Staro violoncelo

Kako je duga noc
Dok violoncello svira
Za crnog gavrana u samoci
Sto samo slusa skupljenih krila

Kako sporo jagodica klizi
Niz strunu sto joj meso kida
Dok tuznu pesmu nocas svira
I poklanja je crnoj tisini

A on tu samo stoji
Krilom se skriva
Ne diraj ranu sto boli
Cutke ga on zamoli

Violoncello dobro razume
Sta se u njegovom oku zbiva
I jagocica trznu jace
Pokida strunu sto se od jauka izvija

Poklon nacini violoncello staro
Ponizno se klanja velicini
Duga je noc i bez njega
Nece da kopa po tisini.