...

...sjeti se čovječe
svoga lika
svojih praznina
posipaj cvijećem i tudje staze
čuvaj svoje noći
dani neka prolaze
pogledom kupuj i nosi
gledaj kuda ćeš
a ne ,- ko si ...

 

[Soradze]

Lepa misao, prijatelju...
baš fino složena - jednostavna, a otvara prostor
da čovek malo zastane.
Sviđa mi se kako vodiš pogled sa sebe na put,
kao da kažeš: ‘manje ogledala, više kretanja’.

Samo mi jedno iskače dok čitam:
da li put postaje jasniji tek kad prestanemo
da se vrtimo oko sopstvenog lika?
Tvoj stih baš u tom smeru gura.

 

[faraonn]

...Mi ,
kao ostvarenje Nečije
na malim koracima Puta
to smo
i omedjujući sebe
očima hvatamo i pamtimo
sve dok
ostala sjećanja ostavljamo negdje
za nekad
a,
kad Put postane kao naša dimenzija nenametljiva
idemo sobom krećući se nivoima
kao dijete po svijetu igrački...
P.S.
...Mi sebi ne možemo biti objekat
a ako smo uporni
tu sebe zaustavljamo i stojimo
sve dok nas ta ometnja
ne napusti ...
P.S...tako nekako ,- moja Prijateljice...
...kako je mučno i drago, odgovarati na Tvoja Pitanja...

 

[Soradze]

Lepo si to složio, baš u tvom ritmu
- kao da hodaš kroz misao,
pa je usput pretvaraš u sliku.
I dok te čitam, stalno mi se vrti jedno:
možda se i ne zaustavljamo zato što sebe gledamo,
nego zato što se bojimo da prođemo pored sopstvene senke.
A kad to jednom prođe, put se sam otvori.
Tako nekako, moj Prijatelju - ti znaš već...