EKSPERIMENT (deo)
U tom momentu, iz šume se začu stravičan urlik i na livadi, gde su logorovali, pojaviše se tri stvorenja obučena u bele odore.
„Bože, pa oni nose maske Paje Patka, Mikija i Šilje. Šta je ovo? Sanjam li ja?“, pomisli Beli.
Oni zastadoše na par koraka od Belog.
Jedno vreme niko nije progovorio ni reč, a onda se začu glas onoga koji je stajao pod maskom Šilje.
„Na kolena! O Nedostojni, ovo je sveta šuma. Oskrnavili ste je, sledi vam najstroža kazna.“
Crvena i Plavi istog časa postupiše po naređenju, a Beli ostade da stoji.
Nije uspevao da obuzda smeh, gledajući u njihove groteskne maske.
„Na kolena“, ponovi Šilja, sad već mirnijim tonom.
„Ne pada mi na pamet“, odgovori im Beli, još uvek se grohotom smejući.
„Ko si ti?“
“A ko si ti? Ček… ček. Pa ja znam ko si ti. Šilja, zar ne?“
„Ne izgovaraj ime moje bez potrebe, robe. Da, ja sam Šilja. Gospodar govora i jedan od tri čuvara konzerve istine“, reče i izazva još veću navalu smeha kod Belog.
Crvena i Plavi su ga zapanjeno posmatrali, nisu shvatali zašto se smeje.
Njihova imena su se sa strahopoštovanjem izgovarala.
Kružila je legenda da niko ko ih je video zajedno nije preživeo.
„Ustanite, vas dvoje, nećete valjda klečati pred ovima. Oni ni zeca ne bi umeli da oderu.“
„Šta je to zec?“, zainteresova se Šilja.
„Životinja od čijeg mesamožeš da se najedeš, ukoliko uspeš da ga uloviš. Nego reci Crvenoj i Plavom, ko ste vi i šta tražite ovde“, kaza mu Beli.
„Ja sam Šilja, gospodar govora, jedan od tri čuvara konzerve istine.“
„Ne ponavljaj se, ja znam ko ste vi. Objasni njima dvoma šta tražite ovde.“
„Mi pripadamo klanu Intelektualaca, neki nas zovu i Teoretičarima zavere. Dato nam je da saznajemo tajne vremena pre Velikog rata. Savetujemo sve koji nam za to dobro plate.Proričemo sudbinu, otkrivamo neotktiveno i pronalazimo izgubljeno.“
„Auuu…bre,Intelektualci, isti li ste. Vama ni nuklearna eksplozija nije mogla ništa. Gori ste od bubašvaba i pacova. Šta je sa ovom dvojicom, jel oni umeju da govore?“, sad već iznervirano, upita Beli.
„Umeju, ali se drže zaveta. Miki je slep a Paja je nem. Odakle ste vi došli ovde? I ko si ti , uopšte?“
„Onda ti mora da si gluv. Kako me čuješ?“, upita ga Beli.
„Odakle to znaš? Špijunirao si nas? Čitam ti sa usana“, odgovori mu Šilja.
„Kako da ne znam? U moje vreme svaka prodavnica suvenira prodavala je skulpturu tri majmuna, nalik na vas trojicu. Onog koji ne vidi i one koji ne čuju i ne govore. Čak nisu ni bili mnogo skupi. Mislim da su je moji roditelji kupili u Banji.“
„Ko je to Banja?“, prvi put se oglasi Miki.
„Nije ‘ko je to’, već ‘šta je to’. Banja je mesto gde su se lečili bolesni i odmarali umorni, slepi bi progledali a nemi progovorili. Dušu dalo za vas. Bilo ih je dosta u Srbiji“, Beli pokuša da se našali, ali mu to nije polazilo za rukom.
„Šta je to Srbija?“
„Država u kojoj sam rođen i gde sam živeo do rata. Znate valjda šta je država?“, zgranut ih upita Beli.
„Jedni kažu da je to skup ljudi, drugi da je to dobro plaćen posao, a treći da to nikada nije ni postojalo“, odgovori Miki.
„Nema veze, objasniću vam neki drugi put; sada nemam vremena, a i gladan sam. Nego, imate li neku kolibu da prespavamo noćas, sutra bismo krenuli dalje?“
„Hram istine je otvoren svima koji to zatraže”, svečanim glasom im se obrati Šilja, a Miki dodade:
„I koji to plate.“
„Nema džabe ni kod babe“, promrmlja Beli, više za sebe.
„Šta ti je to baba?“, ponovo se oglasi Miki.
„Nije šta mi je to baba, već ko je to baba. Baba je majka moje majke. Kakvi ste vi to jebeni intelektualci kad ne znate tako nešto?“
„Žene nemaju babe“, reče Crvena, a Plavi dodade da ih ni muškarci nemaju.
Beli samo odmahnu rukom, nije imao ni snage ni volje da se preganja sa njima, bio je žedan, a i piškilo mu se.
Crvena i Plavi klimnuše glavom u znak odobravanja i bez reči kretoše.
Žurilo im se da što pre dođu u Hram istine.
Pokazalo se da to i nije baš tako jednostavan zadatak, kako se u prvi mah činilo.
Šilja im je bio vodič.Belom se činilo da ih namerno vodi u krug i da se kreću istim stazama na kojima je drveće i žbunje nestajalo i pojavljivalo se, iz nekih njemu nerazumljivih razloga.
U narednom momentu, ispred njih, neznano odakle, izniče jedna prilika nalik na Intelektualce.
Na sebi je nosio istu odoru kao i oni, samo pohabanu i posivelu od prašine.
Podiže ruku u vazduh, kao znak da im ne dozvoljava dalji prolaz, i proročkim glasom im reče:
„Eksperiment se bliži kraju.Bojte se, o Nedostojni. Preživeće samo pravednici i ljudi obučeni u sivo.“
Beli je ostao zatečen, primetno zbunjen i uplašen.
Imao je utisak da ispred sebe vidi svog starijeg dvojnika.
Svoj sopstveni odraz u ogledalu.
„Ko si ti? Šta hoćeš od nas? Kakav eksperiment je u pitanju? Ko su pravednici i ljudi obučeni u sivo?“
„Strpi se.Vreme donosi sve, čak i odgovore na tvoja pitanja“, začuo je Beli.
Zausti da odgovori, ali ispred njega nije bilo više nikoga.
Okrenu se prema Šilji, očekujući odgovore.
„Pirati ga zovu Nečisti, ostali ga zovu Sajdžija. Kažu da on sam sebe naziva Kalpalakah. Niko ne znagde obitava, kuda se kreće i kada se pojavljuje. Retki su oni koji su ga videli, a još ređi oni koji ga razumeju. Nama je ovo prvi put da ga vidimo. Legenda kaže da je ovde u Grockoj bio pre svih. Pre Velikog rata, pre Prvorođenog, na početku vremena. Pre Ministarstva za brigu o ljudskoj populaciji. Ljudima se ukazuje pred velike događaje. Takođe, kažu da sa njim u paru ide Uluk. Tvrde da živi u svojim pesmama i da se prikazuje samo ženama. Da ih uči nečemu što se zove ljubav. To je sve što znamo miI ntelektualci. Ostali ne znaju ni toliko. Kasno je. Vreme je da krenemo“, završi Šilja.
Ostali ga poslušaše bez ijedne primedbe.
U tom momentu, iz šume se začu stravičan urlik i na livadi, gde su logorovali, pojaviše se tri stvorenja obučena u bele odore.
„Bože, pa oni nose maske Paje Patka, Mikija i Šilje. Šta je ovo? Sanjam li ja?“, pomisli Beli.
Oni zastadoše na par koraka od Belog.
Jedno vreme niko nije progovorio ni reč, a onda se začu glas onoga koji je stajao pod maskom Šilje.
„Na kolena! O Nedostojni, ovo je sveta šuma. Oskrnavili ste je, sledi vam najstroža kazna.“
Crvena i Plavi istog časa postupiše po naređenju, a Beli ostade da stoji.
Nije uspevao da obuzda smeh, gledajući u njihove groteskne maske.
„Na kolena“, ponovi Šilja, sad već mirnijim tonom.
„Ne pada mi na pamet“, odgovori im Beli, još uvek se grohotom smejući.
„Ko si ti?“
“A ko si ti? Ček… ček. Pa ja znam ko si ti. Šilja, zar ne?“
„Ne izgovaraj ime moje bez potrebe, robe. Da, ja sam Šilja. Gospodar govora i jedan od tri čuvara konzerve istine“, reče i izazva još veću navalu smeha kod Belog.
Crvena i Plavi su ga zapanjeno posmatrali, nisu shvatali zašto se smeje.
Njihova imena su se sa strahopoštovanjem izgovarala.
Kružila je legenda da niko ko ih je video zajedno nije preživeo.
„Ustanite, vas dvoje, nećete valjda klečati pred ovima. Oni ni zeca ne bi umeli da oderu.“
„Šta je to zec?“, zainteresova se Šilja.
„Životinja od čijeg mesamožeš da se najedeš, ukoliko uspeš da ga uloviš. Nego reci Crvenoj i Plavom, ko ste vi i šta tražite ovde“, kaza mu Beli.
„Ja sam Šilja, gospodar govora, jedan od tri čuvara konzerve istine.“
„Ne ponavljaj se, ja znam ko ste vi. Objasni njima dvoma šta tražite ovde.“
„Mi pripadamo klanu Intelektualaca, neki nas zovu i Teoretičarima zavere. Dato nam je da saznajemo tajne vremena pre Velikog rata. Savetujemo sve koji nam za to dobro plate.Proričemo sudbinu, otkrivamo neotktiveno i pronalazimo izgubljeno.“
„Auuu…bre,Intelektualci, isti li ste. Vama ni nuklearna eksplozija nije mogla ništa. Gori ste od bubašvaba i pacova. Šta je sa ovom dvojicom, jel oni umeju da govore?“, sad već iznervirano, upita Beli.
„Umeju, ali se drže zaveta. Miki je slep a Paja je nem. Odakle ste vi došli ovde? I ko si ti , uopšte?“
„Onda ti mora da si gluv. Kako me čuješ?“, upita ga Beli.
„Odakle to znaš? Špijunirao si nas? Čitam ti sa usana“, odgovori mu Šilja.
„Kako da ne znam? U moje vreme svaka prodavnica suvenira prodavala je skulpturu tri majmuna, nalik na vas trojicu. Onog koji ne vidi i one koji ne čuju i ne govore. Čak nisu ni bili mnogo skupi. Mislim da su je moji roditelji kupili u Banji.“
„Ko je to Banja?“, prvi put se oglasi Miki.
„Nije ‘ko je to’, već ‘šta je to’. Banja je mesto gde su se lečili bolesni i odmarali umorni, slepi bi progledali a nemi progovorili. Dušu dalo za vas. Bilo ih je dosta u Srbiji“, Beli pokuša da se našali, ali mu to nije polazilo za rukom.
„Šta je to Srbija?“
„Država u kojoj sam rođen i gde sam živeo do rata. Znate valjda šta je država?“, zgranut ih upita Beli.
„Jedni kažu da je to skup ljudi, drugi da je to dobro plaćen posao, a treći da to nikada nije ni postojalo“, odgovori Miki.
„Nema veze, objasniću vam neki drugi put; sada nemam vremena, a i gladan sam. Nego, imate li neku kolibu da prespavamo noćas, sutra bismo krenuli dalje?“
„Hram istine je otvoren svima koji to zatraže”, svečanim glasom im se obrati Šilja, a Miki dodade:
„I koji to plate.“
„Nema džabe ni kod babe“, promrmlja Beli, više za sebe.
„Šta ti je to baba?“, ponovo se oglasi Miki.
„Nije šta mi je to baba, već ko je to baba. Baba je majka moje majke. Kakvi ste vi to jebeni intelektualci kad ne znate tako nešto?“
„Žene nemaju babe“, reče Crvena, a Plavi dodade da ih ni muškarci nemaju.
Beli samo odmahnu rukom, nije imao ni snage ni volje da se preganja sa njima, bio je žedan, a i piškilo mu se.
Crvena i Plavi klimnuše glavom u znak odobravanja i bez reči kretoše.
Žurilo im se da što pre dođu u Hram istine.
Pokazalo se da to i nije baš tako jednostavan zadatak, kako se u prvi mah činilo.
Šilja im je bio vodič.Belom se činilo da ih namerno vodi u krug i da se kreću istim stazama na kojima je drveće i žbunje nestajalo i pojavljivalo se, iz nekih njemu nerazumljivih razloga.
U narednom momentu, ispred njih, neznano odakle, izniče jedna prilika nalik na Intelektualce.
Na sebi je nosio istu odoru kao i oni, samo pohabanu i posivelu od prašine.
Podiže ruku u vazduh, kao znak da im ne dozvoljava dalji prolaz, i proročkim glasom im reče:
„Eksperiment se bliži kraju.Bojte se, o Nedostojni. Preživeće samo pravednici i ljudi obučeni u sivo.“
Beli je ostao zatečen, primetno zbunjen i uplašen.
Imao je utisak da ispred sebe vidi svog starijeg dvojnika.
Svoj sopstveni odraz u ogledalu.
„Ko si ti? Šta hoćeš od nas? Kakav eksperiment je u pitanju? Ko su pravednici i ljudi obučeni u sivo?“
„Strpi se.Vreme donosi sve, čak i odgovore na tvoja pitanja“, začuo je Beli.
Zausti da odgovori, ali ispred njega nije bilo više nikoga.
Okrenu se prema Šilji, očekujući odgovore.
„Pirati ga zovu Nečisti, ostali ga zovu Sajdžija. Kažu da on sam sebe naziva Kalpalakah. Niko ne znagde obitava, kuda se kreće i kada se pojavljuje. Retki su oni koji su ga videli, a još ređi oni koji ga razumeju. Nama je ovo prvi put da ga vidimo. Legenda kaže da je ovde u Grockoj bio pre svih. Pre Velikog rata, pre Prvorođenog, na početku vremena. Pre Ministarstva za brigu o ljudskoj populaciji. Ljudima se ukazuje pred velike događaje. Takođe, kažu da sa njim u paru ide Uluk. Tvrde da živi u svojim pesmama i da se prikazuje samo ženama. Da ih uči nečemu što se zove ljubav. To je sve što znamo miI ntelektualci. Ostali ne znaju ni toliko. Kasno je. Vreme je da krenemo“, završi Šilja.
Ostali ga poslušaše bez ijedne primedbe.