moralnog života.
  2. Pravilo ljubavi: Naglasak na ljubavi prema bližnjem i neprijatelju odgovara njegovom stavu da moralni život prevazilazi formalnu religiju.
  3. Jednostavan život: Beseda na Gori propoveda skromnost, neulaganje u materijalno bogatstvo i oslanjanje na Boga, što je u skladu sa Tolstojevim idealom jednostavnog života.
  4. Individualna odgovornost: U Besedi se naglašava lična moralna odgovornost, a ne slepo praćenje crkvenih pravila ili tradicije.
 
Sinod Ruske Crkve, 22. februara 1901. godine, doneo „Akt o odstupanju grofa Tolstoja od Crkve“.
Crkvene vedomosti, zvanično glasilo Svetog Praviteljstvujuščeg Sinoda, objavio je akt o isključenju Tolstoja iz Crkve i on glasi: „Poznati u svetu pisac, Rus po rođenju, pravoslavan po krštenju i vaspitanju, grof Tolstoj, u prelesti gordoga uma svoga drsko je ustao na Gospoda i na Hrista Njegovog, i na sveto Njegovo nasleđe, javno se pred svima odrekao Majke Crkve pravoslavne, koja ga je odgajila i vaspitala, i posvetio svoju književnu delatnost i Bogom dani talenat širenju u narodu učenja suprotnih Hristu i Crkvi. Zbog toga ga Crkva ne smatra svojim članom i ne može ga smatrati dok se on ne pokaje i ne vaspostavi svoje opštenje sa njom.

Nekoliko dana nakon odluke Sinoda, Tolstoj je objavio svoj odgovor na akt o isključenju. Pre svega je istakao da ga je na odgovor naterala podeljenost koja se javila među narodom, a navodi i primer kako su mu neki povikali: „Eno đavola u ljudskom telu“. Smatrao je sinodsku odluku punom nedostataka, površnom, proizvoljnom i nepravičnom. Istakao je mišljenje da je učenje Crkve laž, skup praznoverja i vradžbina. Detaljno je obrazložio zablude koje su mu stavljane na teret. Potvrdio je da ne veruje u Svetu Trojicu, da je to jedna basna, da o Hristu treba govoriti kao o čoveku, jer to ima smisla, a učenje o Hristovom božanstvu smatrao je za huljenje. Posebno detaljno je obrazložio učenje o svetim tajnama, koje je poistovetio sa prostim vradžbinama, a kao besmislice je naveo sva molepstvija, ikone i mošti.

Svoje obraćanje završio je rečima: „Počeo sam s tim što sam zavoleo svoju pravoslavnu veru više od svoga spokojstva, zatim sam zavoleo hrišćanstvo više od svoje crkve, sad volim istinu više od svega na svetu“.
 
Sinod Ruske Crkve, 22. februara 1901. godine, doneo „Akt o odstupanju grofa Tolstoja od Crkve“.
Crkvene vedomosti, zvanično glasilo Svetog Praviteljstvujuščeg Sinoda, objavio je akt o isključenju Tolstoja iz Crkve i on glasi: „Poznati u svetu pisac, Rus po rođenju, pravoslavan po krštenju i vaspitanju, grof Tolstoj, u prelesti gordoga uma svoga drsko je ustao na Gospoda i na Hrista Njegovog, i na sveto Njegovo nasleđe, javno se pred svima odrekao Majke Crkve pravoslavne, koja ga je odgajila i vaspitala, i posvetio svoju književnu delatnost i Bogom dani talenat širenju u narodu učenja suprotnih Hristu i Crkvi. Zbog toga ga Crkva ne smatra svojim članom i ne može ga smatrati dok se on ne pokaje i ne vaspostavi svoje opštenje sa njom.

Nekoliko dana nakon odluke Sinoda, Tolstoj je objavio svoj odgovor na akt o isključenju. Pre svega je istakao da ga je na odgovor naterala podeljenost koja se javila među narodom, a navodi i primer kako su mu neki povikali: „Eno đavola u ljudskom telu“. Smatrao je sinodsku odluku punom nedostataka, površnom, proizvoljnom i nepravičnom. Istakao je mišljenje da je učenje Crkve laž, skup praznoverja i vradžbina. Detaljno je obrazložio zablude koje su mu stavljane na teret. Potvrdio je da ne veruje u Svetu Trojicu, da je to jedna basna, da o Hristu treba govoriti kao o čoveku, jer to ima smisla, a učenje o Hristovom božanstvu smatrao je za huljenje. Posebno detaljno je obrazložio učenje o svetim tajnama, koje je poistovetio sa prostim vradžbinama, a kao besmislice je naveo sva molepstvija, ikone i mošti.

Svoje obraćanje završio je rečima: „Počeo sam s tim što sam zavoleo svoju pravoslavnu veru više od svoga spokojstva, zatim sam zavoleo hrišćanstvo više od svoje crkve, sad volim istinu više od svega na svetu“.
Можда је Контантин Победоносцев малко претерао, када је ово потписао, а можда и не. Ипак, треба скренути пажњу да је Синод Руске православне цркве у то време, био састављен од угледних људи, а не од свештенства. Не од владика. Он је бљуво огањ на Цркву, а не на хришћанство. И хтео је да у оквиру црке направи секту. Так да је истеран из те Цркве, а не их хришћанства. То и онако нико не би могао. Тако да уз мизогенију, ипак као највћи његов лични недостатак, може се узети гордост. Јер, није му било доста што је био један од највећих светских писаца чак иза живота. Не хтео је да буде и мислилац. Касније су га и Берђајев и Иљин заиста пропустили кроз топлог зеца, анализирајући његове верско-филозофске покушаје.
Но, да вивимо шта кажу западни кумири о томе свему.
" Код Толстоја се ради о једној заблуди. Говорећи и Христу, он је у ствари мислио на Маркса. С друге стране, религија достојевског ће бити религија 21. века. У колико то не постане, 22. века неће ни бити.".
Освалд Шпеглер.
Могао би ту још свашта да напишем, но добро сад. Нека га овако. Можда неко и прочита.
 
Tako je. Iako nije formirao zvaničnu “crkvu”, Tolstojeva verovanja (tolstojizam), čine jedinstven duhovni sistem, koji je samo inspirisan hrišćanstvom. Zbog toga ga je 1901. RPC javno ekskomunicirala, proglasivši ga jeretikom.

jeste, upravo tako ali ne samo to. Tolstoj je recimo esteticizmu savremene književnosti suprotstavio sopstvenu tzv teoriju infekcije, prema kojoj umetnik mora da zarazi svoju publiku pozitivnim osećanjima. međutim, time se teoretičar umetnosti tolstoj opasno približio estetskom idealu sovjetske književnosti.

nije slučajno što je Tolstoj bio prvi ruski klasik koga su boljševici počastili kompletnim akademskim izdanjem. ako se nevaram, ovih devedeset tomova, objavljenih između krajem 20ih i krajem 50ih , i dalje predstavljaju definitivni referentni tekst

tolstoj je dobio političko odobrenje ni od koga drugog do od samog Lenjina, koji je državno-kritičke odlomke u romanu "vaskrsenje" i negativnu karikaturu Nikolaja prvog u "hadži muratu" opisao kao ogledala revolucije
 

Back
Top