1804.

1804.
Ivan V. Lalic
U gluvoj noci melje velika vodenica,
Crna vodenica na sivom viru trajanja,
U gluvoj noci melje zadrhtala vodenica,
Vodenica cuhljiva, cudo izresetano, vodenica bez vodenicara.

I melje mlivo, mrvljivo, krvavo
I melje vekove ne sazvakane, koscate,
I melje plamen I zvona uplasena, melje
I melje obale u vatru okovane
I melje konje, I melje konopac
I melje kisu, I melje sunce, melje
I melje rucak I Kosovsku veceru
I melje zito spaljeno, I melje ptice
I melje lica izresetana od vremena,
I melje svoju sudbinu zubatu u sitno mlivo opstanka.

Kroz zidove pod probodenim ocima zvezda
Preko sivog krova od mahovine sto ujeda
Kroz silovana vrata, kroz popljuvane prozore
Cetrdeset puta po cetiri jahaca
Preko mirisa krvi sto se pretvara u cvetove
Koji ukrasavaju legende I grobove
Preko dece otvorene ostrim nozevima,
Otvorene nozevima kao nezdravi plodovi
Odbaceni na na divnoj gozbi vremena, preko svega
Jahaci, krilati, zli jahaci samleveni neprimetno.
Samlece I Vas, vi strahom opasani
Samlece I vas junaci srdooki
Samlece vase prste, vase navike
Samlece zakrzljalog Boga u Vama Junaci
Vodenica bez vodenicara.

Jer melje mlivo, mrvljivo, krvavo,
Jer melje svoju patnju oslepljenu,
Jer melje suze I knjige starosavne
Jer melje celik mrznje
Jer melje pepeo
Jer melje tamu, melje pomeljare
Jer melje dusu prezira uplasenog
Jer melje daljine I krvave haljine,
Jer melje svoju sudbinu rogatu
U hranljivo mlivo svetlosti
U gluvoj noci bez vodenicara…