Imam bolest.

DavidB92

Primećen član
Banovan
Poruka
791
Ne znam da li postoji ime za to,ali to je kao neka vrsta,mentalne bolesti,ili lose navike. Imam "naviku" da kada ispred mene vidim pod poplocan naprimer,plavim i zelenim plocicama naizmenicno,imam naviku da stanem samo na plave,ili da kada je ispred mene trotoar sa kamenim blokovima,imam potrebu da stanem npr. na svaki drugi blok. A kada mi je dosadno ili kad ne radim nista,onda zamisljam da sam bacila lopticu ka nekom zidu,i ona se odbija,odbija,odbija,kao ona igrica gde udarate lopticu koja se odbije od te crte i unistava blokove pa se odbije o blokove ili zidove. E tako i meni. Npr. loptica krene iz moje sobe,pa predje u dnevnu odbijanjem,pa izadje kroz prozor i ona je zamisljam kako se po mom gradu tako odbija.....Ne znam........
 
Ne znam da li postoji ime za to,ali to je kao neka vrsta,mentalne bolesti,ili lose navike. Imam "naviku" da kada ispred mene vidim pod poplocan naprimer,plavim i zelenim plocicama naizmenicno,imam naviku da stanem samo na plave,ili da kada je ispred mene trotoar sa kamenim blokovima,imam potrebu da stanem npr. na svaki drugi blok. A kada mi je dosadno ili kad ne radim nista,onda zamisljam da sam bacila lopticu ka nekom zidu,i ona se odbija,odbija,odbija,kao ona igrica gde udarate lopticu koja se odbije od te crte i unistava blokove pa se odbije o blokove ili zidove. E tako i meni. Npr. loptica krene iz moje sobe,pa predje u dnevnu odbijanjem,pa izadje kroz prozor i ona je zamisljam kako se po mom gradu tako odbija.....Ne znam........

zvuci kao opsesivno kompulzivni poremecaj

https://sr.wikipedia.org/wiki/Опсесивно-компулзивни_поремећај
 
Ne znam da li postoji ime za to,ali to je kao neka vrsta,mentalne bolesti,ili lose navike. Imam "naviku" da kada ispred mene vidim pod poplocan naprimer,plavim i zelenim plocicama naizmenicno,imam naviku da stanem samo na plave,ili da kada je ispred mene trotoar sa kamenim blokovima,imam potrebu da stanem npr. na svaki drugi blok. A kada mi je dosadno ili kad ne radim nista,onda zamisljam da sam bacila lopticu ka nekom zidu,i ona se odbija,odbija,odbija,kao ona igrica gde udarate lopticu koja se odbije od te crte i unistava blokove pa se odbije o blokove ili zidove. E tako i meni. Npr. loptica krene iz moje sobe,pa predje u dnevnu odbijanjem,pa izadje kroz prozor i ona je zamisljam kako se po mom gradu tako odbija.....Ne znam........
Имао сам и ја буквално идентичан проблем док сам ишао у основну школу, када сам доживео неку врсту тешког нервног слома и душевне смрти, ако се може тако рећи, нисам видео никакав смисао и нисам знао шта да радим са собом и са другима. Рекао бих да се ради о недостатку смисла у животу и великој душевној празнини, и ово је врло алармантно. Требало би да пронађеш неки смисао живота и нешто конкретно да радиш што те испуњава, иначе си готова, можеш буквално да полудиш тако.
 
Мислим да ово ја имам, зато што ми се стално враћају флешбекови неких ружних догађаја и сцена, које желим да одагнам, па на пример качим један исти пешкир петнаест пута, или затварам пасту за зубе петнаест пута, поново и поново, као да једном није довољно. :cry:
 
Ne znam da li postoji ime za to,ali to je kao neka vrsta,mentalne bolesti,ili lose navike. Imam "naviku" da kada ispred mene vidim pod poplocan naprimer,plavim i zelenim plocicama naizmenicno,imam naviku da stanem samo na plave,ili da kada je ispred mene trotoar sa kamenim blokovima,imam potrebu da stanem npr. na svaki drugi blok. A kada mi je dosadno ili kad ne radim nista,onda zamisljam da sam bacila lopticu ka nekom zidu,i ona se odbija,odbija,odbija,kao ona igrica gde udarate lopticu koja se odbije od te crte i unistava blokove pa se odbije o blokove ili zidove. E tako i meni. Npr. loptica krene iz moje sobe,pa predje u dnevnu odbijanjem,pa izadje kroz prozor i ona je zamisljam kako se po mom gradu tako odbija.....Ne znam........

Pa što nas ložiš da si muško?

- - - - - - - - - -


Da, baš sam razmišljao o ovome ali nisam mogao da se setim kako se to beše stručno zove.
 
Имао сам и ја буквално идентичан проблем док сам ишао у основну школу, када сам доживео неку врсту тешког нервног слома и душевне смрти, ако се може тако рећи, нисам видео никакав смисао и нисам знао шта да радим са собом и са другима. Рекао бих да се ради о недостатку смисла у животу и великој душевној празнини, и ово је врло алармантно. Требало би да пронађеш неки смисао живота и нешто конкретно да радиш што те испуњава, иначе си готова, можеш буквално да полудиш тако.

Sličan slučaj. Doduše, verovatno u nekoj blažoj meri neko što je to slučaj kod tebe ili Davida i takođe u tom nekom periodu recimo osnovne škole.
Tako nekako kako si opisao i ono nešto, kao, idem ulicom i u susret mi ide neki kamion i ja vidim ispred recimo neku baru, granu, rupu na putu i pomislim da ako ja do te tačke ne stignem pre kamiona desiće se nešto loše. Veoma čudno i bizarno. Nisam time bio toliko opterećen i nisam baš o tome previše razmišljao ali mi je u tim nekim momentima taj osećaj ulivao neku čudnu nervozu.
Ja sam se toga rešio čisto snagom volje i nekim zdravorazumnim razmišljanjem.

Tako da, ja mislim, da što se tiče i tebe i Davida, to nije toliko strašna stvar. Da, prilično je specifično i čudno ali mislim da se to rešava bez problema samo se ne treba tome odati u smislu, ne dozvoliti tim mislima da vladaju tobom. Takođe, mislim da čak i lošiji psihijatar ima rešenje za to. :)
 
Ne znam da li postoji ime za to,ali to je kao neka vrsta,mentalne bolesti,ili lose navike. Imam "naviku" da kada ispred mene vidim pod poplocan naprimer,plavim i zelenim plocicama naizmenicno,imam naviku da stanem samo na plave,ili da kada je ispred mene trotoar sa kamenim blokovima,imam potrebu da stanem npr. na svaki drugi blok. A kada mi je dosadno ili kad ne radim nista,onda zamisljam da sam bacila lopticu ka nekom zidu,i ona se odbija,odbija,odbija,kao ona igrica gde udarate lopticu koja se odbije od te crte i unistava blokove pa se odbije o blokove ili zidove. E tako i meni. Npr. loptica krene iz moje sobe,pa predje u dnevnu odbijanjem,pa izadje kroz prozor i ona je zamisljam kako se po mom gradu tako odbija.....Ne znam........

ocd...
 
A cekaj kako si ti sad odjednom zensko?
Zadnja tema ti je kolko se secam bila "mene je supruga zaprosila"
Dobro sto se te bolesti tice ne znam sta da ti kazem...sto rece neko gore radi se o dusevnoj praznini....ja sam imala tako nesto kao klinka jer sam imala problematicno detinjstvo,ja sam trenirala stalno pa sam zaboravila na to,nasla sam neku zanimaciju i neki smisao tako pa nisam izbegavala kockice ili zamisljala loptice...nadji nesto da radis,meni deluje samo da si previse sam/sama ne znam ni sta si vise
 
Sličan slučaj. Doduše, verovatno u nekoj blažoj meri neko što je to slučaj kod tebe ili Davida i takođe u tom nekom periodu recimo osnovne škole.
Tako nekako kako si opisao i ono nešto, kao, idem ulicom i u susret mi ide neki kamion i ja vidim ispred recimo neku baru, granu, rupu na putu i pomislim da ako ja do te tačke ne stignem pre kamiona desiće se nešto loše. Veoma čudno i bizarno. Nisam time bio toliko opterećen i nisam baš o tome previše razmišljao ali mi je u tim nekim momentima taj osećaj ulivao neku čudnu nervozu.
Да, и то, баш тако. Реч је о некој врсти душевне празнине и страшне досаде и недостатка смисла у животу.
 

Back
Top