Veliki romanopisci...

Karamazov

Ističe se
Poruka
2.450
Svako ko pogleda ovu temu neka odgovori na pitanje,mnogo me interesuje vase misljenje,procitao sam mnogo postova iz kojih se mnogo toga moze i cuti i nauciti itd.
Dakle,da li se veliki romanopisci jednostavno radjaju ili neki ljudi vremenom,zbog mnogo toga prozivljenog i neiscrpnog isqstva koje imaju,jednostavno osete potrebu da pisu romane,i tako postanu veliki romanopisci ? Sta od ova 2 slucaja vama zvuci logicnije,i da li su oba slucaja moguca ?
Hvala svima...
 
Karamazov:
Svako ko pogleda ovu temu neka odgovori na pitanje,mnogo me interesuje vase misljenje,procitao sam mnogo postova iz kojih se mnogo toga moze i cuti i nauciti itd.
Dakle,da li se veliki romanopisci jednostavno radjaju ili neki ljudi vremenom,zbog mnogo toga prozivljenog i neiscrpnog isqstva koje imaju,jednostavno osete potrebu da pisu romane,i tako postanu veliki romanopisci ? Sta od ova 2 slucaja vama zvuci logicnije,i da li su oba slucaja moguca ?
Hvala svima...
u svakom od nas chuchi neki talenat...neko uspe da ga otkrije,a neko ne...nikada.Mislim da ljudi cheshce pishu jer upravo u tome pronalaze spas,utehu,i na papir stave svoje emocije...Pretpostavljam da treba biti talentovan,ali veliku ulogu igra i iskustvo,tezina zivota koja je prevelika,pretrpljene muke,surova svakidashnjica.I upravo ljudi koji su dovoljno hrabri da na parche hartije stave svoj zivot,iskustvo,realnost cheshce postaju pravi romanopisci poput mene.
 
Mislim da isustvo nema nikakvog uticaja.Veliki pisci se radjaju.Ako postoji stvar koju ne mozes da naucis to je kako kvalitetno da pises,u stvari svako moze,ali uci sam sebe.Zato i smatram da je sve o teoriji knjizevnosti cisto naklapanje koje je beskorisno jer ne moze prakticno da se primeni-knjizevnost je suvise komplikovana da bi mogla naucno da se racionalizuje.Ali zavisi od toga sta podrazumevamo pod iskustvom.Pisanje nije nesto prijatno,naprotiv.I ako cu da zvucim banlan najbojle poredjenje bi bilo sa kenjanjem-da postoji neko trenutno kratkotrajno olaksanje ali brzo prolazi i to te tera da pises dalje,ko droga,bar je tako kod mene.
 
to je definitivno individualno.Neko se jednostavno rodi sa tendencijom ka pisanju(to su obicno osobe sa urodnjenom depresijom)ali takodje postoje neki kojim je zivot nametnuo obavezu da pisanjem objasne sebi ili vec nekome drugom svoja osecanja ili da iskazu svoj talenat radi slave....kod svakoga se to razlikuje...to je barem moje msljenje :D
 
frozen1982.:
Veliki pisci se radjaju.Ako postoji stvar koju ne mozes da naucis to je kako kvalitetno da pises,u stvari svako moze,ali uci sam sebe.

Kazu da je Balzak imao jako lose pocetke, ali ne u smislu da je bio nepriznat, nego da je bas baljezgario. Ali, covek je sebi svaki dan ponavljao da ce napisati najbolji roman, remek delo,... I stvarno je usao u kucu slavnih.

A o svojim junacima je pricao kao da su zivi ljudi. Upoznavao je prijatelje da gospodjica Delfina očijuka sa onim ili ovim kao da prica o komsinici sa sprata.

A tek kafe sto je pio...!
 
frozen1982.:
Mislim da isustvo nema nikakvog uticaja.Veliki pisci se radjaju.Ako postoji stvar koju ne mozes da naucis to je kako kvalitetno da pises,u stvari svako moze,ali uci sam sebe.Zato i smatram da je sve o teoriji knjizevnosti cisto naklapanje koje je beskorisno jer ne moze prakticno da se primeni-knjizevnost je suvise komplikovana da bi mogla naucno da se racionalizuje.Ali zavisi od toga sta podrazumevamo pod iskustvom.Pisanje nije nesto prijatno,naprotiv.I ako cu da zvucim banlan najbojle poredjenje bi bilo sa kenjanjem-da postoji neko trenutno kratkotrajno olaksanje ali brzo prolazi i to te tera da pises dalje,ko droga,bar je tako kod mene.

Једно од смешних тумачења сврхе теорије књижевности...
То свакако није рецепт за успешно писање књиге, већ д-о-с-л-о-в-н-о: Т-Е-О-Р-И-Ј-А К-Њ-И-Ж-Е-В-Н-О-С-Т-И;) Мислите о томе...
 
mixy:
Једно од смешних тумачења сврхе теорије књижевности...
То свакако није рецепт за успешно писање књиге, већ д-о-с-л-о-в-н-о: Т-Е-О-Р-И-Ј-А К-Њ-И-Ж-Е-В-Н-О-С-Т-И;) Мислите о томе...
Pa koja je svrha necga sto nema nikakvu konkretnu primenu?Ako sluzi nekom sabiranju/arhiviranju svog znanja vezanog za stil,teoriju pisanja,zadatak nikad nece biti ispunjen-suvise je komplikovan.Mogu da razumem primenu u analizi nekog konkretnog knjizevnog dela ali i tu pristup varira od dela do dela.Cisto elitisticko naklpanje onih koji nikad nisu nista napisali o tome kako bi oni sto pisu trebalo da pisu.
 
Мислим да је потребно и да се роди то у њима, али и да стекну одређено искуство. Мислим да су образовање и дисциплина јако битни када је роман у питању.
 
frozen1982.:
Bol je izvor svega,pa i umetnosti,pa i pisanja.
Mislim da nisi u pravu.Tolstoj,na primer.Imao je i on dela koja su zasnovana na bolu,ali on je uglavnom pisac koji voli zivot,nije tako da kazem ''crn'' kao Dostojevski...Ne mislim da je bol izvor svega pa i umetnosti...Zasto su Pikasove slike bile izgradjene na bolu? Ili Da Vincijeve?
 

Back
Top