Masta...

Zasto pobegla?
Mastarije imaju neki svoj prioritet.
Ja sam mastala oduvek o ljubavi, prvoj i jednoj za ceo zivot i deci i domu.
Mozda sam skromna ali zivim svoju mastariju.

Mozda sam ja samo realna kad mastam.
Ne znam.

Ovo možeš da napišeš kada budeš imala 100 godina, ali sada ne. Prešla si tek trećinu.

- - - - - - - - - -

Ja sam suviše realna, kvarim vam maštarije.:rumenko:
 
ova romantiziranja mastanja su mi tezak krindz, podsecaju me na onu psihodelicnu deciju poeziju komunjarskih posleratnih lektira za osnovnu skolu koja je takodje tezak krindz. a najveci krindz je kad zena u tridesetim ima potrebu da ostavi utisak nevinog deteta
 
Da li mastate?
Da li volite da mastate?
Imate li vremena za mastanje?

Sta to vase mastarije uvek sadrze?

Da li smatrate da je dobro mastati?
Da, mislim da je maštanje poželjno i zdravo.

Maštam, naravno. Pored najbednijih vidova maštanja (dobila sam milijarde na lotou, pa svima kupujem stanove, otplaćujem dugove i hipoteke i slično), takođe maštam o idealnom društvu, zaboravljenom ostrvu usred okeana i stvaranju komune, ili recimo da sam diktator pa mogu da naredim da se skinu odvratni bilbordi, propisujem dimenzije, boje i fontove natpisa firmi, takođe dizajniram ljude u busu, menjam im frizure, smišljam biografije, i slično. Ili recimo o festivalima i kulturnim događanjima... Ili o velikim seobama naroda - severnjake na jug, južnjake na sever, i tako... Svet oko nas je grozan, materijala za maštanje kolko hoćeš.
 
Da, mislim da je maštanje poželjno i zdravo.

Maštam, naravno. Pored najbednijih vidova maštanja (dobila sam milijarde na lotou, pa svima kupujem stanove, otplaćujem dugove i hipoteke i slično), takođe maštam o idealnom društvu, zaboravljenom ostrvu usred okeana i stvaranju komune, ili recimo da sam diktator pa mogu da naredim da se skinu odvratni bilbordi, propisujem dimenzije, boje i fontove natpisa firmi, takođe dizajniram ljude u busu, menjam im frizure, smišljam biografije, i slično. Ili recimo o festivalima i kulturnim događanjima... Ili o velikim seobama naroda - severnjake na jug, južnjake na sever, i tako... Svet oko nas je grozan, materijala za maštanje kolko hoćeš.

:lol::cool:
 
masta je forma eskapizma i kao takva je omiljeno utociste duboko nesrecnih ljudi, ljudi koji su duboko nezadovoljni svojim zivotima. u akutnom obliku dovodi do gubljenja zelje za ucestvovanjem u stvarnom svetu i povlacenja u sebe. takodje moze dovesti i do brisanja granice izmedju stvarnog sveta i izmastanog sto moze biti jako opasno u zavisnosti od njihovog kontrasta.

sve ovo na kvadrat kad je u pitanju mlad, povodljiv, svez, slabasan deciji um


decu treba uciti da razmisljaju logicno, kriticno, cinjenicno, realno, i da se sa zakljuccima takvog razmisljanja suoce

a ne da beze u svet uzaldnih misli zato sto to 'pospesuje njihovu kreativnost', 'obogacuje njihov unutrasnji zivot', ili koje vec gluposti mejnstrim nadrilekarija navodi kao razloge za ta tripovanja
 
masta je forma eskapizma i kao takva je omiljeno utociste duboko nesrecnih ljudi, ljudi koji su duboko nezadovoljni svojim zivotima. u akutnom obliku dovodi do gubljenja zelje za ucestvovanjem u stvarnom svetu i povlacenja u sebe. takodje moze dovesti i do brisanja granice izmedju stvarnog sveta i izmastanog sto moze biti jako opasno u zavisnosti od njihovog kontrasta.

Zahvaljujući mašti takođe postoje umetnost, književnost, arhitektura, naučna otkrića... Stvari ne nastaju tek tako - neko je sve to izmislio. I običnu palačinkanicu je neko nekad izmaštao, pa ostvario. To je druga, pozitivna krajnost.
 
Zahvaljujući mašti takođe postoje umetnost, književnost, arhitektura, naučna otkrića... Stvari ne nastaju tek tako - neko je sve to izmislio. I običnu palačinkanicu je neko nekad izmaštao, pa ostvario. To je druga, pozitivna krajnost.



mislim da se tebi malo izgubila granica izmedju korisnog razmisljanja/planiranja i maste
 
Mastam
I vezem razne priče u glavi mešavina želja planova ideja putokaza i svega i svačega
Tako mi sinu genijalne ideje kako nešto da rešim ili se setim nečega što sam u gužvi zaboravila
Nemam neku maštu tipa ležim na ibici i pijem koktel
Više je to neko smisljanje konkretnih stvari i poteza koje bih volela da uradim pa pravim neki svoj mali plan kako da to ostvarim
I nije bitno sto sutra zaboravim o čemu sam juče mastala
Lepo mi je a gotovo uvek izađe nešto lepo iz moje mašte
 
mislim da se tebi malo izgubila granica izmedju korisnog razmisljanja/planiranja i maste
Ili drugačije kapiramo maštu. Ti to vidiš kao neko sanjarenje, bekstvo, gubljenje vremena ... a ja to vidim kao bonus. To tvoje "korisno razmišljanje i planiranje", tu su ti već dati parametri (zadata tema za razmišljanje, postojeće obaveze koje planiraš), a mašta je igra na slobodnom terenu, nema zadatih parametara, izmišljaš, smišljaš, pronalaziš. Pa ako sa tim izmišljenim nešto konkretno uradiš - onda si kreativan, a ako to ostane samo igrarija, u mašti - onda si sanjar.
 
Ili drugačije kapiramo maštu. Ti to vidiš kao neko sanjarenje, bekstvo, gubljenje vremena ... a ja to vidim kao bonus. To tvoje "korisno razmišljanje i planiranje", tu su ti već dati parametri (zadata tema za razmišljanje, postojeće obaveze koje planiraš), a mašta je igra na slobodnom terenu, nema zadatih parametara, izmišljaš, smišljaš, pronalaziš. Pa ako sa tim izmišljenim nešto konkretno uradiš - onda si kreativan, a ako to ostane samo igrarija, u mašti - onda si sanjar.

Onda sam ja kreativna :)
 
Da, mislim da je maštanje poželjno i zdravo.

Maštam, naravno. Pored najbednijih vidova maštanja (dobila sam milijarde na lotou, pa svima kupujem stanove, otplaćujem dugove i hipoteke i slično), takođe maštam o idealnom društvu, zaboravljenom ostrvu usred okeana i stvaranju komune, ili recimo da sam diktator pa mogu da naredim da se skinu odvratni bilbordi, propisujem dimenzije, boje i fontove natpisa firmi, takođe dizajniram ljude u busu, menjam im frizure, smišljam biografije, i slično. Ili recimo o festivalima i kulturnim događanjima... Ili o velikim seobama naroda - severnjake na jug, južnjake na sever, i tako... Svet oko nas je grozan, materijala za maštanje kolko hoćeš.

Ovo sve super zvuči, ali ja kad ovako razmišljam padnem u bedak.
Pošto ne mogu svet učiniti boljim ja radim na sebi i mojoj okolini pa se držim realnih planova.
Doduše ljudi mi se često podsmevaju jer im moji planovi zvuče nemogući i suludi, ali ja se slažem sa Čičkom i znam da mogu samo ako hoću i negativci me ne mogu sprečiti.
Njihov mrak je samo njihov, a ja teram svoje i ne zaustavljam se.
Često znaju da kažu da imam sreće u životu i verovatno ima i toga jer sreća prati hrabre.
 
Mnogi moji planovi su potekli iz maste. Iz sveta zamisljanja se lako predje u svet smisljanja, tj planiranja, ako covek ima volju, upornost, hrabrost, srecu. Ako je snalazljiv, kreativan, sposoban...
 
Ili drugačije kapiramo maštu. Ti to vidiš kao neko sanjarenje, bekstvo, gubljenje vremena ... a ja to vidim kao bonus. To tvoje "korisno razmišljanje i planiranje", tu su ti već dati parametri (zadata tema za razmišljanje, postojeće obaveze koje planiraš), a mašta je igra na slobodnom terenu, nema zadatih parametara, izmišljaš, smišljaš, pronalaziš. Pa ako sa tim izmišljenim nešto konkretno uradiš - onda si kreativan, a ako to ostane samo igrarija, u mašti - onda si sanjar.



pa termin mastanje se uglavnom i koristi kad su u pitanju uzaludna sanjarenja cija je svrha eskapizam, na primer tvoja mastanja o milijardama na lotou ili cickova bezanja iz sela na suncane plaze. sigurno da neces cuti da se za irigacionog inzenjera koji je resio problem odvoda vode na terenu podloznom poplavama kaze da je izmastao projekat (i to bez da uracunamo realizaciju), iako je verovatno u pitanju vrlo slican kognitivni proces

uostalom i ta realizacija izmastanog nije garancija validnosti sama po sebi. eto recimo ljubinka je, kao i svaki mediokritet, po svaku cenu zapela da su knjige natprirodne pojave koje zrace mudroscu. a knjizevnost kao umetnost pociva na izmastanom (izmisljenom) sadrzaju, sto ce reci laganju. ko bolje laze taj je bolji pisac. znaci sta vredi ako neko realizuje mastanja ako su mastanja sranjje i ako je ta realizacija samo produzetak te uzaludnosti iz glave
 
izmisljene price bilo koje vrste su vrlo opasna stvar, pogotovo ako im ne pristupimo sa kriticke pozicije da je u pitanju umotvorina jednog coveka i kao takve ih posmatramo (a to skoro da niko i ne radi kad se dohvati nekog romana). tu se covek koji ne razmislja kriticki i analiticki vrlo lako da okliznuti i udubiti u pricu i vise nego sto je svestan, te postati podlozan izmeni svoje svesti. i to od strane necega sto je po svojoj sustini laz
 

Back
Top