Poeta - anđeo s` dušicom deteta

KPCTAHK

Poznat
Poruka
8.708


Poeta - anđeo s` dušicom deteta
---------------------------------------

Pesnici - ma, to su ti, rode plemeniti, leptiravo-titrave sanjalice, ljubozovne smejuljčice, večite lutalice, vrludalice, žudljivice, čežnjalice, nadalice, čekalice, al` i `tice trnuljčice koje imaju vragolasto-detinje dušice - ne slušaju "Grand paradu", a znadu, naravski da znadu, i bez Cece i bez Karleuše svojom kiticom ženskadiji telašcad, kao Indijanac onu vatricu tinjalicu, da zapuše …

Vole te cvetke-zanovetke da njuše i mamljivo opijeni tom neopisivom miomilinom nebeskom pevuše, pevuše, pevuše i boli ih uvce za sve, naročito za to što godine u nepovratiju odlaze, jer te, od samog Boga nadahnute maze, životnim bespućima, bosonogi, al` uvek uzdignute glave, sa osmehom na licu i neizmernom ljubavlju u srcu, vrludavo-titravo, gaze i tope se od miline fine zato što im je uspelo da u duši sačuvaju dete i dobiju naklonost Majčice Presvete…

Da li je to θεία δίκη (diktat Gospodnji) ili ποιητική αδεία (pesnička sloboda) njima nije važno, al` im važno uvek volet`neopisivo, titravo, milo-mileno i snažno ...

Da, da, samo pesnik zna - to u vrludavoj duši, titravom srcu i brideće-čačkavoj guši duboko oseća, obliva ga ta svakolika milina i voleo bi, za tim pesnik neprestano žudi, ljudi, neizmerno bi voleo to, da može, sme i ume da nauči sve ljude sveta da gledaju na sve(t) oko sebe kroz oči deteta, jer samo tako, i drugačije nikako, shvatiće i prihvatiće ovo što je živa, živcata, istina - život nije borba već igra neprestana, svakog trena i svakog bogovetnog dana, leptira i cveta ...

Eh, da pesnici svetom zavladaju nikada više ne bi bilo rata, čovek bi čoveka voleo k`o rođenog brata, jer svima nam je isti Bog tata ...

Krstan Đ. Kovjenić

LEPTIR3.jpg


- - - - - - - - - -

--------------------------------------------------------
P O E T A – ANĐEO S` DUŠICOM DETETA
---------------------------------------------------------

Onaj kome Gospod udahne dah poete ostane u srcu zauvek dete, a u duši, jest` Majke mi Presvete, on je kao anđeo kojega uvek iskušava đavo, bori se za ljudsko pravo i zakržljale savesti pederastih, oholih, zlih i debelih tera u pakao pravo. To je i razlog da se detinje duri, vragolasto žmuri i uvek, kao preblagi dašak povetarca, nekamo, samo Bog zna zašto i do kuda vrluda, leptiravo žuri, žuri, žuri... kada zaneseno srcem piše, detinjom suzicom ornamentiše i prebolno, smešno-ridavo, uzdiše. Zato i jeste svako njegovo slovo – ma, nema tu ono, il` ovo, poslastica za dušu, al` i, veoma često, čemerika za gušu. Poeta i jeste tuga i opomena – mnogo tuži kada ga zaboli činjenica da su ljudi postali kukavice, izdajice i rospije razvratnice i ne žele da promene zla vremena, da se okanu teških tema i shvate da u svađi ništa dobrog nema. Sve to, i mnogo više od toga, tera poete da se ne svete, prete i u konflikt lete – oni žele, mnogo žele, lepa sele, da se ljudi zbrate, sjate i od sotone zavedene na Puteljak Gospodnji vrate...

Sve su to i razlozi, no, dabome, neću danas o tome, da poeta mnogo voli žene, blago mene, i opevava ih neumorno u tri smene sve dok sasvim ne skrene, il` ga posve sjebu uspomene, životno breme, teške teme i političke šeme i dileme...

Krstan Đ. Kovjenić

- - - - - - - - - -

-----------------------------------------------------------------
POETA - e, to ti je, rode, jadnik koji je imao nesreću da preživi ljubavni brodolom i umesto da posve skrene i svom životinjku se krevelji kao ona stvar na nove gaće on se nekako koprca, šmrca, vrluda okamenjenog srca, a život ga, bezbeli, gadno-pogano, prca, prca i prca...

Hehe-bu ga uspomene na nekadašnje lepo vreme, golicave teme i, razno-razne - bezobrazno-mazne , sladunjave šeme, a u san mu dolaze ljubozovne žene, al` zamagljenog lika, iskrivljenih slika i neme, sasvim neme...

Drhti od te milo-milene, od žudljive, najžudljivije, treme, proklinje to prokleto vreme i Gospoda moli, uvik i samo, hteo bi smiraj - tamo, il` `amo:

"Bože, izbriši mi iz srca upomene i ispred očiju magličasto-titravi lik te žene, ili sasvim dokusuri mene !"
---------------------------------------------------------
 
Često me pitaju, za tu moju muku ne znaju:

"Profesore, kako se pesnik postaje ?"

a ja ih, onako ljudski - iz duše i srca, kroz uzdah koji mi para grudi, kroz suzu koju mi sećanje probudi i kroz žudljivu misao koja je uvek upućena samo njoj, ženi voljenoj, zamolim da mi neko kaže kako se pesnik biti prestaje i da li ta muka do kraja života traje
NEBESKA DAMA - ANĐELUŠA.jpg
 
Poslednja izmena:
Proleće
------------
Vele, sele, stići će proleće,
Ova hladna zima proći će,
Laste s` juga opet doći će,
I cvetaće mirisavo cveće.

Ali mene ovaj hladni,
Krvledeći, k`o smrt gadni,
Vetrusina iz lednog Sibira
U srdašce bolno dira
I duša mi drhti od nemira.

Toplo sunce moje Juge,
Rodne grude, ljubavi i tuge,
Da je vidim nemam sreće -
Ogrejat` me to sunašce neće …

Krstan Đ. Kovjenić

- - - - - - - - - -

Ej, ljubavi, moj zlotvore
--------------------------------

Na licu mi nije uklesano vreme,
Ali jesu, tu nema dileme,
Uklesane sve ljubavne šeme
Mnogo teško životno mi breme.

Te su bore teške mi k`o gore,
Naročito u svitanje zore.
To su muke, moje noćne more –
Ej, ljubavi, moj zlotvore.

Eh, što nisam, sada mi je žao,
Ja kaluđer zauvek ostao
Sa samoćom mojom drugovao
I od greha dušu sačuvao …

Ej, ljubavi, iskušenje teško,
Moja muko i životna greško,
Zašto sam te okusiti mor`o
I od tebe u grud`ma izgoro`.

Krstan Đ. Kovjenić
 
Dok padaju prve jesenje kiše,
Dok draga kraj mene milozvučno diše,
Dok severac grane šuštavo njiše,
Dok srce o njoj najlepše stihove piše
Mene ove ljubopitljive misli smoriše,
No o tome, dabome, onako tiho, tiše:
Da li će me posthumno da voli više,
Ili će srcem o drugom hvalospeve piše …

- - - - - - - - - -

Ja sam rođen pokraj Dvorske bašte,
Fruška Gora dala mi je krila,
Zato prepun pesničke sam mašte -
S` Dunavom me majka pobratila ...

Al` vragolan prevelik sam bio -
Devojke sam po redu ljubio,
Kao leptir od cveta do cveta,
Zato svoje gnezdo nisam svio
Život me je gadno pogazio
I kaznila sudbina prokleta ...

Tom su tiću oslabila krila,
Bolna seta u grudima jeca,
Jedna mila srce mi slomila
Još dok besmo vragolasta deca ...

Krstan Đ. Kovjenić

BOGOSLOVIJA.jpg
 
JA BEZ TEBE NE MOGU DA ŽIVIM
-------------------------------------------------

Ja bez tebe ne mogu da živim,
Srećo moja, nado izgubljena,
Za rastanak sada sreću krivim
I prizivam ta srećna vremena.

U svitanje zore je najgore
Kad se sunce iznad Moskve rađa
U grudima tad` buktinje gore
Duša cvili: “Gde je moja slađa?

Gledam naše požutele slike
Baš na svakoj nasmejana ti si
Da te volim ne imah prilike
Zašto, Biže ? Zašto, Hriste Sveti?

Gledam Ural i daljne Karpate
Želim nazret` tvoje lepo lice
Pomozi mi, Hriste, mili brate,
Il` iz grudi iščupaj mi srce !

Krstan Đ. Kovjenić

NEBESKA DAMA - SONČEK.jpg


- - - - - - - - - -

Ej, probudi u meni proleće
Ozdravi mi srce boleće
Kroz košulju vetrić nek` proleće
Nek` mi na prozor lasta doleće
Neka opet procveta sve cveće
Neka plamtim, k`o plam sveće,
Neka se istopim od te sreće,
Jer bez tebe to proleće
Dočekati bolno srce neće …
 

Back
Top